DOK NE IZRUČI PERKOVIĆA, MUSTAČA I OSTALE, HRVATSKA NEMA ŠTO TRAŽITI OD EU

Tito je naredio ubojstva Hrvata

Zakuhala se situacija uoči odlaska predsjednika Ive Josipovića u Njemačku. Jedna od neizostavnih tema koja će ga pratiti na putu jest njemačko inzistiranje na procesuiranju političkih ubojstava hrvatskih emigranata koja je bivša jugoslavenska tajna služba počinila na njemačkom teritoriju, njih preko 20.
Zlatko Prtenjača








Uteg u odnosima Hrvatske i Njemačke sve više postaju bivši šefovi Udbe Josip Perković i Zdravko Mustač koje Njemačka traži ne samo zbog Đurekovića nego i zbog sumnje u upletenost i u neka druga politički motivirana ubojstva. Hrvatska se dosad oglušila na sve zahtjeve njemačkog pravosuđa, a ponovni zamah cijeloj priči dao je njemački tjednik „Der Spiegel“ pisanjem o bivšem emigrantu Gojku Bošnjaku koji je preživio nekoliko atentata. U njegovo ime, njemački odvjetnici, braća porijeklom Hrvati, Davor i Zlatko Prtenjača uputili su nedavno pismo njemačkome ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizièreu u kojem traže da se Titu posthumno oduzme najviše njemačko odličje, „Izvanredni savezni križ“, koji mu je 1974. prilikom posjeta Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Oduzimanje traže zato jer je na suđenju Pratesu dokazano kako je Tito do smrti izdavao naređenja za Udbina ubojstva. „Der Spiegel“ je u idućem broju nastavio s pisanjem, ovaj put objavivši informaciju da Bošnjaku prijete telefonom. Na njega se nadovezao „Focus“, drugi njemački tjednik, koji je objavio da Udba stoji i iza ubojstva švedskog premijera Olofa Palmea. I zatim se dogodila bomba u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu, za koju su odmah neki zaključili da je djelo radikalne hrvatske desnice, iako je upućenima jasno da akcija ima udbaški rukopis.
O svemu tome razgovarao sam s odvjetnicima, braćom Prtenjačom.
Prije nešto više od mjesec dana uputili ste pismo njemačkome ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizièreu u kojem tražite da se Titu posthumno oduzme najviše njemačko odličje, „Izvanredni savezni križ“, koji mu je 1974. Prilikom njegova višednevnog posjeta SR Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Na čemu temeljite taj svoj zahtjev i čime je potaknut? Što ste sve u njemu napisali? I što njime želite postići?
Zlatko Prtenjača:
- Naš zahtjev temeljimo na principima istine i pravde, a time i na temeljima zajedničkih načela svih članica EU. Tko je zapovijedio ubojstva i počinio grozne zločine protiv čovječanstva ne može istovremeno biti poštovana i respektirana osoba povijesti. U zahtjevu smo opisali važne događaje u novijoj hrvatskoj povijesti, kao što su Bleiburg i Križni put, Goli Otok, nasilno gušenje Hrvatskog proljeća 1971., a posebno brutalan način ubojstva nevinih Hrvata u SR Njemačkoj. Najviši sud u Bavarskoj, OLG München, dokazao je u slučaju Prates na 120 stranica da je Tito naredio ubojstva Hrvata koji su živjeli u Njemačkoj te da su tadašnje hrvatske tajne službe izvršile naređena ubojstva na teritoriju SR Njemačke.
Prvi cilj zahtjeva je oduzimanje odličja Josipu Brozu Titu iz 1974 godine. Ali također želimo pokazati da je komunizam bio totalitarni sustav koji je koristio sva sredstva kako bi eliminirao definirane neprijatelje tadašnje države. Osim toga, mi također želimo da se u Hrvatskoj javno i objektivno počne govoriti o zločinima koji su se dogodili u SR Njemačkoj u ime komunizma. Predugo komunizam u Hrvatskoj i njegove posljedice nisu subjekt javne i pravne rasprave, a pogotovo ljudi koji su ubijali i bili dio tog zločinačkog pokreta. Na kraju, svatko tko je počinio zločin treba na pravnom putu stati pred lice pravde i osobno odgovarati za svoja nedjela. Ne može biti da ubojice u Zagrebu mirno piju čaj ili kavu, da svi ljudi znaju za to, i da nema političke volje da im se sudi. Takvo ponašanje hrvatskih državnih tijela nije u skladu sa EU a niti s hrvatskim ustavom. (Zlatko Prtenjača)
Imate li pravnu podlogu za taj zahtjev? Ima li u njemačkom zakonodavstvu odredba po kojem se Titu to odličje može oduzeti nakon toliko godina?
Davor Prtenjača:
- Prema paragrafu 4 njemačkog zakona o odličju, SR Njemačka može oduzeti odličje, ako i kada su činjenice poznate da je odlikovana osoba počinila kaznena djela. To vrijedi i za jednostavna kaznena djela kao što su porezne utaje. S našim zahtjevom ušli smo na novi zakonski teritoriji, jer SR Njemačka nikada do sada nije morala odlučiti o oduzimanju odličja nakon smrti odlikovane osobe, pogotovo političke osobe, pa i taj slučaj nije bio uzet u obzir u zakonu o odlikovanju SR Njemačke. Pretpostavljamo da je to moguće, jer SR Njemačka može odlikovati osobu koja je mrtva, što isto nije opisano u zakonu. Kao primjer može služiti Lufthansin pilot Juergen Schumann koji je bio u rukama terorista u zrakoplovu “Landshut” i kojega su ubili nakon što se poslije pregovora vratio u zrakoplov. On je posthumno odlikovan od SR Njemačke. Suprotno, kao “actus-contrarius-argument” tome mora biti moguće i posthumno oduzimanje odličja, i ako njemačko zakonodavsto nije predvidilo taj slucaj u vrijeme donosenja zakona.
Navedeni zakon nema roka do kojeg se može oduzeti odličje i naravno da smo svijesni kako je prošlo mnogo vremena. No, tvrdimo da će se to pitanje isključivo riješiti po načelima pravne i pravedne države uzimajući u obzir načela humanitarnog i civiliziranog društva. To znači da mogućnost oduzimanja nije zastarila, i to već samo zbog toga jer je riječ o ubojstvima nevinih ljudi koji su samo zato ubijeni jer su imali drugo političko mičljenje. Ta ubojstva su na najnižoj razini svake civilizacije jer su baš Tito i tadašnje tajne službe oduzeli tim ljudima pravo na život isključivo zbog političkih razloga, tako da se vlasti SR Njemačke nikako ne mogu sakriti iza neke formalne klauzule neke „zastare“. Siguran sam i da neće to učiniti. Inače SR Njemačka ne bi respektirala žrtve terora niti svoja načela pravne i pravedne države.
Postoji li u sadašnjoj njemačkoj vlasti političke volje za tako nešto budući da bi to značilo i priznanje određene krivice, ili pogreške za nekadašnju njemačku politiku na čelu s Willyjem Brandtom koji je imao bliske odnose s Titom?
Zlatko Prtenjača:
- U Njemačkoj uvijek postoji politička volja da se donese istina na vidjelo. Savezni ustavni sud u Njemačkoj je neposredno nakon Drugog svjetskog rata zabranio Komunističku stranku Njemacke kako bi se spriječilo da još jednom totalitarni režim donosi novu patnju njemačkom narodu i stanovništvu. Nakon ujedinjenja Njemačke, njemački kazneni sudovi osudili su nalogodavce i izvršitelje ubojstava koji su naredili da se ljude koji su htjeli preći granicu prema Zapadnoj Njemačkoj ubije jer ilegalno prelazu granicu. Istraga o komunističkim zločinima također je u skladu s rezolucijama koje je usvojio Europski parlament. SR Njemačka je i onemogućila da bivši dužnosnici DDR-a budu sastavni dio demokratskih institucija, i tako je zajamčeno da se komunizam ne moze širiti u SR Njemačkoj.
Nakon presude u slučaju „Prates“ iz 2008. godine, u Njemačkoj svatko sa sigurnošću zna koje je strašne zločine počinio jugoslavenski komunistički režim na tlu SR Njemačke. U vrijeme ubojstava još nije bilo dokazano da iza svega stoji Tito. No neki tužitelji ipak su govorili da iza ubojstava stoji jugoslavenska tajna služba.
Članak od 21. siječnja 1980. u „Der Spiegelu“ pod naslovom “Attentate meisterhaft verwischt” najavljuje da je u njemačkom Saveznom kriminalističkom uredu (BKA) povećan broj službenika, i to zbog ubojstava Hrvata u SR Njemačkoj. Jedan BKA dužnosnik rekao je u tom članku da su Hrvati ubijeni na hladnokrvni način i da način ubojstava pokazuje da iza njih može stajati Udba. No još nije bilo dokaza za tu tvrdnju. U to je vrijeme problem najjasnije opisan u presudi protiv tri počinitelja koji su htjeli ubiti Hrvata Franju Goretu. U toj presudi sudac je pozvao vlasti u Bonnu: “Ne može se prihvatiti ubojstva na našem tlu koja su naređena u inozemstvu samo zbog toga da riješe svoje domaće probleme.”
U svakom slučaju, glavni državni odvjetnik SR Njemačke i sud u Münchenu danas otvoreno i jasno govore da je Tito do svoje smrti naredio ubojstva i da je tadašnja tajna služba Socijalističke Republike Hrvatske izvršila ubojstva, tako da je uz veliki broj stereotipnih i profesionalnih ubojstva jasno kako se SR Njemačka zbog političkih razloga nije ponašala kao „pravedna država“ u ono vrijeme.
Mislim da oduzimanje odličja Titu danas neće biti problem za SR Njemačku. Njemačka kao pravedna država u svakom slučaju poštivat će pravomoćne presude svojih sudova, pogotovo kad je riječ o presudi iz Münchena koja je u pravnom smislu jedna od najbolje odrađenih presuda njemačkih sudova posljednjih godina. SR Njemačka sigurno neće izgubiti obraz i nitko u Njemačkoj neće ni razmišljati u tom smjeru, jer važnije od zaštite upitne političke orijentacije u SR Njemačkoj 70-ih godina prošloga stoljeća jest poštivanje i priznavanje sudskih presuda i njihovo provođenje u zakone i život. Njemačka danas sigurno neće braniti politiku Willyja Brandta i tako pregaziti svoja načela o pravnoj i pravednoj državi, pogotovo nakon presude iz Münchena koju moraju sve stranke i državna tijela u SR Njemačkoj respektirati. Vladavina zakona, pravedna država i neovisnost sudstva temelji su njemačke demokracije i sigurno nitko u SR Njemačkoj nije spreman ta načela rušiti zbog Tita ili Willyja Brandta.
Štoviše, kršćanstvo je temelj za europsku zajednicu. No kršćanstvo također uključuje pogreške ili grijeh. Njemačka je u svojoj povijesti počinila mnoge “pogreške”, kao za Drugog svjetskog rata. Za funkcioniranje svake demokracije važno je kako se države i ljudi suoče s greškama iz prošlosti. Najbolje rješenje za analizu prošlosti jest otvoren pristup problemima kako bi našli najbolja rješenja, što je danas očevidno na primjeru SR Njemačke.
Jeste li u ovih mjesec dana dobili kakav službeni ili neslužbeni odgovor, ima li kakvog odjeka na Vaš zahtjev?
Zlatko Prtenjača:
- Doznali smo od službenika saveznog njemačkog državnog tijela, koji ne želi svoje ime dati u javnost, da će SR Njemačka u vezi pregovora za poglavlje pravosuđe toliko dugo „blokirati“ pristup EU dok se slučaj Perković ne riješi, bilo to u Hrvatskoj ili u SR Njemačkoj.
Vaš se zahtjev poklopio i s velikim člankom u uglednom „Der Spiegelu“, o tome kako Hrvatska štiti organizatore Udbinih ubojstava u Njemačkoj. Znači li to da Njemačka ozbiljno pristupa tom problemu, njezino pravosuđe, ili su to samo medijski odjeci bez rezultata?
Davor Prtenjača:
- SR Njemačka je u slučaja protiv Pratesa, koji je završio s doživotnom kaznom, jasno pokazala da želi rasvijetliti sva ubojstva Hrvata u SR Njemačkoj i tamno poglavlje terorizma jugoslavenske države u SR Njemačkoj. Naš klijent u vezi oduzimanja odličja Titu dokazao je kako postoji dosta hrabrosti za borbu za istinu i pravdu. Članak u „Der Spiegelu“ samo je reakcija na ono što se dogodilo u stvarnosti. U pravoj demokraciji „Der Speigel“ može raspravljati o ovoj vrlo zanimljivoj temi u velikoj mjeri. Što je čudno i neobično, jer je činjenica da je njemački časopis više pisao o ovoj temi nego sve hrvatske novine zajedno.
Osim toga, sasvim je jasno da SR Njemačka i njezina državna tijela neće dozvoliti da ubojstva, koja su počinjena na njezinom teritoriju od jedne strane države – Jugoslavije, ostanu nekažnjena, pogotovo što su ta ubojstva bila napad na suverenitet SR Njemačke, i kao takva bila su čin državnog terorizma. SR Njemačka će tu činjenicu sigurno i pravno, ali i politički još na neki način „odraditi“. Stoga mislimo kako izvještavanje u “Der Spiegelu” sigurno nije samo mala epizoda, nego da bas clanak u “Der Spiegelu” pokazuje kako SR Njemačka želi riješiti tu epizodu svoje povijesti. “Der Spiegel” može samo pomoći, ali sigurno neće biti jedina komponenta rjesenja tog poglavlja.
Što mislite, kako će se Njemačka ponašati u vezi djelovanja Udbe na njezinom teritoriju te koje će to posljedice imati za današnju Hrvatsku?
Davor Prtenjača:
- Zanimljivo je da je SR Njemačka već stekla iskustvo u pitanju državnog terorizma jedne strane zemlje. Primjer za to je ponašanje SR Njemačke prema Iranu nakon „Mykonos“ procesa, gdje je dokazano da su Iran i njegove tajne službe u SR Njemačkoj ubijali „neprijatelje“ režima iz Teherana samo zato što su ti ljudi imali različito mišljenje na politiku Irana nego tamošnja vlada. U toj presudi sud jasno govori o državnom terorizmu Irana na tlu SR Njemačke. SR Njemačka je tek nakon pravomoćne presude u „Mykonos“ procesu odgovorila povlačenjem svoje ekonomske pomoći iz Irana te političkim pritiskom na vladu Irana, tako da je do danas Iran izgubio jednog od svojih najvažnijih gospodarskih i političkih partnera, odnosno SR Njemačku. Iranski državni terorizam u Njemačkoj bio je i još uvijek je sankcioniran u svakom pogledu, pogotovo ekonomski i politički, i slično tako bi se moglo dogoditi u odnosu na terorizam jugoslavenske/hrvatske države na tlu SR Njemačke. Važna razlika između Irana i današnje Hrvatske jest to što hrvatska državna tijela nisu surađivala s njemačkim državnim tijelima, nego su čak i opstruirala cijeli postupak u Münchenu. Druga važna razlika jest činjenica da Hrvatska želi u EU, a da i dalje misli izigravati SR Njemačku u slučaju ubojstava u SR Njemačkoj za vrijeme Jugoslavije kroz činjenicu da otvoreno štiti ubojice nevinih ljudi.
Njemačka već nekoliko godina istražuje Udbina ubojstva na svom teritoriju. Imate li informacije, do kojih su sve spoznaja došli, o kojim se sve slučajevima radi, tko su sve osumnjičeni, koji bi se novi koraci mogli očekivati?
Zlatko Prtenjača:
- Glavni državni odvjetnik u SR Njemačkoj smatra da su tajne službe od 1970. do 1989. godine ubile 22 Hrvata te da je Tito osobno naredio ubojstva do svoje smrti. Ukupno 14 osoba vode se kao optuženici. Zbog ubojstva Stjepana Đurekovića Zemaljski kriminalistički ured (LKA) u Münchenu traži s međunarodnom tjeralicom Josipa Perkovića, Zdravka Mustaća, Ivana Lasića, Borisa Brnelića, Brunu Smokvinu, Ivana Cetinića i Marina Modrića. Ti su ljudi također odgovorni za ubojstvo Ante Đapića 29. lipnja 1989. godine u Nürnbergu. Bilo bi poželjno da državni odvjetnik RH istražuje te ljude. Glavni državni odvjetnik SR Njemačke sigurno će podići nove optužbe te je jasno da će i dalje inzistirati na izručenju tih osoba. Na žalost, ne možemo otkriti bilo kakve dodatne informacije, jer smo u poziciji mogućih kotužitelja, što je u SR Njemačkoj u takvim predmetima moguće, i ne želimo ugroziti uspjeh istrage. No, svakako ime novih optuženika u Hrvatskoj će izazvati politički potres.
U Hrvatskoj se zaključilo kako su ubojstva zastarila te da se Perkoviću i drugima neće moći suditi. Slažete li se s tom argumentacijom?
Zlatko Prtenjača:
- Apsolutno ne. Hrvatski Kazneni zakon za ubojstvo i pitanje zastare ima slijedeći sadržaj: „Kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske ne može se pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to dvadeset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom.“
Stjepan Đurekovic ubijen je 28. srpanja 1983. godine. Presuda protiv Pratesa donesena je na ljeto 2008. godine. Sud u Münchenu zatrazio je od Republike Hrvatske pružanje pravne pomoći već tijekom istrage koja se vodila godinama prije presude. U tom trenutku hrvatsko državno odvjetništvo moglo je početi istragu u svakom slučaju, da je postojala politička volja. U Njemačkoj nadležni državni odvjetnik vodi u takvom slučaju istragu koja bi prekinila moguću zastaru. Ako on to nije učinio, velika je mogućnost da je dobio otkaz iz državne službe i barem u Njemačkoj nikada više ne može zauzeti viši pravni položaj. Istu mogućnost prekida imalo je hrvatsko državno odvjetništvo u skladu sa člankom 20. stavak 3 Kaznenog zakona RH.
Povreda ove zakonske obveze hrvatskog državnog odvjetnika tek će se trebati još razjasniti. U demokracijama drzavni odvjetnik učinit će sve što je u njegovoj pravnoj moći da nakon primitka dokaza za sumnju ubojstva prekine bilo koju moguću zastaru s tim da pokrene ili otvori istragu. Njemački državni odvjetnici sigurno su svijesni toga i sigurno su preko svoga ministarstva pravosuđa svoje nezadovoljstvo ponašanjem hrvatskog državnog odvjetnika prenijeli i tijelima EU. Mislim da je već to dokaz kako hrvatske vlasti i temelji EU nemaju ništa zajedničko, a posebno se ovdje može naći dokaz kako je hrvatsko pravosuđe u potpunosti podložno političkoj kontroli određenih krugova.
Važno je ipak napomenuti da postoje ubojstva za koja se Perkoviću i drugima može suditi još i u Hrvatskoj, kao primjerice za ubojstvo Ante Đapića 29. lipnja 1989. u Nürnbergu. Počinitelji su, prema dosadašnjim saznanjima, isti kao i kod ubojstva Stjepana Đurekovića. U skladu s kaznenim zakonom koji kaže da se „zastara prekida i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo“ (članak 20. stavak 4. Kaznenog zakona RH) jasno je da zastare ne može biti. No to znači da ubojstvo Stjepana Đurekovića u Hrvatskoj još nije zastarilo, jer su Perković i ostali izvršili ubojstvo nad Antom Đapićem u Nürnbergu 1989., „jer nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći“ (članak 20. stavak 5. Kaznenog zakona). U pravnom smislu trebalo bi zaključiti kako zastara za ubojstvo Stjepana Đurekovića najranije počinje 1989., tako da danas u Hrvatskoj još nema pravne, nego samo političke zastare. Valjda zakonodavac u Hrvatskoj nije bio svijestan što znači „prekid zastare“ kada je taj dio zakona kopirao od Nijemaca.
Prema jednom drugom članku hrvatskog Kaznenog zakona, rok zastare za sva ubojstva koja su počinili Perković i društvo počinje još kasnije: „Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni postupak ne može pokrenuti ili ne može nastaviti“ (članak 20. stavak 2. Kaznenog zakona). Ovu odredbu treba tumačiti na način da progon ili suđenje Perkoviću i drugima nije bilo moguće tako dugo dok je postojala bivša Jugoslavija, jer Tito je naredio ubojstva osobno do svoje smrti, a nakon njegove smrti tu je „dužnost“ imala tajna služba bivše države. Bilo je nemoguće suditi Perkoviću i društvu za vrijeme bivše Jugoslavije pred jugoslavenskim sudovima, jer bi to istovremeno značilo da državni odvjetnik Jugoslavije podiže optužnicu protiv vlastite države kojoj je služio. Zastara za ubojstva koja su počinili Perković i drugi zaista tek počinje nakon što je uspostavljena hrvatska drzava. Zaključak je jasan: nema zastare niti za jedno ubojstvo nad Hrvatima u SR Njemačkoj i drugim zemljama, tako da se Perkoviću i društvu u pravnom smislu može slobodno suditi i u Hrvatskoj.
Znači li to da bi se, po vašem mišljenju, mogao pokrenuti proces i u Hrvatskoj? Kako bi se moglo procesuirati te zločine na drugi način?
Davor Prtenjača:
- Hrvatsko državno odvjetništvo trebalo bi u svakom slučaju početi istragu protiv Perkovića i društva ako ne misli dalje „šokirati“ svoje europske prijatelje. Naš odvjetnički ured pružit će svaku moguću pomoć. Sigurno bi hrvatski državni odvjetnik dobio podatke i pravnu pomoć i od njemačkog glavnog državnog odvjetnika, što bi bio i dobar znak da se ipak može i hoće surađivati sa članicama EU. No očito je da hrvatski državni odvjetnik neće pokrenuti istragu zbog pritiska iz krugova hrvatske političke elite, što je na jednoj strani i znak da on tolerira ubojstva nevinih ljudi i sa druge strane dokaz da je apsolutno pod političkim pritiscima i kontrolom određenih krugova u Hrvatskoj, što je za „buduću“ zemlju EU neprihvatljivo.
Druga mogućnost bi bila da Hrvatska izruči Perkovića i ostale SR Njemačkoj, jer u SR Njemačko zastare za ubojstva nema, tako da bi se ta polemika oko „zastare“ ugasila. Za to bi bilo potrebno da Hrvatski sabor donese zakon, da se ubojice u vezi političkih ubojstava mogu izručiti zemljama EU. Sama činjenica da nitko u Hrvatskom saboru o tome jasno i javno ne priča pokazuje koliko je teško iskorijeniti komunistički rak iz društva i politike, ali i koliko straha sabornici imaju od javnog zahtjeva za izručenje Perkovića i društva.
Njemačko državno odvjetništvo ponudilo je 5.000 eura kao nagradu za uhićenje i privođenje Perkovića i društva u SR Njemačku, što znači da bi Perković trebao biti samo prebačen preko granice u Sloveniju, pa bi ga tamošnja policija izručila SR Njemačkoj, što je u biti kratka i lagana procedura. Osim toga, naš ured upravlja s fondom od 20.000 eura koji je osnovan na temelju uspješnih donacija iseljenih Hrvata u SR Njemačkoj, te će vjerojatno rasti i dalje. Svi donatori ostat će anonimni. Za isplatu 20.000 eura važe ista pravila kao i za državnu nagradu.
U Hrvatskoj je u tijeku reforma pravosuđa, a jedan od glavnih njegovih nedostataka bio je utjecaj politike. Kako to izgleda u Njemačkoj, što tamo znači sud, njegove presude i zahtjevi, ima li utjecaja politike?
Davor Prtenjača:
- Vladavina zakona te pravna i pravedna država, pogotovo zbog iskustva iz doba nacističkog režima, ključna su načela njemačke demokracije. U SR Njemačkoj ne postoje politička motivirana suđenja. Primjerice, SPD-ov političar Thilo Sarrazin nedavno je kritizirao cijeli njemački politicki vrh, i to pogotovo politiku vlastite stranke prema muslimanima. Cijela njemačka javnost bila je protiv njega, neki su tražili da odgovara pred sudom za svoje izjave oko muslimana i Židova. No niti jedan političar u SR Njemačkoj nije mogao utjecati na državno odvjetništvo da pokrene bilo koju istragu, pa da se na taj način Sarrazin diskreditira u javnosti i na poslu, jer nije bilo kaznenog djela, nego je u pitanju samo jaka kritika protiv cijele njemačke političke elite. Ili još jedan primjer neovisnosti pravosuđa i državnog odvjetništva u SR Njemačkoj jest slučaj Helmuta Kohla koji je ujedinio Njemačku te tako postao možda najveća povijesna osoba novije SR Njemačke. No ipak je državni odvjetnik otvorio istragu protiv njega zbog crnog novca i crnih kasa u CDU-u. Nema političara u Njemačkoj koji ima takav utjecaj na državno odvjetništvo da bi mogao spriječiti pokretanje kaznenog postupka. Državni odvjetnik odlučuje neovisno i autonomno.
Hrvatska također mora doći do tog uvažavanje i tumačenje prava te pravne i pravedne države kako bi zajamčila svojim građanima bolji život, ali pogotovo gradila povjerenje građana u pravni sustav Republike Hrvatske. Dobrobit hrvatskog naroda mora biti u prvom planu, a sekundarni cilj je članstvo u EU koje će stići automatski ako nam funkcionira sudstvo i neovisno državno odvjetništvo.
To znači da pokretanje kaznenog postupka protiv Perkovića i društva hrvatski državni odvjetnik mora učiniti bez političkog pritiska i bez straha da izgubi svoj posao što istražuje ljude koji su „zlatno tele“ u hrvatskim političkim krugovima. Neovisnost sudstva od zakonodavne i izvršne vlasti znači da državni odvjetnik snosi odgovornost za svoja djela i da tu nema političkih igara. Vlast, bilo koja, nije sredstvo za ljude koji su na vlasti, već sredstvo da služe pravnoj i pravednoj državi iznad svega.
U diplomatskim krugovima načulo se da bi Njemačka pristupanje Hrvatske EU mogla uvjetovati rješenjem slučaja Perković-Mustač, odnosno njihovim procesuiranjem, kao i procesuiranjem drugih Udbinih zločina. Imate li dojam ili naznaku da Njemačka već radi na Hrvatsku neki pritisak u tom pogledu ili da se može očekivati? I može li Hrvatska uopće u EU dok se ne razriješe ova politički motivirana ubojstva?
Zlatko Prtenjača:
- Hrvatska nema što tražiti u EU tako dugo dok Hrvatska ne kazni Perkovića i ostale ili dok ih ne izruči. Perković i ostali su u ime Tita i Jugoslavije ubijali Hrvate, od kojih su se mnogi na miran način borili za neovisnost Hrvatske, iako su i oni i njihove obitelji bili izloženi životnoj opasnosti. Takvu neovisnu Hrvatsku imamo danas. I kao takva dužna je, radi žrtava i njihovih obitelji, iznijeti istinu na svjetlo dana, ubojice kazniti, jer ubojice su svojim zločinima pokušavale spriječiti neovisnost hrvatske države. Zaštita žrtava jedan je bitan dio europskih demokracija. Tu zaštitu žrtava i sustav vrijednosti EU Hrvatska trenutačno gazi nogama. Njemačka je u EU najnapučenija i ekonomski najjača zemlja. Naravno da će tražiti izručenje Perkovića i ostalih, ali tako dugo dok druge zemlje blokiraju pristup Hrvatska u EU Njemačka će se u javnosti sa svojim zahtjevom za izručenje suzdržati. Ali predstavnici hrvatske Vlade znaju vrlo dobro da će Njemačka na izručenju inzistirati. Bez ovog problema Njemačka nikada ne bi trpjela nepravednu blokadu slovenske politike nego bi inzistirala na članstvu Hrvatske u EU, jer su Hrvatska i Njemačka prijateljske i čvrsto povezane zemlje. Perković i ostali ne bi smjeli kočiti napredovanje hrvatskog naroda, jer inače hrvatsko društvo i Hrvatska postaju taoci Perkovića i ostalih.
Znači li povećan njemački interes za razrješavanje bolnih točaka hrvatskepovijesti, kao i najave njemačkih ulaganja, da se Njemačka na velika vratavraća u Hrvatsku, da Hrvatsku u budućnosti gleda kao na svog strateškogpartnera u ovom dijelu Europe? Odnosno, da širi svoj utjecaj na Balkan?
Davor Prtenjača:
- Njemačka je zainteresirana za takvu Hrvatsku koja vrednuje europsko i kršćansko demokratsko razumijevanje. Postojeći problem s izručenjem Perkovića i ostalih jest jedan daljnji korak u rasvjetljavanju povijesti što se tiče komunističkih zločina. S obzirom na to da su Hrvatska i Njemačka povijesno i prijateljski vezane, Njemačka ima naglašen interes izgraditi svoj utjecaj u najvažnijoj zemlji jugoistočne Europe.
U Njemačku dolazi i predsjednik Ivo Josipović. Očekujete li da će na nekim razinama i s njime biti razgovarano o problemima koje njemačko pravosuđe imas Hrvatskom u procesuiranju Udbinih zločina?
Zlatko i Davor Prtenjača:
- Formalno gledano, predsjednik Ivo Josipović nije nadležan za prekid zastare ili izručenje Perkovića i ostalih. Ali kao predsjednik i pravnik naravno da je zadužen za vanjsko predstavljanje Hrvatske. Bilo bi dakle poželjno da digne glas za kažnjavanje, odnosno izručenje Perkovića i ostalih kako bi pokazao našim europskim partnerima da je Hrvatskoj stalo do pravne države, rasvjetljavanja povijesti, istine i pravde, iako je njegovo objektivno gledanje zamračeno mrljama zbog izbora nekih njegovih savjetnika. Prema našim informacijama, za posjeta Ive Josipovica, o temi izručenja Perkovića i ostalih, bit će razgovarano po diplomatskim pravilima, znači o trenutačnom stanju. U svakom slučaju bi se trebao suprotstaviti dojmu da hrvatski građani mogu ubijati bez posljedica kada se nalaze na pravim pozicijama ili kada su u dobrim odnosima s važnim političarima i ustanovama.

VIA portal HRsvijet
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE