GOVOR BISKUPA BOGOVIĆA NA TRGU BANA JELAČIĆA 16. TRAVNJA 2011.

Govor Gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića na Trgu bana Jelačića - 16.4.2011.

Autor vlč. Marinko M.

Draga braćo i sestre! Nisam sebi smio dopustiti da ne budem danas ovdje s vama jer bi inače netko mogao pomisliti da me ne pogađa nepravedna presuda našim generalima, da ne vidim kako se sudi našoj državi i našem narodu. Strah me je šutjeti kada treba govoriti. „Žao mi je naroda!“ – ponavljam Isusove riječi. Nemojte misliti da u ovoj stvari drugi biskupi misle drukčije od mene. Ako nisu ovdje to je zbog njihovih obveza ili zato što su obazriviji od mene  i ne vole da ih se stavlja u nepredvidive političke okvire. I oni osjećaju bilo svoga naroda i uza nj stoje. Očito je da su se europski vlastodršci poveli za tzv. Bleiburškom antihrvatskom koalicijom po kojoj je svaka hrvatska država crimen (zločin), pače Magnum crimen, kako je to formulirao mason Viktor Novak. Po tom stavu treba kazniti svakoga koji se opredijelio za hrvatsku državu, a pogotovo koji se za nju borio. Stepinac  je bio suđen najviše zato što se pri koncu rata opredijelio za samostalnu hrvatsku državu (ne za NDH!). O ugrožavanju hrvatske države preko Haškog sudišta pred nekoliko dana progovorila je „Iustitia et Pax“, komisija Hrvatske biskupske konferencije. Neki rekoše da je ta izjava zakasnila za deset godina. No valja podsjetiti da je već 2000. godine, kada su se dolaskom koalicijske vlade pojavile tendencije opasne za hrvatsku državu, Hrvatska biskupska konferencija  sa svog zasjedanja u Poreču 21. rujna iste godine poručila: „Hrvatski se narod plebiscitarno opredijelio za samostalnu hrvatsku državu, a to je tijekom Domovinskog rata uz velike žrtve ostvario. Zahvaljujući Bogu i svima onima koji su pridonijeli da je stvorena država u kojoj su svim njezinim građanima Ustavom zajamčena temeljna ljudska prava, dostojanstvo svakog čovjeka, socijalna sigurnost, sloboda, demokratska prava i mir. Pozivamo sve političke subjekte da ne poduzimaju ništa što bi ugrozilo Državu, što bi bilo protivno zajamčenim vrijednostima i što bi imalo prizvuk omalovažavanja žrtava podnesenih za Domovinu.“ Još izričitija bila je izjava Komisije Iustitia et Pax iduće godine (27. srpnja 2001.). Tu se, među ostalim kaže: „Pored krize odnosa prema međunarodnim čimbenicima, postala je još opasnija kriza odnosa unutar same države, do te mjere da se može govoriti o dvije Hrvatske, odnosno na dva suprotstavljena pogleda na jednu te istu stvarnost, o lomu unutar hrvatskog nacionalnog bića … Za izlazak iz te dvostruke krize potrebno je na međunarodnoj razini izboriti jasnu pregovaračku poziciju. Ponajprije tako što će svatko tko smatra da ima pravo uplitati se u stvari hrvatske države jasno definirati svoj stav prema njezinoj prošlosti i prema njezinoj budućnosti.“ Nismo, dakle, šutjeli kada je trebalo govoriti, kada su se naši političari klanjali haškim činovnicima.  Dakako, jedna i druga izjava bile su žestoko napadnute od službene politike njezinih medija. Slušao sam i čitao u nekim našim medijima prijašnjih dana kako će nam Haški sud reći istinu o onome što se dogodilo u vrijeme Domovinskog rata. Kakva iluzorna očekivanja! Kao da je u Haagu novi Sinaj s kojeg ćemo primiti vječnu istinu. Haško sudište i ovom presudom je pokazalo ne kako se istini služi, nego kako se ona podjarmljuje političkim interesima. Tu je izvorište i drastičnih kazni našim generalima.   Nadamo se da će svjetska javnost sada bolje uočiti neodrživost ovakva stava prema Hrvatskoj državi i hrvatskom narodu.  Možda će nakon ovakve presude neki baciti srebrnjake koje su dobili za izdaju. U ovo korizmeno vrijeme, pred Veliki tjedan, prizovimo u pamet što su radili Herod, Pilat, farizeji i Juda. Taj rod nije izumro. Sjede oni na visokim svjetskim stolicama i vrebaju u svojoj bahatosti na malene i nemoćne. Nažalost, do ovakve presude međunarodnog suda ne bi moglo doći bez mnogovrsne pomoći koja je stizala iz Hrvatske. Ovaj svijet ima svoje grješne strukture koje tako i funkcioniraju. Nije dovoljno da si pravedan pa da te ne zahvati nepravda. Živimo u svijetu u kojem se događaju i ovakve nepravde. One nas ne smiju slomiti, nego nas trebaju ojačati, kako je to bilo mnogo puta u našoj prošlosti. Nije li Ivan Pavao II. rekao Hrvatima da su narod nade jer se znaju dostojanstveno nositi s nepravdama ovoga svijeta? Pokazat ćemo to i ovaj put! Zahvaljujemo Bogu što su i naši haški osuđenici tome dorasli. Molimo se da im Gospodine dade snagu nositi se s ovom nepravednom presudom, da svoj križ nose i za sebe i za svoj narod. Ali ovaj narod traži da i oni osjete kako ona država za koju su toliko puta izložili svoje živote, čvršće stoji uz njih nego je to bilo do sada. Podržimo ih svojim molitvama i u ovo vrijeme kada se spominjemo nepravedne osude Kristove i njegova križnog puta pema Kalvariji, ali i prema Uskrsu. Neka kroz gustu maglu svjetske  nepravde proglašene na Žalosni petak probiju svijetle zrake uskrsnog jutra. Smiluj se, Gospodine, ovome narodu jer ga silnici gaze i tlače! Neka se vrši Tvoja sveta volja!