SVETI SE IME TVOJE...

Sveti se Ime Tvoje...

Datum: 24.12.2010.

Dogodi nam se, i to posve lako, da u vrijeme Božića budemo odviše "pobožni". Toliko "pobožni" da se silno trudimo primijetiti sve i svakoga oko sebe, poradi sebe. Toliko "pobožni" da postanemo patetični, a kad sve prođe, i blagdanski stres ishlapi, patetiku iznova zamijeni ispraznost srca.

Ako se ičega ovoga Božića treba čuvati, onda je to isprazna pobožnost, lažna uljudnost i patetika! Šuplja je riječ zahvalnosti Bogu, ako nije životna naša zahvalnost čovjeku. Šuplje je naše nastojanje da se "očuvamo" od svijeta i zbilje, a okaljamo se ravnodušnošću. Kloneći se izloženosti, klonimo se i ljudi. U svojoj "predanosti" Bogu, zanemarujemo Čovjeka. U zanesenosti za vječnošću, preziremo vrijeme.

Ako je išta veličanstveno u Božiću, onda je to što se u Njemu spaja Nebo i Zemlja. Duh i Materija bivaju Jedno. Ljubav se Rodila u Tijelu, Vremenu i Prostoru. Ako ove Istine Srcem shvaćam i živim, ne mogu dopustiti da Nada u meni bude zgrčena, da strepnja nadjača sve Snage u meni. Ne mogu i neću dopustiti da Radost u meni svene, i da Život u meni otupi. Ne mogu i neću!!!

Čuvajte se, posebno ovih dana, lažne i isprazne pobožnosti. Pobožnosti kiča u kojoj Ljubljenoga Boga, u Srcu svakog Čovjeka bilo koje vjere, nacionalnosti, boje kože ili životnoga opredjeljenja, ostavljemo po strani, samotnoga i promrzloga pred vratima našega studenog srca, a onda sve to još lakomisleno nazivamo "sebedarjem".

Uistinu, postoji "pobožnost" kojom se udaljujemo od Božića, jer ne možemo doći do Božića prođemo li mimo Čovjeka!!! Nemojte u svojoj "pobožnosti" izigrati i sebe, i svoje, i Božić!!!

Molim Te, Ljubavi, Tebe koja si Odvijeka Sveprisutna, Tebe koja se uvijek iznova Rađaš u našim Srcima i koja si u svoj Veličini Zasjala u Djetetu Isusu, učini nas sposobnima da u običnosti prepoznajemo čudesnost, da Živimo Život kao Čudo prepuno Blagoslova, koje nam je i primati i razdavati...

... kako na Zemlji, tako i na Nebu, Amen. 

Vlč. Zlatko Sudac
http://velecasnisudac.com