SJEĆANJE NA MICHAELA McADAMSA

C. Michael McAdams (1947.-2010.) U spomen iskrenom hrvatskom prijateljuPDFIspisE-mail
Utorak, 09 Studeni 2010
 U Sacramentu, Kalifornija, umro je 29. listopada 2010. Charles Michael McAdams, povjesničar, publicist i iskreni američki prijatelj Hrvata.  U Hrvatskj se za njega nije čulo sve do propasti Jugoslavije, ali njegovo je ime poodavno prije tih velikih povijesnih promjena bilo dobro poznato među Hrvatima u svijetu.  Bio nam je ne samo poznat, nego je bio jedan od naših suboraca.
McAdams je rođen 8. svibnja 1947. u bazi američkih marinaca u Kaliforniji, gdje mu je otac bio časnik.  I on je služio u marincima, ali više ga je zanimala knjiga nego vojnički život te je poslije odsluženja vojne obveze studirao i diplomirao povijesne znanosti na University of the Pacific, poznatom privatnom sveučilistu u Kaliforniji. Zatim je magistrirao na isusovačkom sveučilistu John Carroll University u Clevelandu, gdje je dobio i certifikat iz sovjetskih i istočno-europskih studija.  Nastavio je studirati komparativne političke i ideološke znanosti na University of Colorado, te na University of San Francisco.  Nakog završenih kolegija za doktorat, postaje (1979.) direktorom kampusa Sveučilista San Francisco u Sacramentu i tu ostaje do umirovljenja 2000. godine.
Jedna izreka kaže da se prava prijateljstva ne biraju, ona se jednostavno dogode.  Ovo bi se moglo reći i za McAdamsa i njegovo prijateljstvo s Hrvatima.  Naime, on je škotsko-židovskog podrijetla, a po vjeri protestant.  Za Hrvatsku je (na)čuo kao dječak; budući da je bio sakupljač poštanskih markica do ruku su mu došle i hrvatske markice.  Ali kad je kao student počeo čitati povijesne knjige i slušati profesore uvidio je da je sve što čita i čuje o Hrvatima negativno.  Upravo to konstantno demoniziranje Hrvata bio mu je povod da počne istraživati je li riječ o prodavanju magle onih koji zagovaraju status quo ili lijenost istraživača i profesora tražiti istinu pa prepričavaju otrcane šablonske priče, ili je to zaista tako.  Nije vjerovao da povijest može biti tako crno-bijela, pa je htio zaviriti malo dublje u hrvatsku prošlost .  A onda se dogodila i slučajnost koja je zacrtala njegov dalji akademski put.
Naime, negdje pri koncu studija našao se na California Street u San Franciscu.  Prolazio je pokraj jedne autokuće europskih automobila i na jednom vozilu zapazio malu hrvatsku zastavu. Ušao je u salon i pitao radi li tu netko od Hrvata, htijući doći u dodir s Hrvatima u tom gradu.  Pitanje je postavio upravo Hrvatu, Zvonku Pribaniću, poznatom hrvatskom djelatniku u Kaliforniji.  I u tom slučajnom susretu „dogodilo“ se njegovo prijateljstvo sa Zvonkom i Hrvatima, koje je osalo trajno.  On je zapravo u potrazi za istinom naišao na ljude kojima je jedina želja i bila da se istina o Hrvatima što dalje čuje, i tu se rodilo istinsko savezništvo.  Što je Michael više čitao i istraživao i „drugu stranu“, uviđao je da je ono što se o Hrvatima govori i piše ponajvećma mit, a ne stvarnost.  I on se opredjeljuje ne samo tražiti istinu, nego dijeliti je i s drugima.
Da bi što bolje upoznao hrvatsku povijest, postdiplomske studije McAdams nastavlja na John Carroll University u Clevelandu, gdje mu je mentor bio prof. Jure Prpić, te upoznaje i surađuje i s drugim hrvatskim akademicima u Americi.  Po povratku u Kaliforniju Michael postaje djelatan među tamošnjim Hrvatima i, među ostalim, postaje jedan od utemeljitelja (1974.) Croatian Information Service-a.  (Ostali su bili: Petar Radielović, Zvonko Pribanić i Damir Radoš).  Od tad pa do konca života McAdams nije prestao Amerikancima i drugima u svijetu tumačiti tko su, što su i što žele Hrvati.  Napisao je više knjiga i knjižica, nekoliko priloga u zbornicima i više od stotinu članaka.  Jedna od najpopularnijih njegovi knjiga, Croatia Myth & Reality, prevedena je na hrvatski (Hrvatska – mit i istina) i druge jezike, te doživjela tri engleska izdanja (1992., 1994., 1997.).  Održao je mnoga prdavanja, sudjelovao na seminarima, pojavljivao se na TV i radio postajama.  Na tjednom Hrvatskom radio rasporedu u Kaliforniji godinama je pripremao i vodio rubriku „Trenuci u hrvatskoj povijesti.“  Bio je član Association for Croatian Studies, Croatian Academy of America, Hrvatsko-Latinoamerički Institut, Hrvatski fond za stipendije, itd.  Gostovao je kao predavač na raznim svučilištima u Americi, Australiji i, nakon osamostaljenja, u Hrvatskoj.  Za njegove zasluge u radu za Hrvate predsjednik Tuđman mu je dodijelio odličje Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Puno puta je McAdams uskakao u „vruće“ teme, što mu zasigurno nije pomoglo u njegovoj karijeri, ali kao pravi američki marinac nije se dao prestrašiti.  Ne samo da je bio uvjeren da Hravti imaju pravo na slobodu i samostalnost, nego se toj borbi i zdušno pridružio.  Mnogima je bio smetnja jer mu se nije moglo predbaciti da je „ustaško“ dijete, frustrirani emigrant ili plaćenik.  Svoja mišljenja i stavove je govorio jasno i glasno, ništa za sebe nije tražio i to mu je davalo moralnu snagu suočiti se sa čuvateljima i širiteljima povijesnih mitova.  McAdams je mogao, kao i toliki drugi, slijediti liniju manjeg otpora i ponavljati ono što su knjige pisale, ali on je imao kuražu istraživati i „drugu stranu“ povijesti. Nije nikad požalio što je „zalutao“ u hrvatsku povijest i među Hrvate, te svojim radom doprinio odmaglivanju hrvatske povijesti u Americi i šire, a time i borbi za samostalnost Hrvatske.
Velika hvala Michaelu na iskrenom prijateljstvu ne samo s nama koji smo ga poznavali i s njim surađivali, nego i kao velikom prijatelju Hrvatske i Hrvata.  Traženje povijesne istine dovelo ga je do Hrvata, neka mu vječna Istina bude nagrada za njegov neumorni rad i veliku ljubav za Hrvate u Americi i njihovoj domovini.

Ante Čuvalo

http://amac.hrvati-amac.com
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade