PORTAL POSKOK O SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI TOMISLAVGRADA

Tomislavgrad: Kakva budućnost treba DUVNU?
Kolumne - Novo
Nedjelja, 13 Lipanj 2010 12:09
altDuvno nije grad. Nije nikada ni bilo. Nisu nažalost ni ostaci nekadašnje mahale koja se danas gradom zove. Ne, Duvno je jedno veliko plodno polje okruženo obrambenim zidom vrlih planina i lijepo uređenim selima s urbanim kućama i dobrim, pametnim ljudima. DUVNO je, dakle, duvanjski kraj - zavičaj, dio domovine.


Piše: Delminium Tremens l poskok.infob

I nadasve: Duvno je bogat kraj. Toliko da ga to bogatstvo i glave može stajati.

Jedno je duvanjskogo bogatstvo neizmjerno, sjajno, zlata vrijedno. Ono temeljno bogatstvo što se modernim rječnikom naziva "prirodnim resursama", a narodnim jezikom "bogom-danim vrijednostima" jednoga kraja. To su oni dugotrajni izvori čijim se korištenjem i primjerenim razvojem omogućava trajno pristojno življenje. Dugotrajni su jer su obnovljivi i time nepotrošivi. Kao što su na moru ribarstvo, turizam, brodogradnja, a nikako cementare i željezare. Tako su u duvanjskom kraju poljoprivreda, stočarstvo, proizvodnja zdrave hrane, turizam. Ako nam to danas još ne cvjeta, ne znači da ne može i neće. Nije za to kriva priroda.

Drugo je duvanjskogo bogatstvo, u usporedbi s prvim, sitno i puno manje vrijedno. Osim toga i crno. Pogađate: drveni ugljen. Ne samo loše kakvoće i slabe termičke vrijednosti (što mu povećava stupanj zagađivanja okoliša). Nisu mu ni zalihe posebno velike. Potrošio bi se u životu jedne jedine generacije, još za života moje djece: u 30 do 40 godina! Naoko loši preduvjeti? Ne, naprotiv. Sasvim dovoljno dobri da bi ga se isplatilo iskoristiti. Isplatilo? Da, ali za koga?

Elektroprivreda HB rado bi otvorila rudnik drvenoga ugljena na Duvanjskom polju i sagradila termo-elektranu u Kongori. Najgoru moguću vrstu rudnika: površinski rudnik. I najgoru moguću vrstu termoelektrane: na drveni ugalj. Poslovi navodno vrijedni 1,1 milijardu KM!

Ulaganje u energetske projekte neobično je isplativo. Uloženi se kapital relativno brzo, lako i nadasve sigurno umnoži. Međutim, u ovom bi specifičnom slučaju Duvnu od toga ogromnoga kolača pale samo mrvice u općinski proračun. Duvnjacima ne bi donijelo, kako se obećava, "povišen standard življenja", a kamoli blagostanje. Naprotiv! Ne bi to bilo ulaganje u Duvanjski kraj, nego ulaganje u Duvanjskom kraju!

Postupno nam se, tu i tamo, serviraju quasi-argumenti i uljepšava stvarno stanje. Tako npr. o onom bajnom otvaranju radnih mjesta. U rudniku bi u 24-toj godini postojanja navodno bilo 586 zaposlenih!!! Naših unuka – rudara?!

Iako je činjenica da nitko ne može i neće niti jednom jedinom Duvnjaku zajamčiti zaposlenje. Ni za vrijeme gradnje niti u vrijeme pogona. Za sve je radove obvezno raspisivanje javnih natječaja. Tko je to nedavno "pobjedio" na natječaju za termoelektranu u Tuzli? Daleki Kinezi. Ne zato jer su najbolji, najkvalitetniji, nego zato jer su najjeftiniji.

A što očekuje vlasnike njiva i livada u Duvanjskom polju? Predviđena cijena za otkup zemljišta iznosi 2 – 18 KM za četvorni metar. Duvnjaci pak ne daju svoju djedovinu u takvo bescijenje. Puno im više vrijedi. Računica je jednostavna. Rudnički bi kop bio 250 m dubok, rudničko odlagalište otpada 160 m visoko. I duvanjska zemlja, osim dužine i širine, ima dubinu i visinu i prije nego se pretvori u rudnik. Nominalna cijena (ne vrijednost) jednoga vrtlića od 100 m2 iznosila bi dakle: 100 m2 x 250 m = 25.000 m3 x 18 KM = 450.000 KM. Ne bi ga Duvnjaci ni za te pare dali! Stan'te kosci, nije za prodaju!

Kažu nam da se mi Duvnjaci uvijek nečemu protivimo. Da se razumijemo: Nismo mi protiv razvoja, napretka, boljega života, blagostanja. Ne, mi smo za to! A što nam je to do sada nuđeno? Niti jedna jedina prava stvar. Jesmo mi dobri ljudi, ali nismo naivni. Nedamo se više prevariti. Imamo mi iskustva i s Buškim jezerom i "rekultiviranim" rudničkim jamama u Studenim vrilima i tunelima ispod Gvozda. Vidimo svojim očima. Tko nije progledao, neka ode u Gacko. Bliže je nego Tuzla ili Köln.

Neka umjesto toga u Duvnu grade vjetro-elektrane, termoelektranu na plin, vodu, sunce... Nećemo imati ništa protiv. Ili još bolje: Zamislite jedno takvo ogromno ulaganje u razvoj prirodnih datosti – poljoprivreda, stočarstvo, zdrava hrana itd. Ali za to nema novaca. Zašto? Opet isti razlozi. Jer takvo ulaganje ne bi donijelo brzu i laganu dobit ulagačima. Jer bi se u tom slučaju dobit dijelila na stotine i stotine onih obitelji koji bi se time bavili. Omogućio bi im se pristojan i zdrav život. Njima i njihovoj djeci i unucima i praunucima. Jer bi se ulagalo u obnovljive, nepotrošive, bogom-dane prirodne vrijednosti. Štoviše, čak bi se i sitnijim ulaganjima uz strpljivost i pamet postigli veliki ciljevi.

Naravno da Duvnu trebaju mogućnosti zaposlenja, punjenje općinskoga proračuna, perspektiva za neodlazak, bolji život. Ali pretvaranje Duvna u RUDARSKI KRAJ ne bi bila nikakva alternativa. Ugljen bi se za 30tak godina potrošio, a u Duvnu zauvijek onemogućile i doslovno ubile mogućnosti razvoja svih onih dugoročnih i održivih gospodarskih grana. Samo zato jer netko u ovom trenutku ima milijune maraka koje bi mogao brzo i lako ustostručiti. Samo zato!

Duvnu treba jedan održiv i dugotrajan razvojni plan – primjeren koncept gospodarskoga razvoja utemeljenog na obnavljajućim prirodnim vrijednostima (resursima), a ne brzoj potrošnji njihova jednoga dijela (ugljena) čime bi se upravo dogodilo ono najgore: zauvijek bi se uništile mogućnosti čak i neke kasnije "rekultivacije". To je, ustvari, najglavniji argument protiv rudnika, glavniji od mnoštva drugih pa i onih o štetnosti za zdravlje.

Potencijalni ulagači trenutno ulažu u različite "studije", naručena "vještačenja", ali i u narodnu propagandu. Imaju naklonost i nekih naših političara. (Kruže priče, čak i duvanjskih fratara!)

Međutim, ima i nas Duvnjaka i naših prijatelja, osviještenih ljudi koji pokušavaju, misleći svojom glavom, studirajući slična iskustva u susjedstvu i u Europi, vođeni ljubavlju prema svom zavičaju, odgovorno pred sobom, svojom djecom i unucima sagledati obje strane, a pogotovo razotkriti onu drugu, mračnu stranu ovoga projekta. Želimo hladne glave odvagnuti "za" i "protiv" te potom o tome informirati i raspravljati.

Pri tome se ne vodimo našim privatnim političko-stranačkim (ne)pripadnostima. To bi moglo biti samo razdvajajuće i destruktivno. Visoko-političko pametovanje i "političke direktive" treba udaljiti iz rasprava na komunalnoj razini. Ali, kao građani ne samo da očekujemo, nego izričito i zahtjevamo od općinskih vjećnika i svih političara koji će uskoro vrbovati za naš glas njihov blagovremeni jasan i glasan stav o rudniku i TE Kongora. (Želimo vjerovati da sječa onih divnih starih borova ispred općinske zgrade neće značiti menetekel općinske uprave o daljnjem razvoj događaja odn. uništavanju prirodne baštine u cijelom Duvnu.)

Također pozivamo i sve vjerske vođe u duvanjskom kraju da svoju eventualnu neutralnost ne pravdaju svojom "nadzemaljskom misijom", nego se aktivno, javno i prozirno uključe u raspravu i kao dobri pastiri brinu i za ovozemaljsku dobrobit svoga stada. To bi konačno bilo u tradiciji njihovih predhodnika – onih brojnih velikih narodnih fratara i prosvjetitelja. Usput rečeno, vjerske su zajednice diljem Europe aktivno uključene u borbu za spašavanjem okoliša i uvjeta za zdrav život.

Rezultat našega razmišljanja ukratko glasi: Mi smo uvjereni da rudnik uglja i TE Kongora ne bi proizveli nikakvo, pa niti kratkoročno blagostanje u našoj općini. Naprotiv, pretvorivši Duvno u rudarski kraj, imali bi višestruke, a pogotovo dugoročne i nepovratno negativne posljedice za pojedince, za širu socijalnu zajednicu, za bliži i dalji okoliš i za prirodu uopće. U gospodarskom bi smislu potrošili jedan dio ovdašnjih prirodnih vrijednosti (ugljen), ali bi time ujedno uništili i onemogućili razvoj onih temeljnih prirodnih (bogom-danih) obnovljivih resursa.

Temeljem te i takve spoznaje mi ne možemo, ne smijemo i nećemo dopustiti da nam se jednim takvim teško-industrijskim objektom trajno uništi prirodni okoliš i time uruše njegov razvoj, preduvjeti i temelji za zdrav život, gospodarski napredak i ostanak nas i naših nasljednika ovdje u našem zavičaju i našoj domovini! To nam nalaže i moralna obveza!

P.S

Ovdje su iznesene u naznakama samo neke teze. Treba ih utemeljiti i obrazložiti. O tome u nastavku. Zahvaljujući necenzuriranom POSKOKU. Dragi Duvnjaci, razmišljajmo svojom glavom kritički i iskreno. Čistoga zraka za to imamo dovoljno.

delminium.tremens@gmail.com
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade