RAZGOVOR S RUŽOM TOMAŠIĆ

Ruža Tomašić, predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević, posjetila je Mostar, Međugorje i Ljubuški. - Impresioniralo me da su pesebice mladi ovdje jako zainteresirani za budućnost hrvatskog naroda na ovim prostorima. Razgovarala sam sa Željkom Koromanom, kojeg je Predsjedništvo HSP-a dr. Ante Starčević imenovalo za koordinatora za 11. izbornu jedinicu, kaže na početku razgovora Ruža Tomašić.

Kako vidite stanje u BiH?

U cijeloj BiH je katastrofalno stanje. Ovo bi trebala biti jedna država, a ona je toliko iscjepkana da se više ne zna, kako se ono kaže, “tko pije, a tko plaća”. Europa i Amerika su stvorili ovu državu na način kakav jest i sada peru ruke. Kao ono - mi sami trebamo odlučiti. Mi smo davno odlučili što hoćemo i kako hoćemo, samo nam nisu dali. Kada su uprskali, kada vide da ne znaju što hoće, onda dižu ruke.

A položaj Hrvata u BiH?

Mi zagovaramo cjelovitost BiH u kojoj će ustavno, administrativno i teritorijalno uređenje jamčiti suverenost i jednakopravnost sva tri naroda. Teškoća Hrvata u BiH su Hrvati u Hrvatskoj, odnosno Vlada RH. Niti jedna hrvatska Vlada nije pokazala da joj je stalo do Hrvata u BiH, osim kad su izbori.

Jesu li Hrvatskoj vezane ruke zbog ulaska u EU?

Imate siromaha seljaka koji nema čime hraniti svoju obitelj i onda mu nude - radi ovo, radi ono pa ćeš imati novaca. Seljak kaže - ne, ja ću hraniti svoju obitelj kako budem mogao, gladovat ćemo, ali ćemo ostati pošteni. Znači neću se prodati nikomu. Tako je mogla i Hrvatska, ne prodavati se nikomu, ne dizati ovolike kredite i biti svoj na svome. Kako to da Srbija može raditi što god hoće i nitko joj ništa ne može? Srbija ima svoj put, oni ne gledaju što im tko govori, tko im kako prijeti, što im predlaže i želi i traži od njih, oni rade po svome.

Kako to rade Hrvati?

I mi smo svoji na svome, nikad nismo osvajali tuđe, ne tražimo tuđe, branili smo svoje, borimo se za svoje. No, za mene je najblesavije kad Hrvati u Hrvatskoj kažu za Hrvate u BiH da su dijaspora. To je pogrešno, jer koliko su god oni u Hrvatskoj, toliko su u njoj i Hrvati iz BiH. Nedopustivo je reći: vi ste dijaspora, vi ste druga država, vi nas ne zanimate, mi se ne moramo brinuti o vama!

Što mislite o novoj vlasti u FBiH i strankama potpisnicama tzv. platforme?

To su stranke u kojima se gledaju osobni interesi, a ne interes hrvatskog naroda. U BiH je malo Hrvata i trebali bi biti jedinstveni. Ne bi trebali gledati svoj ego i misliti da su Bogom dani, a posebice ne može 10 posto odlučivati za 90 posto Hrvata. Tu je na sceni riječ o nekakvoj prodaji.

Kakva onda budućnost čeka Hrvatsku?

Na vlast moraju doći mladi, obrazovani, nekorumpirani ljudi. Ne može vama stvarati zakone netko tko ima 70 godina, ne mogu oni više razmišljati o radu, o nekakvoj sposobnosti i to su većinom podobni ljudi, a zapravo njima nije više ni stalo do toga jer su oni već osigurali svoje “do devetog koljena”.

Jeste li za prijevremene izbore u Hrvatskoj?

Za redovite sam izbore u listopadu ili studenome.

I predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor je za izbore na jesen?
HDZ na to računa, dolazi nam Papa u lipnju, imat ćemo dobru turističku sezonu, završit će pregovori s EU-om...

Kakvo je stanje u vašoj stranci i kako ona trenutačno stoji u Hrvatskoj?

Naša stranka je u jako dobrom položaju, sada je pravaštvo potrebnije nego ikada, ali iskreno, pravo, izvorno, ne pravaštvo po zanimanju nego po djelovanju, ponašanju, po življenju. Volim reći pravaš nije onaj koji se upiše u pravašku stranku nego koji živi to pravaštvo mišlju, riječju i djelom, i komu su temelji bogoljublje, domoljublje, čovjekoljublje. Otkako smo se prije godinu i pol osnovali, imamo preko 20.000 članova, više od 70 posto mladih, obrazovanih, puno njih koji nikada nisu bili ni u jednoj stranci.

Hoće li Hrvatskoj biti bolje kada uđe u EU?
Bit će bolje jednog dana... Namučit ćemo se dok nam bude bolje. Mi smo posve na koljenima dok ulazimo u EU, naše je gospodarstvo uništeno. Kad s nekim razgovarate, pregovarate, morate osjećati sigurnost, osjećate da nešto imate i to dajete, ali očekujete i od partnera nešto natrag. Mi sad ulazimo tako da potpisujemo što god oni traže od nas. Primjerice, nismo još proglasili ZERP, moći će loviti tko god hoće, koliko god hoće, naše će more biti more svih.

Pa što je trebalo raditi?
Trebali smo sami odugovlačiti pregovore s EU-om dok ne budemo spremni. Kad uđemo nećemo biti svoji na svome, bit ćemo na tuđem. Prodali smo svoje vrijednosti, prezaduženi smo. Predsjednik Tuđman se za vrijeme rata zadužio puno manje nego ovi sada u miru.

Kako ocjenjujete presude generalima Gotovini i Markaču?
Bila sam šokirana. Zapravo to nije čitana presuda, već optužnica Tužiteljstva. Time je rečeno - ovo je politički sud. A žalosno je i to što su se naši, domaći izdajnici natjecali tko će više “papira” dati tamo, više stenograma, tko će gore svjedočiti protiv generala... Nadam se da će Vlada u žalbenom postupku uložiti sve, pokazati dokumente, dokazati da smo mi ipak oslobađali svoj teritorij, da je to dozvoljeno i normalno u cijelom svijetu.

Što s počinjenim zločinima?
Svaki zločin ima ime i prezime. Neka se ti ljudi sude, nemam ništa protiv toga. Ali general Gotovina, umjesto da mu se da Nobelova nagrada jer je spasio Bihać koji bi završio kao i Srebrenica, dobiva 24 godine. On nije mogao ostati u Kninu i gledati što se događa nakon Oluje, nego je otišao u BiH. Onaj tko mu sudi točno se zna da sudi po nekakvom nalogu, po nekakvoj političkoj zapovijedi. General Gotovina i ratni zločin - to je nepojmljivo.

Vratimo s na kraju opet u BiH. Kako žive Hrvati u BiH?
Rođena sam u Bosni, u selu Mladoševica, to je župa Novi Šeher pokraj Žepča, a kad sam imala šest godina, odselili smo u Slavoniju, u Veliku Kopanicu, a u 15. godini sam otišla u Kanadu, a roditelji su ostali. Odem jednom godišnje u Bosnu, za Svetog Iliju, imam tamo rodbine. Znam kako je tamo, ljudi opet šapću, boje se, dosta je teško. Izgrađuju se škole gdje idu bošnjačka djeca, naše su škole napola srušene, ne obnavljaju se. Međutim, na jedno sam ponosna - što su ljudi ostali ljudi.

Što je s duhom hrvatskog naroda u BiH?
Jači je nego duh u Hrvata u Hrvatskoj. U BiH je još onaj dišpet, točnije inat - ovo je moje, moji su pradjedovi ovdje; ja sam svoj na svome, ne dugujem nikome ništa, ne možete mi ništa. Budućnost Hrvata u BiH je onakva kakvu budu željeli. Postoji ona izreka “nitko vas ne može gaziti ako se ne prostrete ispred”. To znači da budemo ujedinjeni, da smo svi skupa, da nema onih ega koji misli da je poslan da vodi Hrvate, a zapravo puni svoje džepove. Kad bi se riješili takvih ljudi i stvarno istinski borili se za očuvanje Hrvata na ovim prostorima i očuvanje cjelovite BiH, mislim da bismo uspjeli.

Što možete poručiti Hrvatima u BiH?
Da se uzdaju u se i u Boga, drugi im nitko neće pomoći ako sami sebi ne pomognu. Da ne slušaju razne mesije, pogotovo da ne slušaju što govore nego da gledaju što ti ljudi rade. BiH je mala, svatko svakog pozna, zna što radi. Neki ljudi su jako slatkorječivi, riječima vas mogu obmanuti, ali zato gledajte njihov rad i djela i znat ćete tko su i što su.

VLM i Posušje-online.info
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade