DOSTA I SDP-a I HDZ-a!!!

KOMUNISTI ILI KOMUNISTI LIGHT?

2010_12_29_komunisti_lightRazmišljam o predstojećim izborima i lagano mi se diže kosa na glavi. Već unaprijed vidim predizbornu kampanju, svake godine istu, bez ikakvih iznenadjenja i bez ikakve nade da će se nešto promijeniti nabolje. Ponovno će to biti bitka izmedju HDZ-a i SDP-a, gdje će ovi više crveni predbacivati manje crvenima kako su pokrali državu, kao da i oni nisu to uredno radili 4 godine dok su bili na vlasti, a rade to i dok su u opoziciji.
Pa tako slušam npr jednog Čačića koji nam svako malo održi poneku lekciju o moralu i pravednosti, što je izuzetno zanimljivo kada dolazi iz  usta dvostrukog ubojice. Slušam Pusićku za koju je Hrvatska bila (i sigurno ostala) agresor, pa Milanovića kojemu su puna usta Tita i samo što se ne pretvori u hodajuću reklamu zvanu „Tito – partija“ i sve one njihove istomišljenike koji su onako u zboru, na sav glas pjevali „Od Vardara pa do Triglava“ kada je njihov kandidat, a na nesreću trenutni hrvatski predsjednik Josipović pobijedio, obnavljajući uspomene na njihovu nikad prežaljenu Jugoslaviju, u nadi kako će se ista obnoviti.
S druge strane, HDZ-ovce se ne isplati ni slušati, jer nikad ne znaš neće li nekog prekinuti usred govora i uhapsiti ga. Hapšenje HDZ-ovaca je već postalo nešto što se uredno i kontinuirano obavlja, ali na žalost sa velikim zakašnjenjem.
Uostalom, doista ne vidim razlike slušali mi HDZ ili SDP. U biti, i jedni i drugi ne samo da govore isto, nego isto i rade, što su nam uredno pokazali kroz godine koje su bili na vlasti. S jedne strane, osiromašili su državu i pokrali ju uzduž i poprijeko, a s druge, ubijaju na svakom koraku nacionalni duh u Hrvatima, pretvaraju Domovinski rat u udruženi pothvat hrpe zločinaca koje uredno šalju iza rešetaka, a koji su stvarali ovu zemlju i samim time mjesta za njihove fotelje. Samo je pitanje vremena kada će se odustati od tužbe protiv Srbije, Josipovićevo i Tadićevo lizanje, uz prešutno odobravanje HDZ-a i SDP-a vodi samo u tom pravcu.
HDZ i SDP su nam sasvim jasno pokazali kako od naše zemlje uskoro neće ostati ništa, ako ju oni nastave voditi.
Vrijeme je za promjene. Ili to ili možemo reći zbogom Hrvatskoj. I to ne da je pet do dvanaest, nego je dvanaest i pet.
Činjenica jest da je većina političkih stranaka zatrovano utjecajima različitih centara moći, od onih globalnih, kao što su SAD, EU, Židovi i dr., do onih lokalnih, kao što su domaći tajkuni i kapitalisti, udbopartizani, jugo i srbofili, sindikati, i, ponajviše od svih, birokracija koja je postala samoj sebi svrha. Nama je potrebna politička stranka kojoj će na prvom mjestu biti zaštita HRVATSKIH nacionalnih interesa, odnosno interesa svih hrvatskih gradjana. Zaštita hrvatskih poduzetnika u odnosu na neprijateljska preuzimanja od strane globalnih koncerna, ali i istovremeno zaštita hrvatskih radnika protiv izrabljivanja od strane bilo domaćih bilo stranih tajkuna. Zaštita hrvatskog financijskog sektora od utjecaja EU, MMF-a i sličnih, ali istovremeno i zaštita hrvatskog poslovnog sektora od strane bilo domaćih bilo stranih zelenaša i kamatara. Stranka koja će uvijek i u svakoj prilici zastupati Zagreb, Split, Osijek ili Gospić, a nikada Washington, Bruxelles ili Haag.
Stranka koja će zadnjih milijun kuna utrošiti na otvaranje radnih mjesta u Hrvatskoj, a ne na kretensko i besmisleno uskladjivanje s pravnom stečevinom EU, ili na nabavu oružja koje je uskladjeno s NATO standardima.
Danas, u vrijeme globalizacije, definitivno je došlo vrijeme za stranku kojoj je, u moru različitih interesa, parcijalni interes onaj hrvatski, i koja neće okretati hrvatske umirovljenike protiv hrvatskih radnika, hrvatske radnike protiv hrvatskih nezaposlenih, hrvatske poslodavce protiv hrvatskih posloprimaca ili hrvatske trgovce protiv hrvatskih seljaka, nego će, na temelju vlastitog iskustva, mudrosti i istinske pravednosti (ne one Yusipovićeve udbopravednosti, naravno) i prije svega domoljublja donositi odluke koje su prije svega prohrvatske. Takva bi stranka bila konzervativna, ali ne bi bila eksponent europskih demokršćanskih struktura, bila bi i socijalistička, ali ne bi bila eksponent europskih socijalista, bila bi i liberalna, ali ne bi bila eksponent europskih liberala, nego bi podršku za svoju politiku tražila u hrvatskom korpusu.
Naravno da bi pred takvom strankom bio težak put: naišla bi na financijsku, medijsku i političku blokadu i njen put bi bio neopisivo teži od puta kojeg imaju aktualne političke stranke koje svekoliku podršku crpe od svojih stranih pokrovitelja. Plus toga, imala bi ujedinjeni HDZ i SDP protiv sebe, jer nema tog sporazuma koje ove dvije stranke ne bi sklopile, samo da vlast slučajno ne dodje netko treći koji će onda kopati po njihovoj prljavštini, kradjama i malverzacijama.
No, upravo bi izbor takvog težeg puta bio istovremeno vjetar u ledja i jedan od motora jačanja stranke. Glavna karakteristika takvog puta je vrlo jednostavna, a istovremeno i vrlo životna: rad s ljudima, rad na terenu. Po selima, po gradskim četvrtima, po gradskim trgovima, po tvornicama, po parkovima, po sportskim natjecanjima, po domovima umirovljenika, i prvenstveno po školama. Da, i rad na internetu je važan. Važno je biti i na televiziji, radiju i u novinama, ali jedina šansa za takvu stranku je istinska podrška koja se dobija licem u lice.
Istovremeno, takva bi se stranka jako morala čuvati od ulaska kompromitiranih ljudi u njene redove, ili od bilo kakvih neprincipijelnih koalicija. Ovaj je naš hrvatski narod već toliko puta izmanipuliran i izvaran, da ne vjeruje više nikome. A vjerodostojnost se ne stiče preko noći, nego stalnim radom kroz kojeg se nikada, nikada ne skreće sa zacrtanog puta, koji je narodu prezentiran kao program, ili kao osnovna načela na kojima će stranka temeljiti sav svoj rad.
I takva stranka, kao i hrvatski narod, morala bi biti svjesna toga da se ništa ne može napraviti na brzinu i da bi na slijedećim izborima uspjeh bio ulazak kojeg njenog člana u Sabor. I to bi bio početak puta.

Pitam se, ima li novoosnovani politički pokret HRAST šanse da postane ta treća opcija, koja bi bila jedina prihvatljiva za nas domoljubne Hrvate?

Jer, nećemo više nasjedati na predizborni program HDZ-a, koji nam svaki put ponavlja jedno te isto, kako ne treba rasipati glasove hrvatske desnice radi moguće pobjede crvenih, nego se svi glasovi trebaju slijevati baš u HDZ.
Kao prvo, HDZ odavno nije desna stranka. Glasovi hrvatske desnice ne pripadaju HDZ-u, jer HDZ ne zastupa njene interese. Pa je samim tim, dosta više zastrašivanja naroda sa nekim tamo crvenim SDP-om, koji je samo mrvicu crveniji od tog istog HDZ-a, koji je odavno izdao svaki hrvatski nacionalni interes i ostavštinu pok. Predsjednika Tudjmana.
Kao drugo, ukoliko ne počnemo nešto graditi i nešto podupirati, nikada nam se ništa u zemlji neće promijeniti. Ne možemo više čekati da nas netko spasi, jer se spasiti možemo jedino sami, svojim izborom. HDZ i SDP će se i dalje uredno smjenjivati na vlasti, u bespoštednoj utrci tko će ju više opljačkati, Domovinski rat će postati gradjanski rat, a hrvatski branitelji svi odreda zločinci.
Dosta je više i HDZ-a i SDP-a.
Vrijeme je da stvorimo stranku kojom ćemo se ponositi, a ne od koje ćemo se crveniti, što od nasljedja komunizma, što od srama.

Diana Majhen, Lijepa naša,
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade