BAKIRU SE (I) U ZAGREBU SVE OPRAŠTA

Bakir Izetbegović
Piše: Junuz Blećina
Bakira izabraše... Dok su se utrkivali kako bi bosanskoj verziji Ramba dali glas, samo što ovo nije film iako se glumi Hrvata, postade trokut Sjeverna Koreja. Sljedeće četiri godine će Bošnjake u svijetu predstavljat prestolonasljednik autora islamske deklaracije, idejnog tvorca mudžahedina u BiH, i čovjeka koji je prvi probušio demokraciju u BiH otevši mjesto predsjednika predsjedništva BiH, na prvim izborima u BiH, iz ruku Fikreta Abdića Babe,  tada čovjeka s najviše dobivenih glasova, čime je dodatno naelektrizirao ionako već tad polariziranu BiH.
Nastavio je to radit i dalje poslije, furajući svoju viziju muslimanske države pa kolika bude. Koliko je bio uspješan u tome dovoljno govori postotak nemuslimana u mjestima gdje je "zajednička" vojska ABiH vladala. Ako je Karadžić pokrenuo rat, sigurno ga je Alija razgorio, istjerivanjem ostalih iz institucija BiH te prisvajanjem svega s epitetom bh. ili bosansko, koje traje i danas.

Naravno, jabuka može otići i daleko od stabla, možda da se opet vratim na Ramba, ma ne, nećemo o njemu. Svi mi koji pratimo političku scenu u BiH znamo da je jednom Izetbegović uvijek Izetbegović. Proveo je sve ratne godine Bakir uz starog, poratne hapaške isto, u svemu sudjelovao i nikad nije odavao da se ičim odmakao od babe mu politički, pa ni po hrabrosti: zajedno su podrum dijelili. I obraz sličan, frkne mu Rambo papire u facu i dere se na njega, a on: nemoj Murate; oprostite: nemoj Željko; (Rambo). Slika i prilika, taktiziranja i pokušavanja prodaje muda pod bubrege. No danas su okolnosti ipak drukčije, nakon događaja 11. rujna neke godine, slični su pod posebnim povećalom, dovoljno zastrašeni zapad će radije i komunjare podržat na putu u novu "regiju", iako su oni i pripremili nepredavne događaje svojom propašću, nego umotane metrotalibane. No, pretjerali su.

Kakva bi percepcija Hrvatske u svijetu bila da je g. Miroslav Tuđman predsjednik, koliko god on bio dobar čovjek. Koliko god u Šeheru ili čak i Zagrebu, yugoidi mislili da su dobili guranjem Ramba pod Hrvata, puno više su izgubili vraćanjem jedne aveti prošlosti. Ne vjerujem da bi se neki Bošnjak ugodno osjećao u državi u kojoj vlada Miloševićev sin, a znam da se ja ne osjećam dobro u Bosni i Hercegovini zbog slične stvari. Svugdje su pozivali na promjene, da idemo naprijed. Ovo jest promjena, uspjeli ste - na gore. Sad će opet biti plakanja kako su Bošnjaci strpani u geto, kako im neukidaju vize, a i s vizom ih policija na aerodromu pomno pregleda. A što reći nego: po zasluzi, što se gurate gdje vam nije mjesto.

Izbor Bakira iznenadio je i dio hrvatske politike i dio novinstva, tradicionalno usmjeren protiv "hercegovačkih fašista" kojima je jedini grijeh malo veći odabir jedne stranke na izborima u RH. Šta'š nisu se poneki još navikli na demokraciju, najbolje bi bilo kad bi delegate birali oni sami. Očekivali su i dalje kombinaciju Rambo i Hare, no Haris je drastično podbacio upravo zahvaljujući podršci crvenih talibana.
Pobijedio je sudionik događaja u ratu kojima su ipak i građani RH bili svjedoci - koliko god se mozak ispirao i koliko god okretali svu krivnju na Hrvate ipak se svi sjećaju mudžahedina, i njihovih djela. Sumnjam da je Junior osobno bio s njima, ali saznanja je zasigurno imao, no nije se baš rastrgao od truda da se odgovorni za zločine nad Hrvatima strpaju iza rešetaka.

Denis Kuljiš je čak na neviđeno objavio pobjedu Harisa Silajdžića 04.10.10. u JL, likujući nad "činjenicom" da sve više toga postaje crveno. E moji zagrebački naivci, dok vi čekate crveno, zeleni se ponovno, a podrška koju je Milanović dao bratskim crvenim talibanima (talibani jašta - bitnija vjera od nacije) vraški podsjeća na svojedobni posjet jednog drugog Hrvata Sarajevu.
Kad se vrati očekujem da će Zoran Pusić zatražit ponovno preuređenje Meštrovićevog paviljona, smislit će već nešto, on se razumije u to, kao i bivši predsjednik koji nikako da dovrši započeto u Rijeci. Ljudi s ustaškom politikom, premazane crvenom, ne stanuju u Hercegovini nego se povijest ponavlja: u Sarajevu i Zagrebu, a Banja Luku bi rado podčinili. Da stvar bude još zanimljivija sad imamo opet i „muslimanske milicije. A svi zajedno su "borci za Bosnu". Tobe jaRabi, tobe estagfirullah.

portal HERCEGBOSNA.ORG
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE