TKO JE SVE OPSTRUIRAO ISTRAGU I SUĐENJE PROTIV KRUNOSLAVA PRATESA U MUNCHENU

 Kronologija i analiza činjenica …

opstrukcija_fotoTKO JE SVE OPSTRUIRAO ISTRAGU I SUĐENJE PROTIV KRUNOSLAVA PRATESA U MÜNCHENU, kronologija i analiza činjenica ...
Na ovoj web stranici Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva opisali smo dio opstrukcija prilikom istrage o ubojstvu Brune Bušića i inscenacija u režiji hrvatskog pravosuđa u vrijeme suđenja Vinku Sindičiću 1999./2000. pred Županijskim sudom u Zagrebu.
Prije toga opisani su događaji oko snimanja i emitiranja dokumentarnog video filma „Bruno Bušić – život, djelo i mučko ubojstvo“, kada je cijela Udbina i Kosova struktura ugrađena u aparat hrvatske države i ostale institucije hrvatskog društva ustala protiv inicijatora i autora tog filma.
josip_perkovic_slike_01
( Glavni akteri ove analitičke kronologije )
Naročito interesantno ponašanje te udbaško-kosovske strukture odvijalo se nakon pokretanja istrage u Münchenu zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Istraga je intenzivirana nakon davanja iskaza tadašnjeg predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP) Ante Đapića i publicista Bože Vukušića, inače dopredsjednika Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva, pred mjerodavnim njemačkim redarstvenim i pravosudnim tijelima.
Na temelju iskaza Bože Vukušića i dokumenata koje je predao njemačkim redarstvenim i pravosudnim tijelima, početkom srpnja 2005. uhićen je Krunoslav Prates, suradnik Udbe pod pseudonimima „Boem“ i „Stiv“, kojega je na vezi držao osobno Josip Perković, posljednji šef Udbe u Zagrebu.
Kratko nakon toga događa se medijski protuudar kojega je predvodio novinar „Globusa“ Gordan Malić kao svojevrsni glasnogovornik neoudbaške strukture u Hrvatskoj. U toj ulozi Malić se čak nije ustručavao opravdavati likvidaciju Stjepana Đurekovića tvrdnjom da je Đureković surađivao s njemačkom obavještajnom službom „Bundesnachtriechtendienst“ (BND).
U svrhu diskreditiranja svjedoka u postupku protiv Krunoslava Pratesa, posebice Bože Vukušića (čiji je iskaz sudsko vijeće Višeg zemaljskog suda u Münchenu ocijenilo potpuno vjerodostojnim), Malić ih je proglasio „nacionalistima i teroristima“.
boze_vukusic_u_sudnici_viseg_zemaljskog_suda_u_muenchenu
( Bože Vukušić u sudnici Višeg zemaljskog suda u Münchenu )
Nasuprot lijepom mišljenju Gordana Malića o svome mentoru Josipu Perkoviću, Nijemci su proširili istragu na Perkovića i raspisali međunarodnu tjeralicu za njim. Perković je označen kao jedan od glavnih organizatora Đurekovićeve likvidacije, a optužen je da je sudjelovao u pripremama još nekih likvidacija hrvatskih emigranata u Njemačkoj. 
Zlatko Mehun, tadašnji glasnogovornik hrvatskog MUP-a, izjavio je: „Perkovića ne možemo goniti“. Ovu vijest hrvatskim čitateljima prenijela je tadašnja novinarka „Jutarnjeg lista“ Ivanka Toma.
Što je s kaznenim prijavama protiv Josipa Perkovića u Hrvatskoj i može li ga Hrvatska goniti zbog njih, o tome novinarka Ivanka Toma nije pitala Zlatka Mehuna, niti se Zlatko Mehun smatrao obveznim izjasniti primjerice o kaznenim prijavama koje su podnijete protiv Josipa Perkovića u Hrvatskoj.
Nekoliko dana nakon objave međunarodne tjeralice za Josipom Perkovićem oglasio se je Josip Manolić u „Jutarnjem listu“. Njegovo oglašavanje u općem smislu nije predstavljalo posebno iznenađenje, jer je isti već pokazao spremnost opravdavanja najtežih partizansko-komunističkih zločina. Međutim, malo iznenađenje bilo što je odjednom stao u obranu Josipa Perkovića, kojega je do tada napadao zbog pripadanja taboru kojim je svojedobno rukovodio Gojko Šušak.
U neku vrstu obrane Josipa Perkovića stao je i nekadašnji hrvatski ministar policije Ivan Jarnjak. Njega je začudilo što su Nijemci „nakon toliko vremena“, neovisno što za takva kaznena djela u Njemačkoj nema zastare, pokrenuli postupak protiv Josipa Perkovića. Jarnjak je smatrao potrebnim naglasiti činjenicu da Hrvatska ne može izručivati svoje državljane drugim državama. Može li ih sama procesuirati i suditi, barem kao Vinka Sindičića, o tome Ivan Jarnjak nije razmišljao.
Manoliću, Jarnjaku i Mehunu pridružila se „Slobodna Dalmacija“ pod vodstvom udbaško-kosovske klike Mladena Plešea, odnosno tadašnja novinarka „Slobodne Dalmacije“ Jasna Babić, koja je umjesto logičkog interesa za odgovornost naručitelja i organizatora zločina - kao dilemu postavila pitanje jesu li ti Udbini zločini otišli u zastaru ili nisu.
Međunarodna tjeralica za Josipom Perkovićem izazvala je konsternaciju na Pantovčaku, pa je sam predsjednik države Stipe Mesić smatrao potrebnim stati u zaštitu tog osumnjičenog zločinca. Treba napomenuti da je sin Josipa Perkovića, Aleksandar Saša Perković, u to vrijeme obnašao dužnost Mesićeva savjetnika za državnu sigurnost. (Novi predsjednik Ivo Josipović zadržao ga je u svome „timu“!)
Novinar tjednika „Globus“ Gordan Malić još jednom je pisao o suđenju Krunoslavu Pratesutako što je Nijemcima išao objašnjavati tko je Bože Vukušić. Teško da bi oni to znali, podrugljivo rečeno, bez Malićeve samoprijegorne inicijative. U tom rasvjetljavanju, istom broju „Globusa“, Maliću je pripomogla bivša časna sestra koja se je odmetnula u „veprinice“Jelena Lovrić (usput rečeno, na đavolji put odveo ju je jedan svećenik, općepoznat kao suradnik Udbe, koji je do kraja svoga jadnoga života bio miljenik neokomunističkih medija u Hrvatskoj).
boze_vukusic_na_ulazu_u_gradic_wolfratshausen_u_kojem_je_ubijen_stjepan_djurekovic
( Bože Vukušić na ulazu u gradić Wolfratshausen u kojem je ubijen Stjepan Đureković )
Nije prošlo puno vremena, Maliću i Lovrićki pridružio se njihov udbaško-kosovski sudrug Denis Kuljiš. Da bi zamaglio stvar, Denis Kuljiš, inače sin visokog oficira JNA, ponavlja perverznu udbašku tezu da je u svemu najkrivlji Vice Vukojević, jedan od najvažnijih svjedoka protiv Krunoslava Pratesa i Josipa Perkovića, koji da je zapravo u funkciji zaštite i realizacije neoudbaških planova – tako što svjedoči protiv njih i raskrinkava ih pred njemačkim sudom.
ustavni_sudac_vice_vukojevic
( Ustavni sudac Vice Vukojević )
Kuljišu se ubrzo pridružila miljenica Pantovčaka Jasmina Popović. Ona je u „Večernjem listu“, u ulozi svojevrsne Perkovićeve glasnogovornice koja prenosi njegove skrivene poruke i prijetnje, objavila članak pod naslovom: „Perkovićeva šutnja spašava mrežu Udbe“.
U pomoć Jasmini Popović ponovno je priskočila Jasna Babić u „Slobodnoj Dalmaciji“. Njezina teza bila je da će odvjetnici Krunoslava Pratesa u Münchenu dokazati kako Josip Perković nije kriv.
Na dio napada kojim je bio izložen, Bože Vukušić odgovorio je u razgovoru za „Večernji list“.
boze_vukusic_ispred_zgrade_viseg_zemaljskog_suda_u_muenchenu
( Bože Vukušić ispred zgrade Višeg zemaljskog suda u Münchenu )
Otprilike u isto vrijeme zagrebački „Plavi oglasnik“ objavio je ponudu za prodaju jednoga stana na Pantovčaku, navodno zbog nagle odluke vlasnika da se preseli u Beograd. Ispostavilo se da je u pitanju stan u vlasništvu Josipa Perkovića. Ovaj je odmah demantirao tu obavijest, navodeći da se radi o podvali.
Kako prije navedene udbaško-novinarske makinacije Gordana Malića, Jasne Babić i Jasmine Popović nisu mogle ni najmanje utjecati na aktivnost njemačkog pravosuđa, podignuta je optužnica protiv Krunoslava Pratesa. Novinar „Globusa“ Boris Orešar napisao je: „Bude li Pratesu dokazano da je sudjelovao u ubojstvu, bit će osuđen na tri, a najviše na 15 godina“. Nasuprot Orešaru, i najpovršnijem poznavatelju njemačkog kaznenog zakona, poznato je da u Njemačkoj postoji samo jedna kazna za bilo koju vrstu sudjelovanja u planiranom ubojstvu – doživotna robija. Treba, međutim, imati razumijevanja za Udbaške zločince i njihove apologete, prema poznatoj narodnoj izreci – „nada umire posljednja“.
Kad je započelo suđenje, da bi popratila svjedočenje Bože Vukušića, u München je doputovala Jasna Babić. O Vukušićevu svjedočenju Babićka je izvijestila u članku „Krajnji cilj suđenja je Josip Perković“. No, već dan kasnije Babićka proširuje svoju tezu u članku pod naslovom „Odbačeni špijuni ciljaju – Mesića“.
Uslijedila su dva kratka članka u „Slobodnoj Dalmaciji“ o pozivu Josipu Perkoviću da video-linkom svjedoči u procesu protiv Krunoslava Pratesa i odgovara na pitanja sudaca Višeg zemaljskog suda u Münchenu. Perković je najprije preko svog odvjetnika u RH Ante Nobila poručio da je takvo svjedočenje „nezakonito“, a nakon toga je izbjegao dolazak u prostorije Županijskog suda u Zagrebu pod izgovorom da ga je „uhvatio lumbargo“.
Novinar „Večernjeg lista“ Zvonimir Despot prenio je stajalište njemačkih pravosudnih tijela da hrvatske državne i pravosudne vlasti opstruiraju istragu i suđenja u Münchenu.
Već u ovoj fazi postupka u Njemačkoj mogle su se čuti pritužbe najviših dužnosnika njemačkog pravosuđa protiv Mladena Bajića kao Glavnog državnog odvjetnika RH. On je otvoreno prozivan zbog nesuradnje u postupcima protiv osumnjičenih Udbinih zločinaca za zlodjela u Njemačkoj.
U kampanju se bio uključio i Mesićev kućni biograf Ivica Đikić, kasniji glavni urednik riječkog „Novog lista“ i aktualni glavni urednik glasila Srpskog narodnog vijeća „Srpske novosti“, koji je prozvao Vicu Vukojevića i Božu Vukušića „ugroženom vrstom“ u Hrvatskoj.
vice_vukojevic_i_americki_senator_denis_kuchinich_cleveland_1993
( Vice Vukojević i američki senator Denis Kuchinich, Cleveland 1993 )
Na napade i lažne optužbe Vice Vukojević je odgovorio u razgovoru za Večernji list.
U to doba glavni svjedoci u Münchenu, Bože Vukušić i Vice Vukojević, bili su izloženi svakojakom progonu u Hrvatskoj. Bože Vukušić dobio je otkaz u Hrvatskom saboru, a protiv Vice Vukojevića bila je pokrenuta nova medijska hajka.
Glavni huškači protiv Vice Vukojevića bili su Stipe Mesić i Vesna Pusić. Njih dvoje, dakle predsjednik RH i predsjednica „Hrvatske narodne stranke“, ponovno su aktualizirali lažne optužbe protiv Vice Vukojevića, u to vrijeme suca Ustavnog suda RH, da je sudjelovao u silovanju jedne Muslimanke u nekom zarobljeničkom logoru u BiH. Te lažne optužbe u javnost je svojedobno plasirao Dobroslav Paraga, a aktualizirao ih je Stipe Mesić 1999. da bi spriječio izbor Vice Vukojevića za suca Ustavnog suda RH.
Interesantno je da se za te lažne optužbe odjednom zainteresirao i Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, ali ne da bi nešto pokrenuo protiv klevetnika – već protiv žrtve tih kleveta Vice Vukojevića.
U međuvremenu je izbio sukob između Josipa Perkovića i njegova suradnika Vinka Sindičića, jer se nisu mogli dogovoriti oko podmirenja „troškova“ koje je Sindičić imao zbog zatvaranja u Škotskoj nakon neuspjelog atentata na Nikolu Štedula, predsjednika „Hrvatskog državotvornog pokreta“ (HDP). Tako se Sindičić preko noći pretvorio u krunskog svjedoka protiv Krunoslava Pratesa i time izazvao bijes svojih dojučerašnjih nalogodavaca. Čak su međunarodni obavještajni krugovi dobili informaciju da „Zagreb traži profesionalnog ubojicu za Sindičića“.
Otprilike u isto vrijeme, u međunarodne obavještajne krugove pristigle su slične obavještajne informacije o pokušaju angažiranja profesionalnih ubojica za likvidaciju Bože Vukušića.
Također, u akciju kompromitacije svjedoka protiv Krunoslava Pratesa, Bože Vukušića i Vice Vukojevića, u cilju zaštite Udbinog osumnjičenog zločinca Josipa Perkovića, bili su se uključili i dijelovi tadašnje hrvatske diplomacije u Njemačkoj, odnosno neki njeni dužnosnici podređeni među ostalim Saši Perkoviću, savjetniku za državnu sigurnost predsjednika države Stipe Mesića. Iz medija se moglo saznati da se radilo o Goranu Akrapu i Jakovu Ljubičiću, navodno službenicima hrvatske obavještajne službe, o čijem opozivu su razmišljale njemačke vlasti.
Inače, Gordan Akrap se proslavio izjavom da je Josip Perković njegov „drugi otac“, dok je Jakov Ljubičić brat famoznog Mirka Ljubičića – Švepsa koji je osumnjičen da je još 1993. u suradnji s tadašnjim predsjednikom Hrvatskog sabora Stipom Mesićem navodno izvršio neke malverzacije s novcem Generalnog konzulata RH u Münchenu. Inače, obitelj Ljubičić je na zlu glasu u Tomislavgradu i okolici zbog sumnje na suradnju s Oznom i Udbom od Drugog svjetskog rata pa nadalje.
Jasna Babić je inicijativu njemačkih vlasti protiv dvojica hrvatskih diplomata koji su se nezakonito umiješali u postupak protiv Krunoslava Pratesa, s glavnom zadaćom da unaprijed zaštite Josipa Perkovića, pripisala Boži Vukušiću i na taj ga način pokušala konfrontirati s Vladom Republike Hrvatske.
Zbog ove medijske hajke, a još više zbog opstrukcije hrvatskih pravosudnih tijela i nezakonite aktivnosti hrvatskih diplomata, predsjedavajući sudskog vijeća Višeg zemaljskog suda u Münchenu Bernard von Heintschel-Hengg otvoreno je najavio da će Hrvatsku prijaviti mjerodavnim tijelima Europske unije.
DORH je posebnim priopćenjem opovrgnuo navedene optužbe, ali je ostala sumnja da je DORH zaista opstruirao istragu i suđenje zbog ubojstva Stjepana Đurekovića u Njemačkoj. Ta sumnja će biti osnažena nakon što je DORH pokrenuo prijespomenutu istragu protiv Vice Vukojevića na temelju lažnih iskaza, te niz istraga protiv Bože Vukušića na temelju lažnih i anonimnih prijava (u čemu je dobio podršku i novog predsjednika države Ive Josipovića).
Tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić proglasio je izjave predsjedavajućeg sudskog vijeća Višeg zemaljskog suda u Münchenu Bernarda von Heintschel-Hengga – ni manje ni više nego „skandaloznima“, te je usprkos svemu odlučio zadržati Aleksandra Acu Perkovića kao savjetnika za državnu sigurnost. 
Zapravo, skandalozno je bilo ponašanje Stjepana Mesića, o čemu su pisali novinari „Večernjeg lista“ i „Jutarnjeg lista“.
Kako se je bližio trenutak ponovnog svjedočenja Vice Vukojevića i Bože Vukušića pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu, medijski protagonisti neokomunističke nomenklature u Hrvatskoj ocijenili su da ih treba ponovno žestoko napasti, ovaj put zbog njihovog djelovanja u Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava i u Počasnom bleiburškom vodu. Ulogu prljavog dezinformatora ponovno je preuzeo novinar „Globusa“ Gordan Malić, u osnovi prenoseći manipulacije SDP-og zastupnika Nenada Stazića koji je krivo preračunavajući tečajeva jugoslavenskog i hrvatskog dinara s hrvatskom kunom i DM, optužio vodstvo Komisije za troškove sto puta veće od stvarnih. Tako je ustvrdio da je Komisija, prije nego što će je neokomunistička vlast ukinuti, u prosjeku imala dnevne troškove na reprezentaciju u visini od 340,00 DM, a oni su u stvarnosti iznosili 3,40 DM.
U isto vrijeme Bože Vukušić je dao intervju inozemnom izdanju „Slobodne Dalmacije“ u kojem je objasnio motive i sadržaj svoga svjedočenja pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu, a o sadržaju njegova svjedočenja opširno je pisao i „Večernji list“.
Kao jedan od svjedoka pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu bila je predviđena Milka Planinc, nekadašnja predsjednica CK SKH, jugoslavenska premijerka i članica „Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka“ koji je odlučivao o likvidacijama hrvatskih političkih iseljenika. Pored toga, kao što je poznato, Milka Planinc bila je optuživana za najstrašnije zločine nakon Drugog svjetskog rata nad hrvatskim zarobljenicima. Međutim, kad je prije nekoliko mjeseci umrla – novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović poslao je poruku s panegiričnim sadržajem njenoj obitelji i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, kojom se je na neki način „obratio“ i njemačkom pravosuđu u čijim je spisima Milka Planinc opisana kao najobičnija zločinka, jer je sudjelovala u odobravanju ubojstva Stjepana Đurekovića.
Ivo Josipović nije samo ideološki i politički bio vezan za Milku Planinc, već i obiteljski – njegov otac Ante Josipović bio je član Predsjedništva CK SKH u vrijeme Karađorđeva, kad je Milka Planinc preuzela vlast u Komunističkoj partiji u Zagrebu.
Pored toga, Ivo Josipović je kratko nakon izbora za predsjednika države kao svoju glavnu političku legitimaciju istakao svoje služenje vojnog roka u JNA – u „Titovoj gardi“. Zbog toga je novinar „Globusa“ Darko Hudelist, također nekadašnji suradnik Udbe, smatrao potrebnim staviti fotografiju Ive Josipovića u uniformi „Titovog gardiste“ na naslovnu stanicu knjižice koju mu je posvetio. Potrebno je ponoviti da je Josip Broz Tito, u pravomoćnoj sudskoj presudi protiv Krunoslava Pratesa, naveden kao glavni nalogodavac ubojstava hrvatskih političkih emigranata. To znači, kad mu se ništa drugo ne bi moglo staviti na teret, da ga se već samo zbog toga može smatrati zločincem par exellence.
Postoji li još negdje u svijetu predsjednik države koji za svoje idole drži diktatore i višestruke ubojice, a za glavnog savjetnika za državnu sigurnost sina Udbaša za kojim je raspisana međunarodna tjeralica zbog sumnje da je organizirao više likvidacija u inozemstvu???
Na kraju je Krunoslav Prates osuđen na kaznu doživotnog zatvora, a sudsko vijeće Višeg zemaljskog suda u Münchenu u obrazloženju presude optužilo je hrvatske vlasti zbog nesuradnje s njemačkim pravosuđem.
Članak novinara „Večernjeg lista“ Zvonimira Despota pod naslovom „Poniženje u Münchenu“ naišao na potpunu ignoranciju neokomunističke nomenklature u Hrvatskoj.
Štoviše, „Vjesnik“, neslužbeno glasilo Vlade RH, komentirao je presudu njemačkog suda u članku: „Izjave njemačkog suca – uvredljive“. Nije naodmet napomenuti da je tadašnji predsjednik Nadzornog odbora „Vjesnika“, izabran na taj položaj po odluci Vlade RH, svojedobno bio suradnik obavještajne službe jugoslavenskog „Saveznog sekretarijata za vanjske poslove“ (SID – „Služba za istraživanje i dokumentaciju“).
Tjednik „Nacional“, neslužbeno glasilo Pantovčaka, tj. Stipe Mesića, komentiralo je presudu u Münchenu u članku: „Neobični detalji suđenja u Njemačkoj – Čudna presuda Pratesu zemaljskog suda u Münchenu“.
Novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović svoj stav prema pravomoćnoj presudi u Münchenu i međunarodnoj tjeralici za Josipom Perkovićem, najzornije je pokazao imenujući, dakle, Aleksandra Sašu Perkovića, sina osumnjičenog Udbinog zločinca Josipa Perkovića, svojim savjetnikom za državnu sigurnost, te još više javnim pozivom u razgovoru s novinarkom Jasminom Popović u „Večernjem listu“ za sudskim progonom Bože Vukušića, jednog od glavnih svjedoka protiv počinitelja Udbinih zlodjela u Njemačkoj.
Pokušaji pritiska Ive Josipovića na hrvatsko pravosuđe mogu se dokumentirati njegovim brojnim izjavama objavljenim u hrvatskim medijima, a njegov nalog za procesuiranjem Bože Vukušića jasan je iz ponašanja hrvatskog pravosuđa koje je nakon toga pokrenulo niz postupaka protiv njega. Prikupljeni materijal nedvojbeno dokazuje postojanje zlouporaba u hrvatskom pravosuđu u cilju montiranih progona s političkom pozadinom, o čemu se priprema poseban prikaz na našoj web stranici.
Iz ovog prikaza jasno proizlazi da u Hrvatskoj postoji moćna klika u politici, državnom aparatu, pravosuđu i medijima, koja je otvoreno i planski opstruirala istragu njemačkog pravosuđa na razotkrivanju Udbinih ubojstava hrvatskih političkih emigranata. To se vidi iz neprikrivenog, javnog djelovanja samih aktera tih opstrukcija, od pojedinih novinara i urednika preko Glavnog državnog odvjetnika do predsjednika države.
Budući da je aktivnost na opstruiranju pravosudne istrage kazneno djelo, navodno su mjerodavna njemačka tijela otvorila istragu protiv dvije osobe iz Hrvatske, koje su u tome najviše sudjelovale: odvjetnika Ante Nobila i bivšeg emigranta Tomislava Mičića. Nobilo je odvjetnik Josipa Perkovića u Zagrebu, ali tu ulogu i s njom povezana određena prava, pa i imunitet koji bi mu ona osiguravala, ne može imati u Njemačkoj. Zbog toga su, čini se, neki njegovi potezi tijekom suđenja Krunoslavu Pratesu ušli u zonu tretmana prema njemačkom kaznenom zakonu. U slučaju Tomislava Mičića situacija je navodno znatno jasnija, ako je istina da postoje materijalni dokazi i svjedoci o njegovim pokušajima da opstruira istragu u Münchenu, tako što je neke svjedoke nezakonito instruirao a nekima čak i prijetio.
Najnovije informacije govore da je neoudbaška struktura u Hrvatskoj angažirala Tomislava Mičića za zastrašivanje aktera podnošenja zahtjeva u Njemačkoj da se oduzme odličje koje je tamo svojedobno dobio Josip Broz Tito. Mičić je nazvao Gojka Bošnjaka, podnositelja tog zahtjeva, i prenio mu poruku „da će nastradati zajedno s Božom Vukušićem“.

Primjedbe

Popularni postovi