Razgovor s prof. dr. sc. Miroslavom Tuđmanom za Hrvatski list

  "Kuda ideš Hrvatska?" - transparent je s nedavnoga prosvjednog skupa u Vukovaru, pa neka bude i prvo pitanje?
Iz vukovarske perspektive to je očito. Četništvo je rehabilitirano u Srbiji. Draža Mihajlović je „trodimenzionalni lik" što ga lijeva intelektualna i medijska scena rehabilitira i u Hrvatskoj, a svaku, čak i blagu osudu takva stava osuđuje kao „govor mržnje". Miroslav TuđmanNa zahtjev Beograda, tj. agresora i krvnika Vukovara, da sudi Tihomiru Purdi službeni Zagreb odgovara ili Purda ili EU. Dakle, vraćamo se u 1980-te.
Je li Hrvatska na pragu EU? H. Swoboda je rekao teško prije 2014., predsjednik Josipović razočaran traži da to bude 2013., admiral Domazet govori da uopće ne idemo u EU, nego u jugosferu. Dakle, kamo zaista idemo?
Već deset godina govorim da Hrvatska neće biti primljena u EU, dok se ne donese odluka kada će Srbija biti primljena. Ne tvrdim da će ući iste godine, već zbog odnosa unutar EU i sukobljenih interesa, Hrvatska je osuđena na zapadni Balkan i čekanje odluke o ulasku Srbije u EU. Hrvatska službena politika, nezrela da shvati i nesposobna da se suprotstavi igrama koje se vode u Bruxellesu, već deset godina nema strategiju razvoja, osim rasprodaje svega što vrijedi - od banaka, telekomunikacija, medija, nafte, itd. Rezultat je više nego očit: politička, moralna i gospodarska kriza.
Ukupna je situacija vrlo složena. Prijete li nam nemiri ili ima snage da iziđemo iz stanja u kojem se Hrvatska našla nakon "deset boljih godina"?
Parlamentarne političke stranke koje unisono ponavljaju kako nema alternative politici ulaska Hrvatske u EU – stavljene su pod kontrolu međunarodnih čimbenika. Posljedica takve politike je da izvorna politička volja hrvatskog naroda koja želi suverenu hrvatsku državu nema predstavnika u Hrvatskom saboru. Očito je nezadovoljstvo naroda kako parlamentarnim strankama tako i EU birokracijom koja postavlja zahtjeve a ne preuzima nikakvu odgovornost za nametnuta rješenja - ne samo u Hrvatskoj nego i u ostalim tranzicijskih zemalja. I na Markovom trgu i u Bruxellesu moraju biti svjesni da će nam se dogoditi ili nemiri kao u Grčkoj ili vraćanje samostalnoj politici kao u Mađarskoj.
Nakon tih godina kako ocjenjujete prvu godinu mandata predsjednika Josipovića?
Predsjednik Josipović djeluje sukladno SDP-ovom političkom svjetonazoru, te svoja politička i kadrovska rješenja traži u tim okvirima. Nije isključiv kao što je bio Mesić. Ako njegov program „nove pravednosti" ostane samo na formalnom funkcioniranju „pravne" države, onda ćemo imati to što je i rekao za branitelja Purdu, tj. da su učinili sve što su mogli - a on je i dalje u zatvoru.Ivo Josipović Pravna država koja nije utemeljena na istini i pravdi, daleko je od pravednosti.
Što nam o našoj situaciji govori i poručuje slučaj Purda?
Prvo, da se hrvatska država odrekla i pravnog suvereniteta. Radi se o hrvatskom državljaninu, o (iznuđenom priznanju za) zločin počinjen na hrvatskom teritoriju, a Hrvatska nema snage ni volje da zaštiti svoje građane. (Olako se prelazi preko činjenice da se u Beogradu već po istoj osnovi sudi Veljku Mariću). Drugo, hrvatskim se braniteljima u Beogradu sudi po osnovi rušenja ustavnog poretka SFRJ, iako su branili suverenu i samostalnu državu Hrvatsku.
Najavili ste objavljivanje knjige zabilježaka prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Može li se znati o čemu je sadržajno riječ?
Radi se o dnevnicima dr. Franje Tuđmana što ih je pisao od 1971. pa do konca 1990-ih, a pripremila ih je Ankica Tuđman. Na preko 2.500 stranica opisuju se ljudi i prilike, što će „Večernji list" objaviti u nekoliko knjiga. Vjerujem da će čitateljima posebno biti interesantno kako je povjesničar Tuđman vjerovao u ulogu povijesti i povijesnog znanja za razumijevanje i rješavanje sudbine malih naroda, ali i prikaz sudbine pojedinih ljudi, o kojima piše; od radićevaca do pripadnika lijevog pokreta koji, kada su zagovarali hrvatske nacionalne interese, bili su ubijani, osuđivani, diskreditirani. Od Radića i A. Hebranga, do generala I. Rukavina, V. Holjevca, I. Šibla, K. Kaića, Đ. Srneca, itd. Generali Bobetko i Červenko optuživani su i osuđivani i 1970-ih i 2000-ih. Sudbina prvog predsjednika, hrvatskih generala i branitelja Domovinskog rata potvrda je kako se povijest ponavlja.
Ovih dana povela se polemika zbog jednog interviewa Miljenka Jergovića beogradskom tjedniku "Vreme". Međutim, nekako se preskače što je tom prilikom izgovorio o prvom hrvatskom predsjedniku i Hrvatima?
To što Jergović o predsjedniku Tuđmanu govori kao o „fašistu" i „hulji", što iznosi besmislene laži, što kleveće i vrijeđa, to sva ta lijeva Feralova, Nacionalova i dobrim dijelom EPH-ova bratija ponavlja sve do Sabora. Žalosna je ta intelektualna mizerija, a sramotno je da sve to prolazi bez riječi, bez pravog odgovora od vodećih ljudi u stranci koju je osnovao i na čijem je programu stvorena hrvatska država.
Jadranka KosorPostojao je pokušaj predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor da se približi obitelji Tuđman. Dojam je da njezin pokušaj nije uspio. HDZ se sve više poziva na dr. Tuđmana. Ima li moralno pravo na to?
Predsjednik Tuđman bio je i ostat će u hrvatskom narodu simbol stvaranja samostalne i suverene hrvatske države. On je od prvog dana bio zagovornik ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ali kao zajednicu suverenih i ravnopravnih država. To je jedini put koji Hrvatsku može izvući iz današnjih kriza. Pitanje je ima li vodstvo HDZ-a hrabrosti krenuti tim putem?
Kolika je u tome uloga medija? Nakon Domovinskog rata, koji je bio obrambeni, počeo je agresivni medijski rat spram Hrvatske? Tko upravlja tim ratom i za koje račune?
Mediji su oduvijek bili u procijepu između zadaće upravljanja i nadzora javnim znanjem po diktatu centara moći, te iznošenja „nepoćudne" ili „štetne" istine. Osobno ne vjerujem da domaća politika ima presudnu ulogu na glavne tokove i zadaće mainstream medija. Glavna je zadaća „nacionalnih" medija prisiliti hrvatsku službenu politiku na ustupke Bruxellesu, te raspirivati bratstvo i jedinstvo zapadnog Balkana. Zato se Domovinski rat želi pretvoriti u građanski, kako bi svi bili podjednako krivi, odnosno kako bi se svi osjećali pobjednici u zajedničkoj budućnosti. Stanje u medijima najpreciznije je opisala Tanja Torbarina „svi smo novinari ali nismo ista profesija".
Kako ocjenjujete istup potpredsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa u Hrvatskom listu?
I on plaća cijenu ustupcima i kompromisima koje je učinio. Ne znam koliko će mu to pomoći, ali bi bilo važno da drugi, a ne samo on, izvuku pouke iz njegova primjera.
Tvrdite da je svrha eliminirati brodogradnju s hrvatske obale da ne bude konkurencija. A što je s "hrvatskim morskim vrtom" - gospodarskim pojasom, koji su Sanader i Mesić izručili talijanskim ribarima bez lipe naknade? Sve je bilo navodno zbog ulaska u EU. Sada će se navodno isto dogoditi i s teritorijalnim morem? Što nam je činiti? Postati pirati?
To nisu moje tvrdnje već zahtjev Bruxellessa da Hrvatska smanji svoje proizvodne kapacitete u brodogradnji i da ih prenamijeni. Kažu otvoreno da to nisu „pravni" kriteriji već „politički kriteriji" koje Hrvatska mora zadovoljiti ako želi uči u EU. Riječ je samo o još jednom u nizu zahtjeva – kao što su bili izručenje generala Gotovine, odustajanje od ZERP-a, pristanku na arbitražu oko granice sa Slovenijom, itd. Što nam je činiti? Poručiti EU birokraciji da ne pristajemo na dvostruke kriterije, i da nećemo odustati od naših vitalnih nacionalnih interesa.
Krajem godine će izbori. Postoji li mogućnost da volja naroda bude zastupljena u Hrvatskom saboru? Kako mobilizirati izborno tijelo da se spasi što se može? Hoćete li i Vi u izborni izazov?
Slobodan Praljak 

U situaciji kada je narod nezadovoljan i razočaran s onim što se zbiva u Saboru, najvjerojatnije će povjerenje dati jednoj novoj opciji. HRAST je pokušaj da se energija nezadovoljstva prema parlamentarnim strankama, otpora sluganskom mentalitetu, hrabrošću da se suoči s beznađem i malodušnošću, da se sve to pretoči u jednu zdravu, normalnu političku ponudu i akciju.

Nakon pitanja o medijskom ratu, možda bi bilo zgodno nešto reći o cenzuri, manipulaciji, "silovanju" publike aferama. U tom sklopu naravno zašto hrvatski intelektualni krugovi šute. Jesu li svi zaista razočarani prešli u stanje "unutarnje emigracije".
Kako se mediji koriste radi manipulacije s javnošću svjedoci smo iz dana u dan. Odmah po objavi haškog Tužiteljstva da traži 240 godina osude za hrvatske generale i dužnosnike iz BiH – njima Tužiteljstvo 5 godina pokušava dokazati tezu o „udruženom zločinačkom pothvatu" – Jutarnji list ih osuđuje kao tajkune i ratne profitere. Ili priča Večernjaka o 39.000 „vojnih" stanova. Bez informacije i podataka da su u njima većinom živjeli oni oficiri JNA koji su stanove napustili zbog sudjelovanja u agresiji na Hrvatsku; da su oni koji su stali u obranu Hrvatske i dalje nastavili živjeti u njima; da su svi otkupili stanove po istim kriterijima, po kojima je privatizirano i 350.000 stanova 1990-ih; da je u Hrvatskoj u to vrijeme bilo preko 600.000 izbjeglica i prognanika bez stana i smještaja što je pridonosilo zloporabama i nesigurnosti. Bez upoznavanja čitateljstva sa svim tim okolnostima izvrću se činjenice i namjerno stvara kriva slika od pojedinačnih nepravilnosti ili zloporaba – slika koju novinari konstruiraju po zadaći kako bi agresora prikazali žrtvom. Jesu novinari ali nisu svi ista profesija.
Hrvatski list
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE