MILE PRPA PIŠE O HRAST-u ZA AMAC

Novi politički pokret - Hrvatski rast - Hrast!

Srijeda, 15 Prosinac 2010

Ovih dana izišao je na javnu  scenu projekt novog političkog pokreta u Hrvatskoj – pod simboličnim nazivom Hrvatski rast – Hrast,  koji nužno niče iz ovog vremena beznađa koje je zavladalo u narodu,  i izgubljenosti i dezorijentiranosti hrvatske politike. Politike koja se urušila u sâmu sebe ponajprije ne poštivajući moralne postulate na kojima je vjekovima opstao ovaj narod, ali ni svoje moralne postulate koji su deklarirani u   osnivačkim aktima njihovih političkih stranaka. Očito, hrvatska politika je krenula niz stranputicu i sve više za sobom povlači cjelokupni nacionalni korpus, pa i samu državu tj. njenu opstojnost. Pokret je nazvan: HRVATSKI RAST – HRAST! Sam naziv možda i  nije najidealnije rješenje, ali ipak vuče nekakve korijene iz hrvatske povijesti poglavito iz one starčevićevijanske. No, svakako oko forme nećemo cjepidlačiti, bitan je njegov sadržaj kojeg treba iz dana u dan neprekidno nadopunjavati, objašnjavati i predočavati narodu. Prije svega pokret treba snažno, glasno i kristalno jasno postaviti  svoje političke ciljeve da u njima ne bude niti najmanje dvojbe. Poput – dobrobit cjelokupnog hrvatskog naroda bez obzira gdje se u svijetu njegovi pojedini dijelovi nalaze i dobrobit svih građana Republike Hrvatske koji Hrvatsku prihvaćaju i žive kao svoju domovinu. Pristaše pokreta koje će narod zacijelo zvati – Hrastaši!  - trebali bi doista biti poput hrasta čvrsti u svome domoljublju, u svojoj borbi i požrtvovanosti za zajedničku dobrobit i naroda i države, a iznad svega zauvijek ostati ponosna čela, čista obraza i biti uzor svojim radom i poštenjem svima u narodu i u politici. Kako je pokret spontano nikao iz same inteligencije u hrvatskom narodu koja je ostala vjerna svim nacionalnim idealima, idealima domoljublja, pravde i čovječnosti, humanizma i hrvatskoj kršćanskoj tradiciji, i kroz život se nije dala ni od koga zavesti – mislim da ovoga puta hrvatsko biračko tijelo, ili barem njegov najveći dio, ne bi se trebao niti najmanje dvoumiti za koga glasati - glasati za Hrastaše! Hrastaškom pokretu nije sam po sebi cilj preuzeti političku vlast u Hrvatskoj na idućim parlamentarnim izborima, već je taj cilj još i veći i značajniji  - uvjerljivom natpolovičnom pobjedom pomesti s političke scene sve one političke stranke i pojedince koji svojim djelovanjem, a ne samo riječima – nisu radili na ostvarenju hrvatskih gospodarskih i političkih ciljeva, a posebno one koji su radili protiv hrvatskih gospodarskih i nacionalnih političkih ciljeva, što je dovelo našu domovinu do sveopće krize, kako one političke, jednako tako i one gospodarske, a nadasve do one moralne. Hrastaški pokret, predvođen svojom snažnom i mnogobrojnom uglednom inteligencijom – treba u ovome političkom momentu, u ovoj baruštini u koju je zapala i politika i država i njeno gospodarstvo, ali nažalost i moral – treba postati pokret naroda, i duboko ući u njegove sve strukture i sastojnice. Pozivi za učlanjivanje i podršku u Hrastaški pokret trebaju biti svakodnevno glasno i jasno izgovarani, preko svih sredstava priopćavanja koja su ovog trena dostupna. U njemu trebaju pronaći svoje mjesto brojne udruge koje su proizišle iz Domovinskog rata, vanparlamentarne neokaljane političke stranke, ugledni pojedinci, znanstvenici, umjetnici i sl. iz Domovine i iz dijaspore, ali svakako i pošteni pojedinci iz onih političkih stranaka koje su moralno politički krahirale, a koji se ne slažu s njihovom  politikom razgolićenja poštenoga, pravednog i istinoljubivog hrvatstva.. Hrastaški pokret se treba prvenstveno otvoriti prema mladima stručnjacima, studentima, a jednako tako i prema radništvu i seljaštvu. Bez širokih slojeva naroda u tome pokretu, a naročito širokih slojeva mladih ljudi, (kao u bilo kojem pokretu u povijesti)  pokret nema šanse uspjeti. Kako se Hrvatska nalazi pred sudbonosnom odlukom s gotovo nesagledivim posljedicama – ulazak ili neulazak u EU, Hrastaški pokret vrlo čvrsto i na samome startu  treba se  opredjeliti za ulazak u EU ili protiv ulaska.  Oko toga ne smije biti niti najmanje dvojbe, jer tu nažalost nema nikakve sredine i ne možemo je tražiti. Svaka, pa i  najmanja pomisao da mi možemo uvjetovati EU kakva će ona biti je naprosto politički smiješno i govori samo o djetinjastom pogledu onih koji takve misli iznose u javnost. Tako se nešto unutar Hrastaškog pokreta ne bi smjelo ni čuti, pa bez obzirom tko to izgovorio.Treba unaprijed znati da će EU birokracija biti vrlo podozriva prema Hrastaškom pokretu jednako - ako se opredjeli ili za ili protiv ulaska Hrvatske u EU, te da će ga pokušati zaustaviti već u samome početku. Njoj ne odgovaraju ponosni i čestiti ljudi, a ponajmanje domoljubni, već oni servilni koji će bespogovorno slušati njihove odluke i provoditi ih, pa nerijetko i protiv  interesa svoga vlastitoga naroda i Hrvatske. Imajući to uvidu sâm po sebi se nameće zaključak – Volimo svoju Hrvatsku! Ne u EU! Hvala! Po tome pitanju trebalo bi dobro proučiti model Norveške i Švicarske, koje gospodarski izvanredno stoje izvan EU. Prihvatiti šengensku granicu i EU standarde i ništa drugo. Hrastaški pokret treba izvršiti ne samo materijalnu, gospodarsku obnovu Hrvatske, već i onu – duhovnu. Treba momentalno croatizirati sve medije priopćavanja, poglavito RTV, ponovno uspostaviti snažno hrvatsko bankarstvo, uspostaviti institucionalnu povezanost Hrvatske s vandomovinskom i iseljenom Hrvatskom. Hrvatsku ojačati i na vojnom polju uvođenjem vojne obveze i sl. A nadasve treba istovremeno demistificirati povijest dvadesetog stoljeća na ovim prostorima iznoseći na vidjelo samo i jedino istinu o svim stradanjima bez obzira s koje strane je neko zlo učinjeno. Treba izvršiti definitivnu dekomunizaciju Hrvatske na širokom planu, u ideološkom i svkom drugom smislu. Naprosto je Istinom treba razgoliti do iti najmanjih sitnica, ali ne samo nju već i bilo koju tadanju političku stranu. Za mlade naraštaje trebamo kao prioritetni zadatak predočiti istinu iz tog vremena, da bi na toj istini gradili svoju budućnost. Na moralnom planu vratiti vjeru hrvatskog naroda u hrvatsku politiku i političare, pa u tom kontekstu što manje isticati pojedine, dosad neuspjele, političare kao simbole hrastaškog pokreta. Hrastaški pokret nije pokret pojedinaca, a najmanje političkih, već je prvenstveno pokret hrvatske inteligencije da povede svoj narod i svoju državu na pravi put, na put prosperiteta, pravednosti, odlučnosti, poštenja uzdižući iznad svega u prvi plan moralne i duhovne vrijednosti, bez koji ne može biti ni materijalnih vrijednosti. Podrška Hrastaškom pokretu od pojedinih udruga, stranaka pa i od strane Crkve u Hrvata, ne bi smjela biti stidljiva i dvojna – već odlučna, jasna, glasna da je svi čuju i vide. Posebno za glasnu podršku treba animirati i hrvatsku dijasporu, njenje ugledne znanstvenike i gospodarstvenike, ugledne intelektualce i kulturne radnike u vandomovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj hrvatskog podrijetla. Hrastaški pokret ne pripada ni ljevici ni desnici, niti lijevom ili desnom političkom centru. Hrastaški pokret je nadstranački, on je svehrvatski, sve građanski, svedomoljubni – cilj prosperitetna hrvatska država, cilj pravedna hrvatska država, cilj pravna hrvatska država, cilj odlučna hrvatska država koja će momentualno reagiorati na svaki kriminal, na svaku korupciju, na svaku političku devijaciju, na svaku koncepciju koja ne podržava opstanak i napredak hrvatske države, cilj država koja će voditi interesa o svima, ali i država o kojoj će voditi brigu kao o svojoj i svi njeni građani i iseljenici. Za uspjeh nekog braka – uvijek je potrebna dvostrana ljubav. A ljubav prema Hrvatskoj treba uzdići na najviši nivo ljubavi, uzoritosti, žrtvovanja i altruizma za našu Domovinu. Ovo je prvi puta da se cijela stvar politički postavlja na vrlo zdrave podloge, na vrlo zdrave noge, bez iti najmanje diskriminacije prema bilo kome ili bilo čemu – na principima moralnosti, pravednosti, očuvanja materijalnih i duhovnih vrijednosti, na podlozi istine, čovjekoljublja i domoljublja. Taku hrvatsku politiku mi trebamo, takvu hrvatsku državu mi trebamo. Daleko od svakoga zla, bilo političkog, bilo moralnog, bilo kriminalnog, bilo korupcionaštvog, bilo materijalnog. Ovo što nabrajam nije idealizam, već je to cilj za kojeg će nam trebati godine i godine truda i dokazivanja. Hrvatski narod u svojim njedrima ima takav potencijal prije svega u svojoj brojnoj inteligenciji,i gospodarstvenicima koja se je znala dokazati i u vanjskom svijetu, u svojim braniteljima koji su se znali žrtvovati za spas domovine, i u svim drugim neimarima i stvaraocima na bilo kojom planu gospodarskog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog  i sl. stvaralaštva. Na nama je da našu Hrvatsku izmjenimo i da je napravimo po ukusu i potrebama naroda zbog kojega i postoji. Da je napravimo po interesima i ukusu mladih koji su naša uzdanica i naša budućnost. Naša cjelokupna mladost treba se priključiti Hrastaškom pokretu na brojne načine, a posebno po pitanju nataliteta. Pobijeđuje onaj pojedinac, obitelj, komunalna zajednica ili narod – koji ima i njeguje svoj podmladak. Tamo gdje nema podmladka, tamo ne samo da nema nikakve pobjede, već tamo caruje – smrt, umiranje, nestanak cijelih naroda. Po tome pitanju mi se moramo već jednom trgnuti i spoznati vječnu istinu – da život rađa život, ali i da smrt rađa smrt. Mi smo i sada i to želimo biti – narod budućnosti. A biti narod budućnosti može se samo visokom natalitetnom politikom. Kršćanski temelji našeg naroda (a kojih se EU birokracija odriče) mogu nam samo pomoći da mladi shvate da je spas sadašnje i buduće Hrvatske – pored ostaloga i u boljoj natalitetnoj politici, koju treba provoditi najviše državna politika, potom ona socijalna i zdravstvena. Tzv. liberalistička politika u Europi dovela  je Europu na prag izumiranja njenog stanovništva, na prag da postane nekršćanska i nebjelačka zemlja. Europa za koju su mnoge generacije ginule, a za koju smo i mi Hrvati bili – Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva) – danas je nešto drugo da je njeni pokojni djedovi kad bi kojim slučajem ustali, ne bi ni prepoznali. Prvo što bi upitali bilo bi – je su li ovi naši potomci poludjeli? Zar smo ih tako učili?. I naša Hrvatska ne smije nikada nasjesti na takav lažni liberalizam koji joj se nudi sa svih strana, pače i pritiscima nameće. Ne dajmo se! Ne dajmo se nikome. Mislimo svojom hrvatskom glavom i svojim hrvatskim interesima. Držimo se tradicije svojih kršćanskih korijena, jer se kršćanstvo pokazalo kao nezamjenjivi i jedini  pravi zaštitnik opstojnosti Hrvatskog naroda. Nikada u svojoj povijesti, i nikada toliko dugo ni u čemu nismo imali takav oslonac kao u kršćanstvu i zato te temelje nikada ne napuštajmo, čak ni pod cijenu svojih života. U političkom smislu, ne dopustimo nikome da nam soli pamet i da nam odlučuje kakvu ćemo politiku voditi na našim prostorima i o našim interesima. A želimo je voditi po Božjim načelima. Suverenost jednog naroda je njegova najveća i najsvetija nedodirljiva svetinja. Odričući se suvereniteta, pa makar ti mamci koji nas na to mame bili ne znam koliko primamljivi, moramo predobro razmisliti, jer bi nam se to kad tad moglo gadno razbiti o glavu, a bojim se da na to nećemo dugo čekati! Naša buduća sudbina, tj sudbina opstanka Hrvatske ili početak njenje možebitne  i propasti (a ona je još uvijek nježna i osjetljiva biljka) mogla bi se odigrati na narednim parlamentarnim izborima koji bi se trebali održati koncem iduće godine, osim ako ne budu redovni, već izvanredni, a to bi značilo da bi se dogodili i prije tog vremena. Nijedna opcija među postojećim političkim strankama u Hrvatskoj, neće i ne može Hrvatsku izvući iz političkog i gospodarskog blata u kojeg je zaglibila. Zato ostanimo budni, a kao narod napokon postanimo misleća kategorija. Nti malo nije nevažno kome ćemo predati vlast. Zato dobro razmislimo glavom. Predajmo je poštenim ljudima, domoljubno provjerenoj hrvatskoj inteligenciji – kroz novi politički i narodni pokret – Hrvatskih Hrastaša.  Hrvatski rast – hrvatski Hrast! Neka bude simbol naše svekolike pobjede i zaokreta hrvatske politike prema nama samima, prema našim nacionalnim interesima, prema slobodi i duha i čovjeka, prema našoj budućnosti. Uzdajmo se u se i u svoje kljuse – kazao bi narod. A u sudbonosnim odlukama narod nikada ne griješi!   Mile Prpa