MILAN ŠUTALO O NAGODBI SDP-HDZ PROTIV HRVATA U BiH


alt
Kosoričin i Milanovićev motiv su jasni. A što je bio motiv lidera dvaju najjačih hrvatskih stranaka u BiH Dragana Čovića i Bože Ljubića, za ekspresno presvlačenje iz odijela kritičara u odjela grobara prava svojih sunarodnjaka u BiH, nevažno je. Ono što jeste važna i zabrinjavajuća činjenica je da su Čović i Ljubić pali na ispitu.


Predsjednica HDZ Hrvatske i hrvatska premijerka Jadranka Kosor i šef oporbenog SDP-a Zoran Milanović dogovorili su se obespraviti, poniziti i uvrijediti stotine tisuća hrvatskih državljana, izvan Hrvatske, tehnički im ograničavajući pravo glasa. Tvrdnja kako hrvatskim državljanima izvan Hrvatske, pravo glasa nije ukinuto već samo modificirano, time što će ubuduće, primjerice 200 tisuća hrvatskih državljana u BiH moći glasati samo u veleposlanstvu RH u Sarajevu, te konzulatima u Mostaru, Tuzli i Banja Luci, može se usporediti sa situacijom u kojoj se nađu logoraši. Oni, naime, imaju pravo jesti, ali samo jednu sekundu.

Prozirnom  manipulacijom može se okarkaterizirati i tvrdnja kako su se oporba i vlast u Hrvatskoj ujedili i postigli kompromis „za rad strateškog interessa Hrvatske- ulaska u Europsku uniju“.. A Europska unija, neki možda i ne znaju, pa nije na odmet podsjetiti, uopće nije tražila „modificiranje i reduciranje“ prva glasa hrvatskih državljana izvan Hrvatske. Zbog Bruxsellesa Hrvatska je u svoj ustav trebala ugraditi primjerice tzv. europski uhidbeni nalog, unijeti u preambulu Ustava nacionalne manjine, ali ne i ograničiti pravo glasa dijela svojih državljana. No, kako je za promijenu Ustava potrebna dvotrećinska većina u Saboru, SDP je, poučen primjerom slovenskog ucjenjivačkog modela, Kosorici poručio: dići ćemo ruku za ovo što traži Europa, ako pristaneš otpiliti dijasporu.

Prihvaćanjem Milanovićevog ultimatuma Kosor je pak pokazala kako je spremna obespraviti one čijom zaslugom je njezina stranka na vlasti, a ona na premijerskoj fotelji, koji su krvarili braneći i Hrvatsku od srpske agresije, ne da bi Hrvatska ušla u Europsku uniju- već iz mnogo sebičnijih razloga- da bi ona bila upisana u povijest kao osoba koja je Hrvatsku uvela u EU. Da je štitila prava svih hrvatskih državljana, odgovornost za eventualno kašnjenje hrvatskog ulaska u Europu bila bi na Milanoviću. Ali, što to njoj vrijedi, kad, u tom slučaju, Hrvatska ne bi za njenog mandata postala dijelom EU. Sporazum Milanović – Kosor, nije dakle „kompromis za Europu“, već plod sebičnih stranačkih i osobnih interesa. Šef oporbe tražio je ukidanje prava glasa dijaspori, jer je to tradiocionalno desnobiračko tijelo, a Kosor je to prihvatila umišljajući kako je to mala cijena ( "dva zastupnika manje") za njezin veliki cilj- Tuđman je stvorio hrvatsku državu, a ja ću je uvesti u EU, kladio bih se da je bio Jacin, pardon Jadrin, glavni motiv.

A što je bio motiv lidera dvaju najjačih hrvatskih stranaka u BiH Dragana Čovića i Bože Ljubića, za ekspresno presvlačenje iz odijela kritičara u odjela grobara prava svojih sunarodnjaka u BiH. Podrška matičnog HDZ-a u izbornoj kampanji, ili nešto drugo, nevažno je. Ono što jeste važna i zabrinjavajuće je da su Čović i Ljubić pali na ispitu.Imali su priliku pokazati se zaštitnicima prava bh Hrvata, a oni se pokazali kako pokorne sluge sebičnih interesa hrvatske premijerke. Čović je predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću u Zagrebu oštro poručio „ne ismijavajte glasovanje Hrvata u BiH. "Glasovanje treba omogučiti na transparentan nacin, bez devijacija i nadam se da će SDP to prepoznati", kazao je Čović u izjavi za hrvatske medije, te istaknuo kako tim biračima, kojih ima do 200.000, treba omogučiti da "uistinu glasuju, a ne im prešutno kršiti slobode". Objasnio je da ne bi bilo dobro "prividno im omoguciti glasovanje, a onda ih tehnički onemogučiti".

"Po meni je onda poštenije ukinuti to pravo glasa nego ga ismijavati", rekao je. Čović, koji je nakon samo dva dana pljunuo na sve ono što je kazao izjavom kako je sporazumom Kosor- Milanović, koji predviđa upravo ono protiv čega se on pobunio, i time kao rijetko kad bio glas Hrvata iz BiH, “poslana pozitivna poruka Hrvatima u BiH".

Lider HDZ 1990. Božo Ljubić sporazum je, netom nakon njegovog potpisiavnja  osudio, kazavši u izjavi hrvatskim medijima kako taj sporazum diskriminira hrvatske državljane izvan Hrvatske, da bi dva dana poslije zaboravio na riječ diskriminacija, naglašavajući kako je sporazumom Kosor Milanović “modificirano glasovanje Hrvata iz BiH, ali im glasačko pravo nije ukinuto". Ljubić je što više svoju pisanu izjavu dao objaviti kao plaćeni oglas u dnevnim novinama, a ne bi se iznenadio da je faktura poslana u centralu u Zagreb. Ljubić je, što više, na fonu ciničnih poruka iz Zagreba i Sarajeva da će oduzimanjem glasačkog prava i njihovim pretvaranjem u hrvatske državljane drugog reda bh Hrvati okrenuti Sarajevu, pozvao svoje sunarodnjake da se “okrenemo sami sebi”.

Najviše zaslugom Hrvatske, ali i vladajućih bh hrvatskih političara, koji su, umjesto partnerski, njegovali podanički i ulizavčki odnos prema Zagrebu, u posljednjih 20 godina, bh Hrvati su sustavno obespravljivani, od Washingtonskog, preko Daytonskog, potom Bečkog sporazuma, do statuta Mostara. I svaki put bh Hrvati uvjeravani su kako je to  dobro za njihovu opstojnost u BiH, ali i strateški interes Hrvatske. Uvjeravali su ih čelnici Hrvatske i njihove bosanskohercegovačke ekspoziture. A svaki put bili su moneta za potkusurivanje, kolateralna šteta stvaranja i europskog puta Lijepe naše. I sada ih se ponovo pokušavati jebati u mozak kao je ovo za njihovo dobro. Kao da su sišli s uma pa ne vide da su obespravljeni u BiH, ne zato što uz bosanskohercegovačko imaju i hrvatsko državljanstvo i pravo glasa u obje svoje domovine, već stoga što su ih upravo njihovi predstavnici iz BiH i čelnici Hrvatske svojim potpisima strpali u daytonsku grobnicu. Ta obespravljenost može se, dakle, riješiti samo promijenom daytonske BiH u državu u kojoj će oni, bh Hrvati, biti ravnopravni s druga dva naroda, a ne  dodatnim obespravljivanjemi.

Sljedeći ispit imaju “zastupnici dijaspore u Hrvatskom saboru”. dr Ivan Bagarić, Dragan Vukić, Rade Bošnjak, Ivo Andrić Lužanski i Goran Marić Hoće li oni glasajući protiv sporazuma "Kosor Milanović” i biti istinski narodni tribuni I zaštitnici prava onih koji sui h izabrali, a koji se ovim sporazumom obespravljuju, ili će poput svojih stranačkih šefova, “braće po materi” biti sluge mame Jace, kako bi se i u budućnosti za njih našlo kakvo mjesto u Jacinoj državi ostaje vidjeti
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade