INTERVJU: MIROSLAV TUĐMAN

INTERVJU: MIROSLAV TUĐMAN

Beskrupulozni altruizam, popuštanje do krajnjih granica dovelo nas je do ovoga

Izricanjem prvostupanjske presude generalima dobili smo još jednu potvrdu da je Haaški sud koncern interesa, a međunarodna pravda doživljava debakl za debaklom, kazao je sin prvog hrvatskog predsjednika.

Presudom haaškog suda generali Ante Gotovina i Mladen Markač zbog sudjelovanja u 'zločinačkom pothvatu' osuđeni su na 24, odnosno 18 godina zatvora. Presuda je to koja je izazvala ogorčenje diljem Hrvatske, jer osim drakonskih kazni osuđenim generalima haaški je sud Domovinski rat odnosno vojnu-redarstvenu akciju 'Oluja' okvalificirao kao zločinački pothvat, a cijeli državni i vojni vrh na čelu s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom kao zločinačku organizaciju. O samoj presudi, njezinu značaju za hrvatsku vanjsku i unutarnju politiku, ali i mogućim posljedicama koje tek imaju uslijediti razgovarali smo s Miroslavom Tuđmanom, sinom prvog hrvatskog predsjednika, te jednim od sudionika 'Brijunskog sastanka'.

Kako komentirate obrazloženje presude haaškog suda kojim je Domovinski rat proglašen zločinačkim pothvatom?

'- Svi moramo biti ogorčeni presudom jer je to presuda hrvatskom političkom vrhu, političkom vodstvu, našim vojnim i redarstvenim postrojbama – to je osuda Domovinskog rata. Ako ovakva presuda ostane, ona će podrazumijevati daljnje razdore u hrvatskom društvu. Mi se ovime vraćamo na teze Tadića i Srbije koje su Oluju okarakterizirali kao najveće etničko čišćenje na području bivše Jugoslavije, mi se ovom presudom vraćamo na sam početak Domovinskog rata. Također, moram reći kako je sudac Orie 'sjedio na ušima'. Njegovo obrazloženje presude gotovo je istovjetno svemu što je navelo tužiteljstvo, kao da obrana u ove tri godina nije rekla ama baš ništa. Taj isti sudac danas je rekao jednu zanimljivu stvar. Na samom početku svog govora kazao je kako se radilo o 'međunarodnom sukobu' čime je od pobunjenih Srba u Hrvatskoj napravio međunarodni čimbenik.

Kako je na presudu reagirala vaša obitelj? Vašeg su oca posthumno proglasili ratnim zločincem i vođom zločinačke organizacije.

- Ne radi se tu samo o mom ocu. Ovdje se radi o prvom hrvatskom predsjedniku, ali i ministru obrane Gojku Šušku, generalima Červenku i Bobetku. Ma k vragu, pa ovdje se radi o 200 tisuća ljudi koji su sudjelovali u oslobađanju Hrvatske i sada su svi oni proglašeni zločincima. U tom smislu i ja sam onda zločinac jer sam bio sudionik sastanka na Brijunima u funkciji koordinatora obavještajne zajednice. Ali kao netko tko je bio nazočan na tom sastanku mogu odgovorno tvrditi da nije bilo nikakve namjere, nikakvog smišljenog plana da se počine zločini. Također, niti u Haagu nisu našli svjedoka koji bi tvrdio da se na tom sastanku ikada poticalo na zločin ili zločinački pothvat kako oni to sad nazivaju. Istina je da je bilo zločina, ali oni su bili individualne prirode.

Što ovakva presuda znači za budućnost hrvatske vanjske i unutarnje politike, odnosno za stav međunarodne zajednice prema Hrvatskoj?
- Prvo treba ponoviti da je presuda nepravomoćna i ja osobno vjerujem kako se ovakva, dakle bez činjenica i dokaza, neće održati nakon žalbe. Ukoliko bi se ipak održala i time postala konačna to bi imalo velike političke, ali i financijske posljedice za Hrvatsku. Pa u tom bi slučaju Hrvatska trebala plaćati reparacije što bi cijelu priču učinilo još apsurdnijom. Ponavljam, ova presuda je u suprotnosti sa zdravom pameću i činjeničnim stanjem. Ne vjerujem, kažem, da će se održati ovakva presuda, ali čak i ovako nepravomoćna čini veliku štetu Hrvatskoj, jer ukoliko na drugom stupnju i uspijemo srušiti ove osude to će trajati još najmanje dvije godine. Nadalje, mi danas imamo presudu haaškog suda koji vojno-redarstvenu akciju 'Oluja' proglašava zločinačkim pothvatom, ali u isto vrijeme i dvije saborske deklaracije iz 1999. odnosno 2000. godine, te odluku Ustavnog suda iz 2001. godina koji 'Oluju' proglašavaju legitimnom i legalnom oslobodilačkom akcijom. Na kraju krajeva 5. kolovoza obilježava se 'Dan domovinske zahvalnosti', što je kasnije pokojni Račan preimenovao u 'Dan pobjede'. Hoćemo li sada odlukom 'ad hoc' suda u Haagu tog 5. kolovoza slaviti 'Dan zločinačke organizacije.

Smatrate li da je sada vrijeme za referendum o ulasku Hrvatske u EU? Zamislimo da se isti održava sutra. Što mislite kako bi građani Hrvatske reagirali?

- Ovdje se radi o politički montiranoj optužnici za nekakav nepostojeći zločinački pothvat. Činjenica jest da smo izricanjem presude dobili još jednu potvrdu o tome da je Haaški sud koncern interesa, a da međunarodna pravda unutar njegovih zidina doživljava jedan debakl za drugim. Dakle, hrvatski narod ne može dobiti satisfakciju za najveće zločine počinjene u Vukovaru, ali zato su naši generali osuđeni na dugogodišnju robiju zbog nečega što ne postoji. Kažem, ovakva presuda teško će se održati, ali scenaristi su dobili ono što su htjeli. Ljudi trebaju shvatiti da je ovo igrokaz, dio šire slike koja nam govori da nećemo biti primljeni u Europsku uniju bez Srbije, a tome nisu zaslužni nikakvi odnosi u Hrvatskoj ili Srbiji već isključivo odnosi unutar još jednog koncerna interesa, a taj je upravo Europska unija. Ja na to upozoravam već deset godina, ali kažem Hrvatska treba biti u EU, samo ne u ovakvoj Europskoj uniji. Što se tiče vašeg pitanja teško mi je sada ovako napamet govoriti o takvoj hipotetskoj situaciji, ali sigurno da su ljudi opravdano ogorčeni i ovakvom presudom i Europskom unijom.

Tko je po vama odgovoran za ovakvu presudu? Ima li 'krivaca' i unutar granica Hrvatske? Na jednom od danas viđenih transparenata bila su ispisana imena 'izdajnika' Sanadera, Račana, Mesića, Josipovića, Vesne Pusić, Mladena Bajića i Vladimira Šeksa. Popriličan je to broj visoko pozicioniranih političara.

- Međunarodna politika se zasniva na načelu suvereniteta, što će reći brige za vlastite interese. U slučaju vlasti to bi pojednostavljeno značilo kontrola nad vlastitim poslovima unutar teritorijalnih ili geografskih granica. Mi nemamo ni jedno ni drugo već 11 godina. Odrekli smo se svakog mogućeg suvereniteta kojeg smo imali, za razliku od susjednih nam Srba koji konzistentno zagovaraju vlastite interese. Rekao bih to ovako – u Hrvatskoj već puno desetljeće vlada beskrupulozni altruizam, dakle popuštanje do krajnjih granica.
Što hrvatski branitelji mogu očekivati nakon ovakve presude generalima? Posebno oni koji su sudjelovali u vojno-redarstvenoj akciji 'Oluji'.

- Hrvatski branitelji, ali i svi mi koji smo prisustvovali sastanku na Brijunima možemo očekivati dvije stvari. Onima koji ne prihvate ovakvu presudu prije ili kasnije biti će suđeno, dok će oni koji ju šutke prihvate biti politički eliminirani.

Postoji li način da se ovakva situacija popravi, da se šteta umanji ili je već prekasno?
- Način da se protiv ovoga bori jest taj da se utvrdi činjenična istina, a to u Haagu nije učinjeno. Dakle vraćam se na ono da od danas postoji presuda suda koji kaže da je 'Oluja' bila zločinački pothvat, ali u isto vrijeme postoje i dvije saborske deklaracije ali i odluka Ustavnog suda koje tvrde suprotno. Pitanje jest 'jesmo li dosljedni sami sebi'? Hoćemo li prihvatiti činjenični istinu koja je dvjema saborskim deklaracijama i odlukom Ustavnog suda amenovana prije deset godina, ili ćemo prihvatiti činjenicama nepotkrijepljeno obrazloženje haaškog suda. Osobno sam mišljenja da ljudi ove zemlje, posebno oni koji su sudjelovali u ratu, neće prihvatiti ovakvu presudu i osudu haaškog suda. Mi danas imamo na tisuće knjiga i znanstvenih radova o 'Domovinskom ratu' od kojih je velika većina posve istinita. Žalosno je samo to što onih par knjiga koje to nisu gotovo uvijek završne na naslovnicama novina. Da bi umanjili ili spriječili štetu potreban nam je pravni sustav koji će poštivati istinu. Dakle ne pravni sustav o kakvom godinama 'trtljaju' Stipe Mesić ili Vesna Pusić, već pravni sustav koji će iz istine donositi pravorijek. Znate, najlakše je olako govoriti o pravnoj državi, ali činjenica jest da je pravna država na papiru postojala i kod Staljina i kod Hitlera i kod Tita. Takva pravna država nam ne treba, a protiv ovakve osude i ocjene haaškog suda valja nam se boriti činjeničnom istinom.
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade