Zemju bo'ju ko to sanja? Misto di će sve nan cvitat...? Lipšen sutra ko se nada, misleć' bit će tad on sritan...?
U trapulu ko se vata, konta da je misto spasa – iza tuđih uvik vrata? Laž je takva vrlo krasna!
Sanja je i pusta tlapnja da je zemja ova misto na kom' vridna sva bi tkanja – netaknuta bila vitron!
Al' ćutimo mi u sebi – jedno mora biti misto di još noćas vridi krenit – jer je tamo sveto, čisto!
Sa tog mista On nas zove Sa tog mista On nan priča: 'Blago žednom žive vode! Dođi!Kruh sam tvoga bića!'
(Dražen Radman, travanj, 2009.)
| 
Primjedbe