EU CINIZAM

EU cinizam

Prošlo je više od mjesec dana od izricanja presuda  generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču, te Ivanu Čermaku. Potonji je, evo i nakon odustajanja od žalbe Tužiteljstva haaškog Tribunala, oslobođen svake krivnje, dok su generali Gotovina i Markač  - na čije presude Tužiteljstvo također neće ulagati žalbe - osuđeni na kazne dugotrajnog zatvora.

Drakonskim kaznama od 24 godine zatvora za Gotovinu,  te  18 za Markača, s politički motiviranom tezom o "udruženom zločinačkom pothvatu", izazvana je opravdana erupcija nezadovoljstva i gnjeva hrvatskih građana, koji se nisu ustručavali iskazati svoje emocije.

Dirigirana šutnja nakon presuda

Političke elite – naravno,  uz izuzetke koji potvrđuju pravilo –  u prvi su  mah preko svojih čelnika izrazili nevjericu i neslaganje s presudom; ne toliko na "odrezanu" kaznu robije dvojici  generala, koliko na glavnu tezu "udruženoga  zločinačkog pothvata", koji, dakako, potkopava i njihove političke pozicije, koliko god oni šutjeli o tome. To je trajalo nekoliko dana, a onda je nastupila dirigirana šutnja, koja traje i danas.

Poneki  javni istup braniteljskih udruga, očekivana reakcija Crkve,  te nekoliko štrajkaša glađu na glavnom zagrebačkom trgu, koji se i sada žrtvuju za pravdu i istinu, sumorna je bilanca haaških presuda. Ostali, navođeni  nevidljivom rukom arhitekata iz različitih loža, uz pomoć  medija i lojalnih im struktura Grijeha , poput  miševa u laboratoriju, nesvjesno i poslušno kusaju omamljujuće  mrvice vlastite propasti.

Ustupanje mora stranim ribarima, predaja banaka...

Samo naivni i beskrajno ponizni i poniženi ljudi, lišeni elementarnog osjećaja ljudskog i nacionalnog ponosa i dostojanstva,  zbog prividnog mira i lažne nade u bolje sutra mogu pristati, i pristaju na monstruozne planove, kojima se negira povijesna istina i velika žrtva podnesena za slobodnu i neovisnu  Hrvatsku.

Šećerom posut put u EU, koji se upravo  topi pod žarkim suncem Grčke, Portugala i Španjolske opijum je, kako bi rekli marksisti, za mase koje ionako nekritički slijede svakakve vođe i svakakva vodstva.

 Taj zašećereni put i taj slatki cilj nazvan EU, trebali bi dakle biti svojevrsna kompezacija za sve ustupke i štete (ZERP, povratak izbjeglih pobunjenika, štetni sporazum sa Slovenijom, ustupanje teritorijalnoga mora stranim ribarima, prodaja / predaja banaka, telekomunikacija, INE…), kao i za izdaju i ugrožavanje  nacionalnih interesa (nezakonita predaja dokumenata, kršenje Ustava i zakona RH, izručivanje generala pobjedničke vojske…) Republike Hrvatske.

Uistinu, kao kakav prorok, Ivo je Sanader svojedobno uskliknuo da nema te cijene koju nećemo platiti za ulazak u Europsku uniju. Mnogima onda, a ni  danas nije jasno kakva je i kolika je  ta cijena.

 Treba otvoreno i jasno reći: cijena je to koju ne bi platila niti jedna europska zemlja, bila članica EU ili pak ona koje će to jednom  postati.

Srbija štiti srpski entitet u BiH, a Hrvatska...

Jedna Srbija ultimativno postavlja zahtjeve oko Kosova, te usput otvoreno  asistira Dodiku oko zaštite interesa srpskog entiteta u BiH, dok istodobno Hrvatska bespogovorno sluša i zadnjeg službenika bruxelleske administracije, za kojeg će se možda  ispostaviti da je kakav pohotnik – bludnik  poput aktualnog šefa MMF-a.

To srljanje u maglu, na što je svojedobno  upozoravao veliki Stjepan Radić, ne će zasigurno proći bez posljedica. Ta floskula o velikom tržištu, protoku ljudi, ideja i kapitala upravo ovih dana doživljava svoj fijasko na primjeru Danske koja zatvara granice, Francuske  i Italije  koje onemogućavaju dolazak izbjeglica s afričkog sjevera, Njemačke, koja unatoč želji i veličini, ne uspijeva "probaviti" multikulturalnost,  itd, itd…

Dakle, sve ono što se od Hrvatske traži i očekuje, u toj istoj Europi ne prolazi, niti će ikad proći.

Uistinu, veliki je cinizam na djelu, no to je ionako bitna sastavnica te i takve Europe.
MARIO TOMASOVIĆ
Foto: CROPIX
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE