VRIJEME GLOBALNE UDBE


Tko se bori, može izgubiti. Tko se ne bori, već je izgubio. (Edmund Burke)
Objavljeno je ovih dana da američki obavještajni aparat danas upošljava više od 800.000 ljudi kao i da je to, nekako, izmaklo kontroli. Naravno, istina je sasvim suprotna – kako i doliči vremenu novogovora za Novi svjetski poredak – te ništa nije izmaklo kontroli nego se osmišljeno ide prema totalnoj kontroli. Prije samo deset godina, prije ''terorističkog napada'' na tornjeve u New Yorku, ukupan broj zaposlenika u obavještajnim službama SAD-a bio je manji od 10.000 ljudi. Manje od 10.000 ljudi, u biti čak i manje, bilo je dovoljno da američkom imperiju omogući pariranje SSSR-u kao i da zadovolji sve ostale djelatnosti po cijelom svijetu, kao i unutar samih SAD. I sada bi trebalo povjerovati da se porast do broja većeg od 800.000 dogodio slučajno. Onako, nitko to nije primijetio pa se omaklo. Možeš si misliti…
Sigurno da se na ovome svijetu puno toga događa slučajno u smislu da čovjek time ne upravlja, da nema nikakve moći nad time, ali u ovom slučaju nema slučajnosti, ovdje je sve moć kojom se teži ka svemoći. Ovo je dio plana kojim se kroz namjerno izvedene globalne krize, ratove, gladi i bolesti namjerava uspostaviti jedna svjetska država u kojoj će svaki pojedinac biti pod totalnom kontrolom. Globalni robovlasnički poredak kojim upravlja globalistička elita koja nije ništa drugo nego luciferijanski kult, jedan skup teško poremećenih osoba, opsjednutih ljudi. To je skupina selektiranih socijopata i psihopata, inteligentnih, ali zlih do krajnosti i to zlo koje imaju toliko je strano prosječnom čovjeku da u svojem umu ne može prihvatiti ovu istinu. Ritualima koje prakticiraju u svojim sakrivenim hramovima dokazali su se kao sluge zla, posvećenici laži i smrti, i njima više nema povratka. Ritualno su zgriješili protiv Duha Svetoga, onako kako je bilo upozoreno da se nikako ne radi jer to se neće oprostiti. Bog Otac to ne oprašta i to nam je jasno objavio po Sinu. Otmice i seksualno iživljavanje nad malodobnom djecom, mučenje i kasapljenje na njihovim hramskim oltarima, pijenje krvi i jedenje mesa te sve ostale nezamislive stvari što se odvijaju na tim njihovim obredima. Sve je to nužno i ima smisla u tom besmislu zla jer jedino tako može se izgraditi jedna homogena skupina kojoj onda neće biti nikakav moralni problem planirati i izvršiti masovnu depopulaciju svjetskog stanovništva kao i porobljavanje svih onih koji prežive prvu rundu njihovog dijaboličkog plana. Kanibalizmom je izvršen čin potpune dominacije, potpune moći čovjeka nad drugim čovjekom, pa onda ritualno ljudožderstvo tim ljudima daje neslućen osjećaj moći i sigurnosti u sebe da mogu doći i do božanske moći. Tu je uključena i kemija u smislu da su rituali tako osmišljeni da žrtva doživi neviđeni strah i patnju jer onda ljudsko tijelo luči adrenalin koji onda u konzumaciji daje ljudožderima poseban fiziološki osjećaj koji je navodno jači od narkotika tipa kokaina ili heroina. Svakako da je vrhunac svega duhovna dimenzija, odnosno demonska, ali već i ovo je dovoljno samo po sebi da se uvidi o čemu je ovdje riječ.
Dakle, od strane takvih struktura izgrađen je ovaj enormni obavještajni levijatan na koji treba gledati i kroz spoznaju o paralelnom razvitku tehnologije, prvenstveno informatičkih sustava, kojom se sve zajedno podiže na još višu razinu. Tu treba pribrojiti i širu doušničku mrežu u koju su dobrim dijelom uključeni doušnici koji ni nisu svjesni da su doušnici i da se kao takvi vode u centralnom nadzornom aparatu. Bez problema na svakog djelatnog obavještajca može se dodati u prosijeku nekih deset doušnika. Takvi su omjeri bili prisutni još prije u zemljama komunističkog bloka i njihovim stasijima ili udbama koje su razvile velike mreže kojima su pokrivale skoro cjelokupnu populaciju. A tada nije bilo ni promila od današnjih tehnoloških mogućnosti pa se može uzeti mogućnost samo još veće mreže koja je prekrila SAD, ali i cijeli svijet, ne treba biti naivan i misliti da je ovo neka ekskluzivna američka pojava. Radi se o prelasku sa striktno državnog na privatni korporacijski obavještajni aparat gdje se ovlasti i suverenitet država daje u ruke korporacijama, odnosno onima koji njima upravljaju. Također, nekadašnji vojno-industrijski kompleks preustrojava se u informacijsko-industrijski kompleks. Primarna je informacija, a tek daleko iza dolazi čvrsta materija u vidu borbene tehnike poput pušaka, tenkova ili zrakoplova. Informacija je bojno polje na kojem se bori informacijama. Zatvoreni krug koji se samo multiplicira razvitkom informatičke tehnologije kao i promjenama u socijalnim navikama samih ljudi.
Tu veliku važnost imaju društvene mreže poput Facebooka ili Tweetera kao i Google koji su svi do te mjere integrirani u obavještajne strukture da se ne može povući razdjelnica među njima. Vlade su korporacija, korporacije su vlade i to je praktički već postala gotova stvar. Sada se kreće prema formalizaciji i radikalizaciji ovog plana uspostave svjetske države.
Čemu sve to služi? Koji je smisao tog aparata? Kako će se konkretno upotrijebiti? 
Odgovor je, u svojoj biti, vrlo jednostavan. Treba se samo sjetiti, ili malo proučiti povijest, kako je bilo u vrijeme najgoreg terora NKVD-a ili OZNE, kako se ljude masovno hapsilo, mučilo, lažno optuživalo, podmetalo i na koncu likvidiralo ili slalo na višegodišnju robiju. Kampovi za likvidaciju i sabirni centri već su pripremljeni, vježbe se redovito obavljaju gdje se sportske dvorane i stadioni, velike hale i ostali prigodni objekti prenamjenjuju u mjesta za nasilno dopremanje svih proturežimskih elemenata. Liste sa onima koje se mora u prvom zahvatu ukloniti već su odavno sastavljene, pa onda za njima slijedi drugi i treći ešalon koji sačinjavaju njihovi simpatizeri, prijatelji, rodbina, kao i oni koji su samo na osnovu izrade psihološkog profila etiketirani kao potencijalno opasni po poredak.
Možda će to nekima biti teško za prihvatiti, ali oni koji su me ''lajkali'' na fejsu ili na portalu, koji su pisali afirmativne komentare, većina virtualnih prijatelja kao i oni iz realnog svijeta, obilježeni su kao neprijatelji Novog svjetskog poretka i kao takvi će biti prikladno tretirani. Naravno, nisam ja mjerilo svega nego će se sve analizirati sa svim ostalim djelatnostima na mreži, u trgovinama, u knjižnicama, i sukladno svemu skupa izgraditi profil i staviti u prikladnu kategoriju. Najvažnija od svih odrednica da li će netko biti određen za likvidaciju ili robiju je u odnosu prema vjeri u Isusa Krista. Oni koji su u kategoriji ''kršćanskih fanatika'' moraju biti izbačeni iz rajskog vrta koji slobodni graditelji sebi tako marljivo rade ovdje na zemlji. Već je sada postala praktički poštapalica od strane globalističkih fanatika kada se obraćaju i polemiziraju sa dosljednim kršćanskim vjernikom: ''Vrati se natrag u srednji vijek… tamo ti je mjesto… ovo je 21. stoljeće i nemaš tu što tražiti sa svojim nazadnim idejama…'' U svojoj polemičkoj nemoći ovo je standard bezbožničke izgovorene riječi, iza riječi dolaze djela, a kako vremeplova nema ostaje samo jedna metoda izbacivanja iz sadašnjosti – smrt. I sve će biti popraćeno velikim parolama, jeftinim frazama koje naravno nisu ni velike ni dubokoumne, ali takvima će se prikazivati: ''Nema tolerancije za netolerantne!'' Ili, da se pridoda omotač nekakvog visokog zakona, da se da izmišljena moralna osnova, pozivati će se i sve opravdavati poveljama UN-a o ljudskim pravima, besmislenim deklaracijama o pravima čovjeka – sve kako su to radili i komunisti i nacisti u svojim pohodima na Boga i čovjeka. I njihove su presude zvučale jako opravdano, ali samo za duhovne slijepce i intelektualne patuljke. Svatko normalan i zdrav, svatko tko je bio Božji čovjek, znao je da je riječ o lažima pristiglim od oca laži. Isto tako je danas i isto tako biti će sutra. Istina se ne mijenja, istina je vječna. Laž je suprotna tome načelu istine i stalno se objavljuje u novom ruhu. Laž stalno mijenja kožu – poput zmije koja je laž i uvela u svijet među nas ljude.
Milosti neće biti, to svima treba biti jasno. Ovo su strukture koje svemu pristupaju planski i razrađeno, birokratski suho i bešćutno, a uspostava njihovog luficerijanskog kraljevstva neće biti dovođena u pitanje nekakvim moralnim dvojbama da li je netko možda nevin ili realno neopasan. Kad si jednom obilježen gotovo je, po prije utvrđenom algoritmu mora se – makar predstavljao samo i potencijal ugroze – ukloniti svakoga sa puta Novog svjetskog poretka. I tu se možemo prisjetiti kako je to nekada bilo i kada si jednom etiketiran kao protudržavni element, makar samo kao dijete ili bliža rodbina nekog ''kontrarevolucionara'' ili ''ustaše'', to je bilo dovoljno da cijeli život čovjek bude u najmanju ruku tretiran kao građanin drugog reda. U nastupajućim vremenima slijedi samo još radikalniji pristup u odnosu na ''antiglobalističke reakcionarne elemente'' i toga treba biti svjestan, ali se ne treba svega ovoga bojati, plašiti se i pobjeći u mišju rupu od straha. To ionako nema smisla jer sada, za razliku od prije, nema se gdje pobjeći. Prije se čak i moglo na razne načine pobjeći preko granice i pobjeći od komunističkog terora po svim kontinentima – iako ni to nije svima pomoglo da izbjegnu udbaške likvidacije. Oni koji su ocijenjeni opasnim po Tita i samoupravni socijalizam bili su nemilice ubijani.
Sada nema te opcije te ostaje samo se što bolje pripremiti za suočavanje sa neprijateljem, i, ako ništa drugo, skupo prodati svoju kožu.
Također, nije ništa determinirano, naprotiv, svi ovi planovi i sva ova sila kojom raspolažu su slabi u odnosu na silu Božju kao i silu koju kao slobodni ljudi imamo u sebi, a posebno kroz umrtvljenu potencijalnu silu koju imamo kao narod. Gdje su jedan ili dvojica, tu je i Gospodin. Kako li je tek kada su jedan ili dva milijuna skupa? To je sila velika, to je sila premoćna i dokazano je da je tako. Svi smo bili svjedoci te sile i tog čuda, samo smo tako zaboravni i tako smo se lako dali zavesti blještavilom đavla i njegovih slugu. 
Treba se samo sjetiti vremena borbe za Hrvatsku kada se na samo jedan kratak trenutak ta sila jedinstvenog naroda manifestirala u nepobjedivosti makar je napadač bio višestruko jači u svakom pogledu osim u vjeri i moralu. Isto vrijedi i danas. Nema razloga za predaju – svi su razlozi za borbu. Nema razloga za smrt i nestanak – svi su razlozi za život i opstanak. Pa kako nam dragi Bog da, pouzdajmo se u Njega.
SLIJEDI Psalam 59.
Marko Frančisković, portal HRsvijet
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade