TRIBINA HRsvijeta "OPSTANAK HRVATSKE DRŽAVE": Govor Marka Franciškovića

Sloboda.

O lijepa, o mila, o slatka slobodo… vidite kako je Gundulić u svojoj Himni tu istu slobodu opisao.

Sloboda se uzima. Sloboda se brani. Sloboda se mora zahtijevati, slobodu se mora držati jednom kada se zadobije – inače odlazi, nestaje, biva oteta poput lijepe djevojke na koju su mnogi ženici bacili oko.

Možda je to poučak Homerove Ilijade: Agamemnon je trebao paziti na svoju lijepu Helenu, biti aktivan, ne primiti je zdravo za gotovo. Tako i mi danas, svoju slobodu ne smijemo primiti zdravo za gotovo, nego biti svjesni da je čuvanje slobode stalna borba s onima koji nam je žele oduzeti.

Ako prihvaćamo da postoji zlo koje želi oduzeti slobodu, zlo koje želi čovjeka porobiti, onda to znači trajno ratno stanje za čovjeka i čovječanstvo u cjelini. Do kraja vremena i posljednjeg suda taj rat je ovdje. Htio to netko ili ne. Zlo je aktivno i onoga tko je pasivan, neutralan, u ratu kojeg ono vodi, vidi kao besplatan ručak. Nema se prava na pasivnost i neutralnost; mora se biti aktivan u borbi protiv zla – ovdje najviše vrijedi da se mora imati inicijativu ukoliko se želi biti pobjednikom, iako to nije ničime zagarantirano, ali barem postoji šansa. Bez aktivne borbe, bez inicijative, nema apsolutno nikakve šanse za pobjedom u ovom ratu koji je prisutan u svijetu. I to je po sebi pravedno, jer zašto bi netko nešto dobio, a da nije nešto uložio?

Kako se taj rat manifestira? Rat je prisutan u umu jednako kao i na tijelu – odnosno, virtualan je koliko i materijalan. Tjelesni rat, krvavi rat, pravi rat, imao je vrijeme svoje dominacije. Sada, međutim, zahvaljujući prvenstveno tehnološkom razvitku, dominira umni rat; intelektualni rat. Informacije koje intelekt obrađuje. Rat ideja. Ideja je ono što se nadmeće na informacijskom bojnom polju. Sada je, dakle, ključno pitanje: kojom idejom idemo na informacijsku bojišnicu? Odgovor je jednostavan; idejom slobode.

Kada ta ideja slobode dotakne područje države i državništva, onda dolazimo do toga da se sloboda manifestira kroz državni suverenitet, kroz državnu nezavisnost. To je stoga što smo mi svoju osobnu slobodu ugradili u kolektivni poduhvat izražen državnom organizacijom društva. Sada je, dakle, pitanje kako da ta država ne postane negacijom ljudske težnje ka slobodi? Sada, dakle, govorimo o politici; govorimo o tome koja politika je ona koja će na najbolji mogući način ispuniti ono čemu svi skupa težimo, odnosno, koja je politika ona koja će nam osigurati tu slobodu oko koje se svi načelno slažemo.

Vidite (mala digresija), politika je volja za vlašću, i to je svojevrsno prokletstvo političara. To je ono što političare unaprijed degradira u očima ljudi. Svima je jasno da su političari potencijalno jako opasni po njih. Osnovni instinkti za preživljavanje osjete opasnost zato jer je čovjeku svjesno ili nesvjesno jasno da političar želi imati vlast nad njime, a dati vlast nekome nad samim sobom nije mala stvar. Inače, da razjasnimo jedno, ukoliko političar nema volju za vlašću, on nije političar. Sve ostalo je lažno moraliziranje, ili, još gore, potpuno nepoznavanje samog sebe i svoje uloge. Zbog ovog razloga je kraljevstvo i nasljeđivanje vlasti rođenjem olakšanje za sve bez obzira na sve svoje nedostatke. Tu se odabir onoga tko će imati vlast prepustio slučaju, odnosno, nadmaterijalim, metafizičkim silama te tako čovjeka i materijalni svijet podložilo duhovnom primatu. Danas tog nasljeđivanja vlasti rođenjem nema, pa smo u situaciji tog paradoksa da se za vlast treba svatko sam izboriti, ali samim ulaskom u borbu za vlast čovjek se već na neki način degradira iz prije navedenih razloga.

Zato su političari opasni – jer svatko tko želi sam od sebe vlast nad drugim je na neki način opasan. Zato je vlast opijajuća poput najjačeg vina. I što je vlast i moć veća – veća je i opijenost tom vlašću i tom moći koju čovjek zadobiva. Zato se – i ovo je bitno – čovječanstvo od opasnosti globalnog porobljavanja i globalne tiranije štiti podijeljenom vlašću u svijetu u smislu da je kroz podijeljenost jezika od vremena pada kule babilonske čovječanstvo podijeljeno na različite narode sa svojim državama – zato je nedopustiva jedna svjetska država kao i svaki težnja za stvaranjem jedne svjetske države – a čemu možemo svjedočiti posebno u posljednjih par godina gdje se od strane svjetskih moćnika otvoreno zagovara jedna svjetska, globalna vlast (Jean-Claud Trichet, European Central Bank, Council on Foreign Relations, Bush stariji i mlađi, Clinton, Obama, Gordon Brown, Sarkozy, itd, itd).

Zato je nedopustiv Novi svjetski poredak. To je pitanje života i smrti. Slobode i ropstva. Zato je očuvanje naše nacionalne države imperativ oko kojeg nema rasprave. Samo potpuno suverena, potpuno nezavisna država Hrvatska dolazi u obzir. Nikakve integracije s bilo kime i pod bilo kakvim uvjetima. Nikakva žongliranja i kalkuliranja oko pitanja ulaska Hrvatske u EU. Nedopustiva je i neprihvatljiva bilo kakva politika koja ne uviđa da je ideja EU smrtni neprijatelj države Hrvatske, naše suverenosti i nezavisnosti.

Svatko onaj tko drugačije misli je neprijatelj. Mogao sam reći ''politički neprijatelj'', ali nisam. Politički neprijatelj, neprijatelj…. Pitam vas, u čemu je razlika? Prije ili kasnije doći će ove ideje u doticaj i time u sukob, pa je bolje sada se izjasniti i opredijeliti, vidjeti tko je na kojoj strani da jedni drugima ne smetamo. Vi koji smatrate da je moguće pomiriti nepomirljivo i voditi politiku kompromisa te ''ući u EU pod nekakvim hrvatskim uvjetima'' slobodno idite svojim putem zabluda, ali ovdje je nužno razlučiti one snage koje su beskompromisne po pitanju slobode, po pitanju države i njezinog suvereniteta i nezavisnosti.

Također, svatko tko je antiglobalist iz bilo kojih razloga, ako ima imalo političke mudrosti, mora biti za nacionalnu državu jer ona predstavlja nepomirljivu prepreku globalizaciji. Nema prirodnije strukture za upravljanje, strukture sa najmanje grešaka u samom početku, od naroda s nacionalnim identitetom. To je najekonomičnija državna organizacija. Time što je najekonomičnija je istovremeno i ekološka više od svih ostalih. Vidite, oni koji su ekološki preokupirani također kao svoju opciju imaju jedino nacionalnu državu. Ukoliko su dosljedni, naravno.

Danas se više nego ikada međuljudska komunikacija kontrolira preko medija. Jer mediji su posrednici, a posrednik ima svoj kriterij; svoj interes. Svaki posrednik je subjektivan jer svaka ljudska jedinka je subjektivna te ne može biti govora o nekakvoj medijskoj objektivnosti. Ili, kako se to popularno govori – ''neovisnosti medija''. Toga nema, nikada nije bilo i nikada neće biti.

Koliko su mediji moćni i koliko su danas presudni kao sredstvo u ratu protiv čovjeka i slobode vidljivo je kroz spoznaju da današnja tehnološka razina konvencionalnog ratovanja daje izuzetno velike mogućnosti djelovanja, ali je sva ta tehnologija ograničena medijskom predpripremom. Što ovdje konkretno mislim? To konkretno znači da nije nikakav problem npr. jednim preciznim udarom ''pametnim projektilom'' ovdje sve nas skupa pobiti. Bespilotne letjelice, čak radarski nevidljive, već su poduže vrijeme u upotrebi i izvesti jedan takav napad nije nikakav problem. O takvim djelovanjima modernog oružja možemo skoro svakodnevno slušati, o tome kako su uspješno napadnuti ciljevi u Afganistanu i Pakistanu, likvidirani ''militanti i teroristi'', itd, itd.

Ali, što je ono što sprečava takvo djelovanje ovdje sada po nama ili bilo gdje drugdje? Jednostavno: za Afganistan i Pakistan, tj. te tzv. teroriste, je izvršena medijska obrada nakon koje je otvoren prostor za konvencionalno vojno djelovanje, dok takve medijske preparacije za nas ovdje trenutno nema pa sukladno tome ne može biti ni konvencionalnog vojnog udara po nama. Mediji su presudni. Ukoliko se tu odradi posao kako treba, praktički se sva konvencionalna vojna mašinerija stavlja se van pogona. Pobjedom u medijskom ratu pobjeđuje se i u konvencionalnom – jer je isti spriječen, neprijatelju i agresoru je oduzeta moralno opravdanje za napad i agresiju. Da smo mi ovdje medijski obilježeni kao teroristi, militanti, ili nekim drugim negativnim predznakom, ništa osim njihove vlastite procjene da li je to prikladno ili ne, ne sprečava bojno djelovanje po nama.


I sada smo došli do jednog bitnog momenta koji je sada prisutan na globalnom bojnom polju današnjice, a to je da je tehnologija dovela do toga da je sva upravljačka elita, i vojna i civilna jednako, izložena preciznim i vrlo ubojitim bojevim djelovanjima. Cilj je potpuno ukloniti sam vrh zapovjednog lanca, potpuno obezglavljenje društvenog tijela, ali još je više cilj da se ovom realnošću preventivno djeluje te unaprijed obeshrabre potencijalni oponenti. Pobijediti bez borbe, samo strahom i potencijalnom mogućnošću ubojitog borbenog djelovanja, predstavlja najbolju strategiju pokoravanja. Svakako da ova metoda ima znatan efekt kod najvećeg broja današnje vlastodržačke elite kojoj je njihova ugoda i komfor na prvom mjestu, pa im nije na kraju pameti toga se odreći, sklanjati se po nekakvim zabitima i strepiti za svoj život. Oportunije im je svoje podanike predati moćnom silniku i zadržati svoje pozicije. Onda se to medijski prezentira kao nekakav sigurnosni kišobran, nekakva stabilnost i slične floskule iako je to jedno najobičnije sluganstvo i kukavičluk.

Bojno je moguće djelovati samo ako se najprije informacijski pripremi teren da to bude moralno opravdano, u najmanju ruku da ljudi budu ravnodušni, iako je uvijek najbolje da ljudi ubijaju s oduševljenjem – gledano sa strane globalne ratne mašinerije. To postavlja sasvim drugi odnos i prema nositeljima vlasti jer danas su oni, sam državni i vojni vrh prvi na udaru, danas je vrhovni zapovjednik, htio ne htio, na prvoj liniji bojišnice – ako to znamo, što onda možemo očekivati od naših režimskih struktura osim potpunog sluganstva i totalnog podložništva? Odnosno, ovo što možemo svjedočiti u svakodnevnim događajima neće se promijeniti dok se ne uklone ove sluganske i izdajničke strukture na vlasti. Oni se moraju ukloniti jer je to preduvjet naše slobode kao pojedinca i kao naroda u cjelini. To je preduvjet za postizanje željenog suvereniteta i nezavisnosti države Hrvatske.

Da bi se ti ciljevi mogli ostvariti potrebno je ući u medijsku bojišnicu – i to je ono što nas je ovdje i okupilo jer HRsvijet, portal koji radi, eto, samo pola godine, uspio je ostvariti izuzetno vrijedne rezultate i to na način da se krenulo doslovce od nule, bez ikakvih prethodnih ulaganja u marketing, oglašavanja ili promociju od strane bilo koje institucije. Ovaj rezultat je pokazatelj na osnovu kojeg se može nastupiti i planirati podizanje intenziteta medijske borbe – to konkretno znači iskorak u audio-vizualnu dimenziju, odnosno, pokretanje internetske televizije.

Završiti ću primjerom koliko je ovakvim medijskim uređenjem kakav danas imamo stanje društvene svijesti dovedeno do apsurda te ultimativno zove na hitno ispravljanje ukoliko želimo opstati kao narod i kao država.

Imamo situaciju gdje ministar zdravstva usprkos svih upozorenja naručuje i kupuje milijunske doze cjepiva protiv tzv. svinjske gripe, na svu sreću više od 99% ljudi se odbija cijepiti, sada se pokazuje da je cjepivo opasno po zdravlje te čak i EU formira komisiju koja bi to trebala ispitati (nije ovdje bitno to što se radi o zataškavanju svega skupa, nego to da se implicitno priznaje kako je cjepivo opasno i nepotrebno), a naš ministar mirno i dalje radi po svome bez ikakve odgovornosti.

Imamo ministra znanosti i obrazovanja (tj. sada već više njih) koji nam uvodi model pod imenom ''Bolonjskog procesa'', a istovremeno prostor iz kojeg taj model dolazi pokazuje stalnu degradaciju u kvaliteti.

Imamo ministra financija koji već godinama u jednoj rečenici spaja nespojivo kada tvrdi da se ''Hrvatska nije zadužila nego je dug refinanciran!''. Potpuno istu stvar, samo malo uvijenijim rječnikom, govori i guverner HNB-a – isti onaj kojeg se nemilice po medijima hvali kao nekakvog velikana hrvatske monetarne politike. Jasno da ga mediji hvale jer su u vlasništvu onih čiju globalnu financijsku politiku isti izvršava na ovom našem lokalnom prostoru.

Imamo ministra obrane, u biti cijelu vladu, cijelu tzv. poziciju i opoziciju s predsjednicima država (onaj prije stari i ovaj sada novopostavljeni) koji u Afganistan šalju postrojbe HV, hrvatskog vojnika, da čuva polja opijuma i izvoz istog na svjetsko tržište (prvenstveno Zapad, a to uključuje i nas), da bi istovremeno oni koji taj proizvod konzumiraju bili kazneno gonjeni. Znači, na jednoj strani država podupire proizvodnju i distribuciju heroina, da bi na drugoj strani progonila one koje zatekne s tim istim proizvodom. Farizejština ovog doba, to je to, licemjerje nad licemjerjima. Naravno, ujedno i zločin, da se to ne zaboravi.

I na sve ovo skupa, a moglo bi se ovakvih primjera teatra apsurda navoditi praktički danima i noćima, nema nikakve reakcije od strane društva – tu prvenstveno mislim na intelektualnu elitu, prvenstveno mlade, ponajviše studente.

Jer, da ovdje imamo zdravu situaciju, zdravo društvo sa zdravom elitom, onda bi, npr. sveučilište, točnije studenti i profesori skupa, kada bi samo jednom čuli onu nemoguću priču o ''dugu koji nije dug'' od strane ministra ili guvernera HNB-a, prekinuli nastavu i svako daljnju redovitu djelatnost jer ona više nema smisla dok se ti ljudi i ta politika ne izmjeni. Koji je smisao studiranja ekonomije ako se ovako nešto događa? Još samo nedostaje da ministar prometa izjavi da je Zemlja ravna ploča – kakvog smisla ima dalje studirati ako takvi ljude predvode društvo? Da je ovaj narod duhovno, moralno i intelektualno zdrav već bi odavno došlo do revolta jer se radi o stvarima osnovnog preživljavanja, instinktima samoodržanja, a kako su isti prvenstveno medijskom obradom ugušeni, ide se putem propasti i nestanka mirno poput ovaca na klanje.

Upravo iz ovih razloga kao ultimativna stvar za realizaciju bilo koje ideje opstanka naroda i države mora se pokrenuti audio-vizualni medij preko kojeg će se ti sada utrnuli instinkti samoodržanja i ugušena zdrava pamet probuditi, te onda nešto konačno i promijeniti. Bez jedna takve medijske platforme nema realnih mogućnosti da se bilo koja inicijativa probije izvan uskog socijalnog kruga prijatelja, poznanika i suradnika. Internet televizija koju planiramo pokrenuti je jedino sredstvo koje nam stoji na raspolaganju te se tim sredstvom treba poslužiti te napraviti preokret na sadašnjoj medijskoj bojišnici kojom dominiraju protuhrvatske i protubožje snage.

Uvjeren sam u uspješnost ovog poduhvata, a rezultati koje je u ovom kratkom vremenu ostvario HRsvijet kao pisani medij daju mi osnovu za tvrdnju da bi u audio-vizualnom medijskom području rezultati bili još veći i dinamičniji. Također, ne bojim se da će netko drugi ukrasti ovu ideju, jer ono što je izdvaja HRsvijet i što je osnova za ovaj dosadašnji uspjeh je sadržaj kojim se ispunjava – pa tako i kod planirane internet televizije sadržaj je ono što će privući gledateljstvo i time će se tim medijem postići potrebna društveno-političku moć kojom se onda može izvesti i neophodne promjene prema opstanku naroda i države.

Vjerujem u uspjeh i vjerujem u opstanak Hrvata i Hrvatske te u toj vjeri pozivam sve da se priključe i pomognu nam u ovim našim nastojanjima. Neće biti lako, to je sigurno, neprijatelji su moćni i nemilosrdni, ali tim više je pobjeda slađa. Tim više je naš život osmišljen kada se postavljamo ne protiv slabih i nemoćnih – to može svatko – nego protiv jakih i moćnih, tu se vidi tko je kakav.

Do skorog novog susreta gdje će se predstaviti cjeloviti projekt internet televizije te time hrvatskoj javnosti predstaviti konkretna stvar oko koje se mogu okupiti svi koji uviđaju da je stanje krajnje dramatično i da se mora pod hitno djelovati u smjeru opstanka, zahvaljujem na pažnji.

Marko Francišković

www.markofranciskovic.com

Primjedbe

Popularni postovi