MENE ZOVU BRDA I PLANINE

ImageU prethodnoj reportaži donijeli smo prilog o skupini entuzijasta koja od Rame i ramskih planina u budućnosti želi napraviti poželjno odredište brojnih ljubitelja prirode, planina i visina. Već odavno su uvidjeli da lokalna zajednica nema niti sluha niti želje pomoći u sličnim primjerima pa su stvar preuzeli u svoje ruke. Kao prvi zadatak odredili su uspeti se na najviši vrh svake od planina koje okružuju Ramu i odrediti prioritete u izradi i markaciji planinarskih staza, izradi potrebnih karata, a kasnije u skladu s financijskom situacijom pokrenuti i izgradnju planinarskih kuća.Pogledajte VIDEO
Nakon uspinjanja na najviši vrh u našoj općini, Veliki Vran (2074. mnv) skupina je organizirala uspon na najviši vrh planine Ljubuše – Crnovrh (1797 mnv).
Uz Ekipu koja se uspela na Veliki Vran (Ivan, Marko i Jerko Pavličević, Mato Filipović, Ante Šimunović i članovi uredništva www.rama-prozor.info) ovaj put nam se pridružila ekipa iz susjednog Tomislavgrada (Antonija, Petar i Zdenko Baković) te naši: Šimo Beljo i Miro Pavličević, profesor zemljopisa u Srednjoj školi u Prozoru.
Ovaj put, „baza“ za uspon na Ljubušu bila je konoba „Proslapska planina“ gdje se ekipa okupila i uz ranojutarnju kavu dogovorila pravac uspona. Budući da je rođen i odrastao na Proslapskoj planini za vođu ovoga uspona određen je umirovljeni časnik HV-a, Mato Filipović. Nakon kraće pripreme i provjere opreme ekipa se uputila putom koji je nekada bio „žila kucavica“ na Proslapskoj planini i kojega su stanovnici koristili svakodnevno za prijevoz sijena, drva, balvana za građenje kuća ili gospodarskih objekata. Na mjestu gdje se stari kolski put sječe s makadamskim, izgrađenim na početku Domovinskog rata koji je služio za dostavu svega potrebnog za obranu Zvirnjače, prelazimo na ovaj put i uspinjemo se u pravcu Mrkodola i Dašnika.
Pogledajte VIDEO - kliknite ovdje
 

 Image
 Image
 Image
Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
Nakon sat „ozbiljnog“ pješačenja i bez zastajanja, dolazimo do Pave Pavličevića koji uzgaja ovce i tu s obitelji živi od proljeća do prvih snjegova. Pavo i njegov sin dočekuju nas ljubazno, i kao svaki pravi Ramci, pozivaju na kavu i doručak. Budući da smo kavu već bili popili, a hranu ponijeli sa sobom, odbijamo ljubazan poziv, ali rado uzimamo hladnu vodu i nadopunjujemo rezerve. U kraćem zadržavanju dio ekipe odmara u hladovini, drugi dio se daje na fotografiranje i razgovor s domaćinom koji nam priča o uvjetima života i rada u planini. Također, pokazuje nam plodove svoga rada. Uz uzgoj ovaca, bavi se i proizvodnjom poznatog sira iz mijeha (mišine). 
 Image
 Image
Image
Image
 Image
 Image
 Image
Image
Image

Nakon dopune zaliha vode, krećemo dalje prema Crnovrhu čiji se obrisi naziru u daljini. Nakon sat i pol „ozbiljnog“ pješačenja dolazimo do Kuće Ivana i Veselke Bošnjak, koji se također bave uzgojem ovaca i pravljenjem mliječnih proizvoda. Pozdravljamo domaćine, koji se pomalo čude da je netko „zalutao“ na Ljubušu, posebno pješke i po ovako vrućem vremenu. Nakon kraćeg zadržavanja, domaćini nam pokazuju najlakši put za uspon i ponovno krećemo.  
 Image
Image
 Image
Image
 Image
 Image
 Image
Image
 Image
Image
 Image
 Image
Image
 Image
 Image
Kod kuće Bošnjakovih, napuštamo makadamski put i prelazimo na teren koji najviše podsjeća na teren na Kornatima i koji iz relativne uzbrdice prelazi u onu „pravu“. Nakon uspona iznad zadnjih kuća, ekipa se okuplja i pravi se prva ozbiljnija stanka. Uz nezaobilaznu zezanciju, osvježavamo se hladnim pićem i ponekim zalogajom hrane. Poslije odmora, ponovno se pakiramo i krećemo na najteži dio uspona. Sunčano i vruće vrijeme poprilično otežava uspon pa se rade češće i kraće stanke. Nakon prijeđenog kamenitog dijela, dolazimo ispod Crnovrha i na pašnjake na kojima su nekada pasle tisuće ovaca, a sada taj teren velikim dijelom prekrivaju stabljike vrlo ukusne borovnice. 
 Image
Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
Stotinjak metara ispod vrha nailazimo na vrlo zanimljiv kameniti teren, koji izgledom uvelike podsjeća na priče o Mayma, njihovom životu i civilizaciji. Neobičan izgled kamenih gromada i njihov položaj i materijal od kojega su građene sa stručne strane objašnjava nam profesor Miro. Uz tu zanimljivu priču stižemo do vrha, gdje se već jedan dio ekipe nalazio.
  Image

 Image
 Image
 Image
S Crnovrha pruža se pogled na sve strane. Prema istoku, preko Proslapske planine, pogled daleko seže, ali najviše dominira Klečka stijena. Kao na „dlanu“ su Draševo, Makljen i Kolivret. Sjeverno se uzdiže Raduša i Idovac, a na južnoj strani dominira Vran. Prema zapadu, pruža se pogled na Tomislavgrad i veliko Duvanjsko polje. S Crnovrha gdje god pogledali jednostavno ne možete „promašiti“.
Nakon odmora, uslijedio je pravi planinarski ručak i neizostavno fotografiranje i snimanje, nakon čega smo se uputili nazad.  

 Image
 Image
Image
Image
 Image
Image
 Image
 Image
Image
 Image
Image
 Image
Zbog specifičnosti terena, Ljubuša je jedna od rijetkih visokih planina na kojoj spuštanje traje koliko i uspon. Nakon sat spuštanja, ponovno dolazimo do obitelji Bošnjak gdje smo uz hladnu vodu napravili kraći predah i ponovno obnovili zalihe hladne vode.
Od Bošnjaka krećemo starim putom kroz šumu, koji je sada poprilično zarastao i na nekim dijelovima se „gubi“. Po izlasku iz šumovitog dijela dolazimo do razrušene planinske kuće u kojoj se do prije dvadesetak godina živjelo. Od kuće do Proslapske planine vodi stari put kojim smo se, nakon četrdesetak prijeđenih kilometara vratili do startne pozicije – konobe „Proslapska planina“ gdje su se uz hladno piće i odličnu večeru razmjenjivali dojmovi. Nakon večere, pozdravljamo se s ekipom iz Tomislavgrada koju je očekivao povratak kući.
 

Image
 Image
 Image
 Image
 Image
 Image
Image

Na kraju, svim ljubiteljima planina, visina, prirode i planinarenja možemo dati preporuku da krenu našim putom i vide i osjete ono što jedino Bog može stvoriti!
 

Image 

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE