TRI DANA IVICE URSIĆA
| TRI DANA |  |  |
Ponekad samo jedan dan zna čovjeku promijeniti život ali kada tri dana osjećaš koliko je ljudima stalo do Riječi Božje i koliko si privilegiran kada ti je data privilegija približiti je ljudima, onda je to teško riječima opisati.
To se samo može snažno osjetiti. Izgovoriti teško.
Eto ja dadoh svoje obećanje mojim slušateljima u dolini Neretve, Neretve koja ovih dana zanosno opija mirisom rascvalih mandarina. Obećanje da ću opet doći. I bijah dva dana u tom kraju čarobnom, među ljudima divnim.
Ponedjeljak 16. svibanj – Opuzen
Crkva Sv Stjepana Prvomučenika. Župnik don Stipan Jerković, susret s krizmanicima, njihovim roditeljima i kumovima. I puno dragih ljudi koje sam upoznao prije koju godinu kada sam bio na početku serije mojih svjedočenja, a i nekih novih. Uvijek je poseban izazov govoriti mladima. Hvala im na pozornosti i hvala svima koji su te večeri bili na tom susretu.
Opuzenci znaju kako primiti gosta, a ja se nadam da sam u dolini Neretve sve manje gost, a sve više – domaći.
Svakako moram spomenuti g. Pavu Jerkovića, vlasnika hotela „Villa Neretva“ koji je svojim velikodušnim gostoprimstvom ugostio mene i moju obitelj. Ako vas put navede prema jugu onda vam ja jamčim da ćete se uvijek navraćati u taj hotel i njegov restoran.
A što reći o žabama, o pogači, o vinu, o medu i o dobrim ljudima, čija imena ne spominjem, jer oni će se ionako prepoznati, a kada bih nekoga izostavio zgriješio bih teško.
Utorak 17. svibanj – Metković
Prvo javno predstavljanje moje knjige „Sva moja sidra“. Sve u odličnoj organizaciji udruge „NARENTA“. Josip i Nikola su držali sve konce u svojim rukama. Kroz jutro jednosatni razgovor na radiju „Narona“. Hvala Goranu i Ivici.
Večer i dupkom puna dvorana. Atmosfera koja čovjeka uvijek ostavi bez riječi. Bilo je to moje treće svjedočenje u Metkoviću. Svaki put u drugačijim okolnostima. Ali svaki put sam se vraćao s jednim obećanjem u svom srcu – vratit ću se.
Zato je Bog valjda i htio da knjigu ponajprije promoviram u Metkoviću, a ne u Splitu gdje ionako moju emisiju ni jedno splitsko radio ne želi – ni čut'.
Srijeda 18. svibanj – Split
Ovo je bio dan kojeg sam očekivao u jednoj posebnoj atmosferi. Pozvan sam govoriti na redovitom mjesečnom susretu mladih u organizaciji nadbiskupskog ureda za mlade, kojeg vodi don Jenko Bulić. Moderator Marin Periš, s kojim sam ranije dogovarao pojedinosti. Tema – tolerancija.
Don Jenko, Marin i još njih oko 600 – jedinstveni u jedinstvenom duhu i atmosferi. To je trebalo doživjeti. Atmosfera koja ključa, koja ključa jednim duhom, duhom koji definitivno budi nadu da već sutra, za ovu našu Hrvatsku, sviće nova zora, jer ova je mladost jamac te zore.
&
Bila mi je uistinu čast govoriti i biti s njima i dati još jedno obećanje – ako vam nešto ustreba, a ja to imam – vaše je.
Eto, ova tri dana obilježila su ovaj tjedan koji polako izmiče.
Tri dana prepuna predivnih dojmova, nadahnuća i prije svega – nade.
Primjedbe