PRIGODOM DEVETE OBLJETNICE POKUŠAJA USPOSTAVE HRVATSKE SAMOUPRAVE U BiH

Hrvatski narodni sabor BiH i Hrvatska samouprava iz 2001. godine
Petak, 05 Ožujak 2010 00:28
jelavic_hnsNa drugom zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru 3. ožujka 2001. godine donešena je odluka o uspostavi Hrvatske samouprave na većinskim hrvatskim područjima, kao privremeni oblik zaštite interesa hrvatskog naroda u BiH do osiguranja njegove pune jednakopravnosti. Sa tog povijesnog zasjedanja donosimo pozdrav biskupa Ratka Perića, te govore predsjednika i dopredsjednika HNSa Ante Jelavića i Ante Paponje.

HRVATSKI NARODNI SABOR

Mostar, 3. ožujka 2001. godine

Poštovani zastupnici Hrvatskog narodnog sabora,
poštovani preuzvišeni oče biskupe,
velečasni oče provincijale,
poštovani predstavnici političkih stranaka Republike Hrvatske,
dame i gospodo!

Čast mi je što vas mogu sve skupa pozdraviti ispred Hrvatskog kršćanskog domovinskog preporoda.

Često u ovakvim prigodama ne možemo odoljeti porivu da se laćamo velikih riječi i ovakve događaje unaprijed proglašavamo povjesnim. Ja osobno cijenim da će nam trebati malo retorike a puno dijela, i radije bih prepustio povijesti da dadne završnu riječ o ovom današnjem događanju.

Put za koji se sada opredjeljujemo i kojim ćemo nadam se poći je put odricanja, ali i prilika za samoosvješćivanje naše nacionalne vlastitosti. Pri tom ako želimo dovesti našu hrvatsku lađu do sretne luke morat ćemo se, pored ostalog, svi međusobno pogledati licem u lice, prepoznati se kao istinski hrvatski domoljubi i odreći se mnogih zabluda koje su se nataložile u duhu našeg naroda.

Prije svaga, moramo se odreći naše tradicionalne, povijesno potvrđene, političke naivnosti od koje nam se svakovremeno, kako jedan naš hrvatski pjesnik reče, samo pune naša groblja.

Moramo se odreći ukorijenjenog političkog oportunizma koji rađa pogubno razmišljanje da će se valjda netko drugi umjesto nas izboriti za naše hrvatske nacionalne interese.

S druge strane, moramo suzbiti i otkloniti sve pojave i sindrome podaničkog samoizdajstva i patološke potrebe dijela ljudi iz redova našeg naroda za prokazivanjem i sotoniziranjem vlastitog nacionalnog bića. Na žalost povijesna je činjenica da su naši nacionalni neprijatelji gotovo uvijek mogli naći dovoljno svojih pristaša i u našim redovima.

Moramo prestati sa vulgarnim poimanjem smisla države kao okvira za besramno bogaćenje manjine i beznadno siromaštvo većine našeg puka. Ako želimo opstati morat ćemo se izboriti za državni okvir koji će biti zalog sreće, zadovoljstva i sugurnosti svakog našeg čovjeka.

S jedne strane možda je i dobro što imamo ovoliko političkih protivnika, pa i neprijatelja jer to je samo još jedan od dokaza da smo na pravom putu. Zato ne smijemo pokazati ni trun neodlučnosti i straha jer se borimo za pravedne ciljeve.

Čvrsto vjerujemo da u sebi krijemo princip pravednosti i mentalitet pobjednika i da ove sadašnje teške kušnje nisu zlokobni udarac sudbine nego samo izazov temeljem kojeg ćemo samo potvrditi naše dostojanstveno mjesto u zajednici slobodnih naroda Europe i svijeta.

Našim političkim protivnicima, apologetima političke i ustavno pravne terminološke kakofonije, poručujem da je njihov trud uzaludan jer slobodno izražena volja naroda nadilazi i najvještije sročene pravno političke zamke i prepreke.

Najjednostavnije rečeno, glavni cilj hrvatskog naroda na ovim prostorima je sloboda-ništa više ali ništa ni manje, pravo koje u punini pridržavamo i drugim narodima. Na nama je da potvrdimo da smo slobode dostojni jer je ona dar samo onima koji je zasluže.

Na koncu izražavam žarku želju da u projektu hrvatske slobode istrajemo do kraja, da vratimo naše hrvatske ljude na njihova ognjišta i da nas povijest ne sigmatizira kao one koji su zatvorili posljednju stranicu krvave i tregične povijesti hrvatskog naroda na ovim prostorima. Ideja se ostvaruje onoliko koliko se u nju vjeruje.

U dobroj vjeri svima se zahvaljujem na strpljenju!

Ante Paponja
Predsjednik Hrvatskog kršćanskoga domovinskoga preporoda



Mostar 3. ožujka 2001. god.

Poštovani sabornici, ekscelencije, dragi gosti,

Najsrdačnije Vas pozdravljam i zahvaljujem što ste došli na Drugo zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora. Danas legitimni zastupnici hrvatskog naroda okupljeni u Hrvatskom narodnom saboru stoje pred velikim izazovom - kako odgovoriti na najvažnija pitanja za budućnost svoga naroda i za budućnost Bosne i Hercegovine kao svoje domovine. To je naša obveza i ne bježimo od odgovornosti. Danas ćemo, nadam se, donijeti odluke koje bi trebale stvoriti pretpostavke za postizanje ravnopravnosti svih naroda i građana u cijeloj BiH.

Hrvatski narod u BiH našao se ponovno nakon devet godina od referenduma o nezavisnosti BiH, i pet godina od Daytonskog mirovnog sporazuma u situaciji kada mora jasno definirati svoje političke ciljeve, svoj odnos prema državi BiH, te kazati kakva bi trebala biti ta zajednička država. Prekjučer je obilježena deveta obljetnica održavanja referenduma za suverenu i neovisnu BiH. Na referendumu je svoj glas za BiH kao samostalnu državu dalo 64 posto njenih građana, a među njima skoro 100 posto Hrvata, dosta manje Bošnjaka i skoro nitko od Srba. Pitam sve nas, jesu li Hrvati tada glasovali za državu u kojoj će biti neravnopravni. Naravno, da nisu. Na referendumu 1992. godine Hrvati su se izjasnili da neće Jugoslaviju već Bosnu i Hercegovinu. Organizirali su njenu obranu, stvorili hrvatsku obrambenu silu, vodili Domovinski rat, i svaki Hrvat je bio uvjeren da će se stvoriti nova demokratska, složena zajednica triju ravnopravnih naroda i da se nikada više neće osjetiti ponižen i prevaren.

I upravo zahvaljujući plebiscitarnoj volji hrvatskog naroda na referendumu je postignuta većina i međunarodna zajednica je na temelju tako izražene političke volje priznala BiH. Prije 9 godina kazali smo DA Bosni i Hercegovini, a 11. studenoga prošle godine na referendumu su Hrvati ponovno potvrdili svoju privrženost Bosni i Hercegovini. Danas ćemo kazati kakvu Bosnu i Hercegovinu želimo. Odmah ću reći: želimo BiH kao državu tri jednakopravna, suverena i konstitutivna naroda i svih njenih građana na cijelom njezinu teritoriju. Takvo opredjeljenje i danas javno potvrđujemo. BOSNA I HERCEGOVINA- DA, ALI NE BILO KAKVA BOSNA I HERCEGOVINA. To je naše pravo i zato smo danas tu. Dakle, mi danas tražimo rješenje za svoj narod i za svoju domovinu BiH, cjelovitu, samoodrživu, politički i ekonomski stabilnu, modernu i europski orijentiranu.

Zašto je uspostavljen Hrvatski narodni sabor i zašto smatramo da ponovno moramo definirati svoje ciljeve i svoj odnos spram uređenja BiH i odnosa spram druga dva naroda u BiH?!

Odgovor je jednostavan- hrvatski narod nije jednakopravan u Bosni i Hercegovini s druga dva naroda. Na takav položaj mi nemamo pravo pristati i nećemo nikada, bez obzira na sve otvorene prijetnje sankcijama iz dijela međunarodne zajednice. Mi smo svjesni svoje odgovornosti i svih mogućih posljedica naših odluka koje planiramo donijeti. Ali, ovakav nepošten i ignorantski odnos dijela međunarodne zajednice i nekih političkih stranaka favoriziranih od te iste međunarodne zajednice spram hrvatskog naroda u BiH ne želimo više trpjeti.

Svjestan sam toga da će neki reći da su Hrvati potpisali Daytonski mirovni sporazum i da ga moraju poštovati. S tim se slažem, ali taj mirovni sporazum je uveliko kroz ovih pet godina izmijenjen i to uglavnom na štetu Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda u BiH. Na djelu je bila tiha revizija promjene tog temeljnog dokumenta na koju smo toliko puta upozoravali međunarodnu zajednicu. Svi naši prigovori su ignorirani, nas nitko nije htio čuti. Do drastičnog nepoštivanja Daytona, Ustava Federacije BiH i Ustava BiH došlo je pred same opće izbore održane u studenome prošle godine. To je bila zaista kap koja je prelila čašu našeg strpljenja. Tada je Misija OESS-a u Bosni i Hercegovini donijela pravilo o izboru izaslanika u Dom naroda Federacije BiH. U najkraće, po tom pravilu svi biraju sve, a to znači da će Bošnjaci koji su brojniji iskoristiti danu mogućnost i izabrati Hrvate. I OESS-u nije ni to bilo dovoljno, već je voditelj Misije donio i formulu koja definira i odnos hrvatskih i bošnjačkih izaslanika po županijama ne poštujući nacionalnu strukturu tih županija.

Mi smo na vrijeme upozoravali Misiju OESS-a na njegovu neustavnost i moguće posljedice primjene takvog pravila. Međutim, naši argumenti nisu prihvaćeni. Posljedice u sada svima vidljive: Dom naroda kojem samo ime kaže da treba biti dom istinskih predstavnika naroda i koji mora biti institucija u kojoj je moguće zaštititi vitalne nacionalne interese, pretvoren je u još jedan zastupnički dom federalnog parlamenta. I kad nam kažu da izaberemo i pošaljemo svoje izaslanike u Dom naroda te da tako možemo štititi interese svog naroda mi odgovaramo da nikako ne možemo prihvatiti pravilo po kojem će drugi Hrvatima birati izaslanike u taj Dom. To je dom naroda i svaki narod ima pravo sebi birati svoje predstavnike. Ne želimo sudjelovati u kršenju Ustava ni sudjelovati u institucijama koje su uspostavljene na neustavan način.

Misija OESS je svojim pravilom formalno i praktično ukinula Dom naroda Federacije BiH te tako napravila iluzornim i formiranje Doma naroda u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Bez autentičnih domova naroda u višenacionalnoj državi kakva je BiH nemoguće je ostvarivanje i zaštita nacionalnih prava. Federacija BiH se na ovaj način pretvara u entitet brojnijeg naroda, Bošnjaka, a Hrvati ostaju bez mogućnosti zaštite svojih nacionalnih interesa, čak i kao nacionalna manjina.

Međunarodna zajednica je izradila i nacrt Stalnog izbornog zakona za Bosnu i Hercegovinu. I po tom nacrtu hrvatski narod bi trebao izgubiti i drugu instituciju u kojoj je moguće zaštititi se od majorizacije, a to je Predsjedništvo. Naime, taj nacrt predviđa preferencijalno glasovanje i zajedničke liste, a što nikako ne može odgovarati najmalobrojnijem narodu, jer mu opet kao i kod Doma naroda drugi mogu izabrati njegovog predstavnika.

Smatram da nikoga od Vas ne trebam uvjeravati da je na djelu, kroz odluke međunarodne zajednice, nepoštivanje duha i slova Ustava BiH koji BiH definira kao višenacionalnu državu tri jednakopravna naroda. Očito je da dio međunarodne zajednice je odustao od daytonskog određenja BiH i da postupno nastoji promijeniti njen karakter u smjeru građanskog modela uređenja države. U tom cilju jesu i promjene izbornih pravila i postizborni inženjering u kojem se SDP-u i Stranci za BiH pridodano nekoliko strančica izbornih gubitnika kako bi se stvorila matematička većina u parlamentu te stvorena Alijansa.

Ta Alijansa je ništa drugo već antihrvatska koalicija koja ne poštuje izbornu volju hrvatskog biračkog tijela i njegovih legitimnih predstavnika. Hrvatski narodni sabor na svom zasjedanju u Tuzli je upozorio sve političke čimbenike da spriječe konstituiranje vlasti u BiH bez i mimo volje hrvatskog naroda, dok još nije kasno. Bahatost međunarodne zajednice i politička zasljepljenost lidera Alijanse omalovažili su i zanemarili naš poziv. Upozorili smo tada i međunarodnu javnost i vlasti u Republici Hrvatskoj da ćemo se odlučno usprotiviti politici rušenja BiH kao države triju ravnopravnih i konstitutivnih naroda i da će, ukoliko ništa ne poduzmu, oni biti odgovorni za posljedice. Ne samo da nisu ništa poduzeli , nego je Misija OESS-a i sama u potpunosti podržavala i podržava tu opasnu politiku. A danas prijete sankcijama i ukidanjem HDZ-a BiH što ne želi ući u institucije vlasti skrojene izbornim i političkim inženjeringom i manipulacijama i na taj način dati im legitimitet.

Zbog evidentnog kršenja Ustava i ustavnog poretka ove države, zbog evidentnog kršenja Daytonskog mirovnog sporazuma, zbog izmjene izbornih pravila kojima je evidentno ugrožena konstitutivnost i ravnopravna pozicija hrvatskog naroda u Domu naroda obaju parlamenata, države BiH i Federacije BiH, zbog kršenja i ignoriranja izbornih rezultata i izražene političke volje hrvatskog naroda u BiH mi tražimo žurno kritičko preispitivanje opravdanosti djelovanja ove Misije OESS-a u BiH. Nitko pa ni OESS nema pravo mijenjati Ustav BiH. Još manje donositi oktroirana rješenja. Ustav ove države može se mijenjati samo konsenzusom svih zainteresiranih strana.)

HNS drži da je krajnje vrijeme da se počne pripremati svenarodni ustav BiH. S indignacijom odbacujemo uspostavljenu marionetsku, nelegalnu i antihrvatsku SDP-ovsku vlast koja sve čini da BiH učini trusnim, kriznim i konfliktnim područjem, državom u kojoj Ustav, zakoni, izborni mehanizmi i parlamentarne institucije koje štite i jamče nacionalnu ravnopravnost, ne vrijede ni dva centa, ni dva penija.

Događaji proteklih tjedana u Zastupničkom domu i Domu naroda dodatno su prelili čašu našeg strpljenja. Bezočno poništavanje političke volje i izbornih rezultata dogodilo se u Federaciji BiH i u državi BiH. Poništavanje hrvatske političke volje u Predsjedništvu BiH, žalosno potvrđivanje SDP-ova kandidata za predsjednika Federacije u Zastupničkom domu, te konstituiranje Doma naroda u Federalnom parlamentu ostat će trajna politička sramota SDP-a BiH, NHI, i snaga koji sebe nazivaju demokratskim i prosperitetnim. Ono što nije uspjela postići na izborima tzv. Alijansa je ostvarila i dobila uz pomoć međunarodne zajednice i promjene izbornog zakona. Pitam vas što bi se dogodilo u npr. jednoj Belgiji kada bi se promjenama izbornog zakona Valonce dovelo u neravnopravnu poziciju u odnosu na Flamance. Izbila bi politička afera međunarodnih razmjera, a u našim uvjetima predstavnici međunarodne zajednice, jer je njima u BiH sve dopušteno, izvršili su tihu reviziju Daytonskog sporazuma na štetu hrvatskog naroda u BiH, a opet smo mi Hrvati ispali krivci za sve.

Prije pet godina Daytonski mirovni sporazum je zaustavio rat, dao Hrvatima formalnu konstitutivnost, načelno nam je omogućio da se kroz hrvatsku sastavnicu u vojsci Federacije BiH, sudjelovanju u Predsjedništvu BiH i načinu izbora Domova naroda potvrdimo kao konstitutivan i ravnopravan narod. Međutim u pet godina provedbe tekst i duh Daytonskog sporazuma su se izgubili i dogodile su se bitne promjene na štetu samo jednog naroda i to Hrvata u BiH. Pravac podjele i razbijanja BiH u kojem nas vode samozvani redizajneri Daytonskog sporazuma ne možemo prihvatiti! Uvjeren sam da hrvatski narod u BiH takvim procesima neće dati legitimitet u kojima će hrvatski nacionalni interes na području cijele BiH biti ugrožen.

Stoga sve dok je na djelu praktično ukinut Dom naroda izmjenama Privremenih pravila i propisa koje su pogoršale i onako neravnopravnu hrvatsku poziciju, i dok se ne poštuje politička volja hrvatskog naroda izražena na izborima, držimo da legalno izabrani predstavnici hrvatskog naroda ne mogu sudjelovati u radu tako izabranih institucija vlasti. Unatoč tome traže od nas da naša prava ostvarujemo u institucijama vlasti. Napominjem kako smo u protekle dvije godine aktivno sudjelovali u izradi nacrta izbornog zakona, a naš prijedlog je dobio najveću potporu u Parlamentu BiH. kada ni to nije bilo uvaženo podnijeli smo priziv Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti izmijenjenih pravila i propisa i koji se proglasio nemjerodavnim u ovom slučaju. Pitam se koje su nam to institucije još ostale. Je li to još samo neki međunarodni sud.

Vjerujem da će današnje zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora donijeti upravo takve odluke kojima će bez obzira na cijenu, zastrašivanja i pritiske i prijetnje koje nam se upućuju, pokazati svoju visoku političku svijest, jedinstvo i solidarnost cjelokupnog hrvatskoga nacionalnog bića.

Danas usvojenim dokumentima mi želimo otvoriti dijalog izgradnje BiH istih prava za sva tri naroda u BiH i za sve njene građane. No, istodobno Platformom za demokratsku i samoodrživu BiH želimo reći da se izgradnja moderne decentralizirane i složene federalne državne zajednice s više federalnih jedinica ne može doseći sudjelovanjem u radu institucija nelegalne vlasti i rušenjem ustavnih i zakonodavnih institucija koje jamče i osiguravaju hrvatsku, nacionalnu i svaku drugu ravnopravnost.

Hrvatski narodni sabor danas u Mostaru mora donijeti odluke kojima će zaštiti jednakopravnu poziciju hrvatskog naroda u BIH, njegovu slobodu, opstojnost i život dostojan čovjeka za svakog Hrvata na bilo kojem dijelu BiH. Platformom za demokratsku samoodrživu BiH želimo reći svima kakvu BiH mi to želimo, a želimo demokratsku i samoodrživu državnu zajednicu triju ravnopravnih i konstitutivnih naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba u kojoj će za sve podjednako vrijediti načela parlamentarne demokracije i vladavine prava. Mi danas iz Mostara predlažemo pregovore o novoj BiH kao federaciji koju će činiti više federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima.

Procesi kojem se poništava politička i izborna volja Hrvata u BIH i političko nasilje koje se provodi nad Hrvatskim narodom u BiH tjeraju nas na svojevrsno samoorganiziranje. Do stvaranja istinske, suverene samoodržive BiH kao decentralizirane države parlamentarne demokracije i potpune ravnopravnosti i standardizacije pojedinačnih i kolektivnih prava Srba, Hrvata, Bošnjaka i ostalih pripravni smo prići stvaranju privremene Hrvatske samouprave s pripadajućim institucijama.

Stvaranje privremene Hrvatske samouprave je prvi korak prema otvaranju dijaloga, pregovorima i traženju općeg konsenzusa o novoj BiH ravnopravnoj i multietničkoj zajednici u kojoj se svim narodima i građanima, ne samo zajamčena, već i u praksi ostvariva sva prava. Mislim da nema dvojbe da privremeno samoorganiziranje na koje je hrvatski narod natjeran ne znači nikakvu ponovnu uspostavu Herceg Bosne i njezinih institucija. To nije korak u nazad već veliki iskorak prema svima prihvatljivom rješenju. Uvjeren sam da do stvaranja privremene Hrvatske samouprave mora doći u svim dijelovima Federacije pa i izvan većinskih hrvatskih područja.

Razumijem zabrinutost pojedinih izaslanika posebno onih iz srednje Bosne. Ali uvjeren sam da će i oni kao i mi ostali između sudjelovanja u nelegitimnim institucijama vlasti i legitimiteta hrvatskog naroda odabrati hrvatski legitimitet. Mi ne možemo ovisiti o nečijoj dobroj volji i strahovati od novih koalicija koje bi nas i u općinama gdje su hrvatske političke stranke dobile izbore da izgubimo vlast. Jednostavno, moramo imati spreman odgovor i tražiti trajna rješenja za nacionalnu ravnopravnost.

Lideri Alijanse izjavljuju da su hrvatske općine od Orašja preko Kiseljaka do Neuma u proteklih deset godina enormno gospodarski serazvile, ali da je to rezultat šverca i kriminala. Oni najavljuju, stoga, mjere kojima će sve to ujednačiti. Drugim riječima, najavljuju uravnilovku i svojevrsne sankcije prema gospodarstvenicima.

Također u Alijanse su političari koji govore o Hrvatskom vijeću obrane kao agresorskoj vojsci u BiH. Možemo li dopustiti da nam kontrolu nad hrvatskom sastavnicom vojske FBiH preuzmu oni koji tako govore o nama

Bez obzira na prijetnje razna plašenja sankcijama sada je trenutak za samoorganiziranje i stvaranje privremenih hrvatskih organa lokalne samouprave do konačnog rješenja.

Poštovani sabornici i dragi gosti,

Mi kao što vidite ne zagovaramo nikakav radikalizam, nikakva ekskluzivna, za Hrvate posebna administrativno - teritorijalna rješenja unutarnjeg uređenja. Nama je jasno da je Daytonom određeno postojanje dvaju entiteta: Republike Srpske i Federacije BiH, od kojih niti jedan stvarno nije hrvatski i da će se morati konsenzusom tražiti rješenja koja će dograđivati Dayton u pravcu stvaranja federalnih jedinica. Dakle, ne zalažemo se ni za kakva radikalna ni ekstremna rješenja već isključivo za zajedničku i složnu odbranu vlastitog dostojanstva i hrvatskog političkog nacionalnog socijalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Zalažemo se za opći konsenzus za rješenja unutarnjeg državnog uređenja koje se neće donijeti nametanjima i protivno volji ma kojeg naroda i građanja u BiH.

Na području Hrvatske samouprave, kao privremenog oblika samoorganiziranja, stvarati će se uvjeti za poštovanje svih ljudskih prava i sloboda utvrđenim međunarodnim dokumentima, vladati pravila pravne države i razvijati tolerancija.

Pozivamo potpisnike i svjedoke Daytonskog mirovnog sporazuma na organiziranje novih pregovora koji će donijeti odluke za trajno političko rješenje u BiH. Naša stajališta o tome su sadržana u Platformi za demokratsku i samoodrživu BiH koju ćemo, nadam se danas usvojiti.

Želim također predložiti i neke konkretne zaključke:

HNS priznaje, usprkos mnogim prigovorima na regularnost, rezultate općinskih i općih izbora održanih prošle godine. Međutim, HNS ne može prihvatiti da referendum hrvatskog naroda može biti razlog za kažnjavanje u ime demokracije te stoga ne priznaje odluke Privremenog izbornog potpovjerenstva Misije OESS-a u BiH o sankcioniranju hrvatskih političkih stranaka i njihovih kandidata.

Nadalje, HNS donosi odluku o uspostavi Međužupanijskog-Međuopćinskog vijeća kao oblika privremene Hrvatske samouprave kao oblika hrvatske samozaštite ravnopravnosti hrvatskog naroda s druga dva konstitutivna naroda.

HNS će povući Odluku o uspostavi Privremene Hrvatske samouprave i sve zakonske propise njezina Privremenog zakonodavnog vijeća u roku od 15 dana ukoliko se ispune uvjeti Hrvatskog narodnog sabora u skladu s ustavima BiH i F BiH koji jamče ravnopravnost hrvatskog naroda s druga dva konstitutivna naroda BiH navedene u Deklaraciji HNS-a.

HNS donosi odluku da, ukoliko politički partneri u BiH i međunarodna administracija, u predviđenom roku od 15 dana ne udovolje navedenim uvjetima koji su sukladni ustavima F BiH i BiH, sve odluke o uspostavi privremene Hrvatske samouprave kao i propise i odluke Zakonodavnog vijeća proglašava punovažnim.

Hrvatska samouprava svoj odnos prema međunarodnoj administraciji u BiH zasnivat će na zahtjevu apsolutnog poštovanja istovjetnog položaja hrvatskog naroda s druga dva naroda u BiH i biti otvorena za dijalog s nakanom uspostave trajnih prijateljskih odnosa, te će poštivati sve odluke međunarodne administracije koje nisu u suprotnosti s izbornom i političkom voljom hrvatskog naroda kao i njegovom željom za jednakim ustavnim i stvarnim položajem s druga dva naroda kao i sve odluke u cilju zaštite ljudskih i građanskih prava, kako pojedinačnih tako i kolektivnih.

HNS ustvrđuje da je HVO nastao na temelju prava naroda na samoobranu te određuje da predsjednik Privremene Hrvatske samouprave u slučaju spriječenosti legitimno izabranog člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, preuzme ovlasti civilnog zapovijedanja HVO-om.

HNS prihvaća uspostavu zajedničke obrambene strategije za BiH kao zajedničku doktrinu vojske u BiH s apsolutnim jamstvom očuvanja hrvatske sastavnice sa svim njezinim obilježjima u sklopu buduće vojske BiH.

Sa željom da na današnjem zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora manifestiramo ono isto zajedništvo i slogu koje su nas do sada vodile u našim naporima za izgradnju BiH na načelima međusobnog uvažavanja i poštovanja još jednom vas pozdravljam.

Hvala!

Ante Jelavić


POZDRAV HRVATSKOM NARODNOM SABORU


Mostar, 3. ožujka 2001.

Gospodine Predsjedniče!

Poštovani članovi Hrvatskoga Narodnog Sabora!

Cijenjeni Zbore!


U svojstvu mjesnoga biskupa u Mostaru, gdje se danas održava 2. zasjedanje ovoga značajnoga Skupa, pozdravljam sve sudionike, napose zastupnike Sabora. Razlozi su za to mnogobrojni, ne mogu se svi ni nabrojiti:

1) Demokracija. Ako u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim civiliziranim zemljama svijeta, treba u društvenom smislu funkcionirati demokracija, tj. vladavina narodne većine - a svi se slažu da treba! - onda pozdravljam ovaj Sabor kao građanski iskaz glasačkoga tijela hrvatskoga naroda i kao politički izboren i moralno dopustiv oblik samozaštite ovoga naroda. I za one koji se smatraju učiteljima demokracije vrijedi zakon da ne mogu zaobilaziti zakon demokracije!

2) Referendum. Ako hrvatski narod u BiH ima pravo na samoobranu svoga bića i svojih prava, obveza i sloboda - a bjelodano je da ima! - onda ovaj Sabor pozdravljam kao plebiscitarno izborenu i očitovanu odluku toga naroda na prošlogodišnjem referendumu. Stoga ovaj Sabor kao društvena i politička institucija treba ostati stabilna i trajna, makar se sve stranke promijenile i silom ukinule i svi današnji sudionici ovoga Zasjedanja sišli s povijesne tribine; kažem: "institucionalno" ostati, jer je to zahtjev političke volje hrvatskoga naroda, koji će se konstituirati u najprikladniji samoodrživi državni oblik u zemlji.

3) Jednakopravnost.
Ako u BiH postoje tri naroda - a svima je očito postoje! - oni su nužno upućeni na uzajamno poštovanje, suradnju i ravnopravnost. Stoga pozdravljam ovaj Sabor kao predstavništvo očitovano demokratskim izborom hrvatskoga naroda koji želi živjeti s drugim narodima na osnovi jednakopravnosti, tj. prava na život, na povratak svih na svoje, na osiguran im ostanak dostojan čovjeka, na kulturnu i prosvjetnu samosvojnost, na uporabu jezika, na zdravstvenu zaštitu, na vlastitu obranu i mass-media, na rad i ekonomsku raspodjelu dobara, na vlastito znakovlje, na osnovne slobode uključujući slobodu misli, savjesti, religije i uvjerenja, na narodno samoodređenje i suverenost, poštujući nepovredivost vanjskih granica ove zemlje. Pomažući svomu narodu, Sabor će tako pomoći i drugim narodima.

4) Narod i međunarodna zajednica. Ako je hrvatski narod želio - a jest želio jer se našao u velikoj nevolji! - da u nedavnom besmislenu krvoproliću intervenira moćna međunarodna zajednica, onda pozdravljam Sabor koji će pokazati da ovaj narod, zahvalan za političku intervenciju u zaustavljanju rata, koji je isto tako od te iste međunarodne zajednice mogao biti spriječen u samome početku, nije tom svojom željom htio prijeći iz jednoga bespravlja u drugo. Niti je mogao potpisati i izručiti svoj identitet, suverenitet i subjektivitet toj zajednici da ga ona prekraja, pretapa i radi od njega kako joj se svidi. Ovaj se narod spreman suočiti s povijesnom istinom, s ljudskom pravdom, željan trajnoga mira i raspoložen na recipročno praštanje sa svima, ali ne na robovanje nikomu. Niti će se Hrvat pomiriti s time da mu se grijeh na svjetskoj razini medijski i sudski udeseterostručuje, a grijesi i zločini drugih deseterostruko umanjuju. Istina rađa pravdu, pravda donosi mir, a iz pravoga mira nastaje opće izmirenje!

5) Revizija. Ako je svaka politička ustanova podložna promjeni i usavršenju - a svima je očito da jest! - onda pozdravljam predstavnike ovoga Sabora kao mjerodavne pregovaratelje s predstavnicima međunarodne političke zajednice, da u ovom traženju izlaza iz be-ha krize, nađu mirno, pravedno i trajno državno uređenje, revidirajući ne samo pojedine nepravedne zakone već donesene, nego pogotovo revidirajući nesavršeni Washingtonski sporazum iz 1994. i još nesavršeniji Daytonski iz 1995. Ne prestajemo ponavljati da su ti međunarodni politički akti ozakonili i omogućili da, nepravednom podjelom zemlje, hrvatski narod ostane ne samo prepolovljen, nego, evo, i egzistencijalno ugrožen, iz parlamenata odstranjen i na stup srama na sudištu u Haagu pribijen. Odgovorni predstavnici međunarodne zajednice svega su toga svjesni, pa opet ostaju na ovakve javne vapaje više gluhi nego stvarno zabrinuti.

Sabor svojim miroljubivim radom može biti jasan odgovor svjetskoj političkoj strategiji i njezinoj taktici s Haaškim sudom kojemu je, kako narod ovdje općenito shvaća, bitna namjera da se zemlja, daytonski pacificirana, ovako kontradiktorno konstituira, pa i pod cijenu presuda od 15, 25 i 45 godina robije braniteljima hrvatskoga naroda, koji su se većinom svojevoljno prijavili na suđenje i, nakon više godina čekanja sudskoga procesa, nije im dokazan nijedan individualan zločin.

Međunarodna je, kažu, previše utrošila na ovaj be-ha projekt da se sada vraća s krivoga puta. Pametan čovjek, kad zaluta, zna da ga manje košta ako se natrag vrati, nego da i dalje luta!

Ovaj Sabor svojim odlučnim, odgovornim i ozbiljnim djelovanjem, prema međunarodno prihvaćenim načelima, može pomoći i svomu narodu i spasiti čast te nagluhe i lutajuće međunarodne politike u BiH!

6) Narod, ne "ostali". Ako su Hrvati samostojan, samonikao, izvoran narod u BiH - a jesu, i to ne od jučer - onda pozdravljam ovaj Sabor koji će kao mjerodavan faktor međunarodnoj zajednici reći da ne smišlja zakone koji će dva druga naroda promicati u prave narode s pravnim političkim i državnim institucijama, a Hrvate postupno micati u rubriku "ostali", ugrožavajući im političku volju, i stoga također ime, jezik, vjeru, kulturu i sve ono po čemu se narod smatra narodom. To ne bi smjela dopustiti ni druga dva naroda. S njihovim će se narodnim predstavnicima ovaj Sabor na ravnopravnoj nozi nositi i konsensusom donositi najbolja rješenja, pa ako treba i u prisuću međunarodne zajednice.

7) Divide et impera.
Ako je međunarodna zajednica - jesu li to predstavnici Europske Unije, Sjedinjenih Američkih Država ili Ujedinjenih Naroda, ne znam - uvjerena da silom SFOR-a može implementirati ili odjelotvoriti političku kontradikciju, tj. na papiru priznavati hrvatski narod, a u praksi mu ignorirati političke glasove i volju - onda pozdravljam ovaj Sabor koji će kao legitiman subesjednik tražiti od te međunarodne političke zajednice da prema hrvatskomu narodu i njegovim zakonitim zastupnicima prestane s metodom "kandžije i mrkve".

Sankcije koje se poduzimaju samovoljnim svrgnućem političkih predstavnika, nasilnim provaljivanjem SFOR-ovaca u hrvatske institucije, manevriranjem predizbornoga zakona, pristranom podjelom ekonomske pomoći i tomu slično niti su za jedan narod pedagoška, demokratska i moralna mjera, niti su na čast onima koji ih tako primjenjuju.

Isto tako ako međunarodni arbitar federalne, državne i daytonske ustave arbitrarno mijenja - a očito mijenja pa potom ponekad arbitrarno pere ruke da nije u njegovoj moći opozvati što je sam nametnuo - onda pozdravljam ovaj Sabor koji će kao legitiman i respektabilan sugovornik od međunarodne zajednice tražiti da se domaćim političkim pojedincima, koje narod kao takav nije delegirao, ne služi, uzaludno dokazujući narodu da mu tako služi, i to na njezinu političku kompromitaciju a na opću hrvatsku narodnu štetu.

Nije ljudsko pravo i sloboda u međunarodnom ni vojnom potencijalu, ni novčanom kapitalu, ni Haaškom tribunalu, nego u Božjem zakonu, u dostojanstvu čovjeka i naroda, koje mu je Stvorac njegov dao. A kao razuman narod, Hrvati će sa zahvalnošću primiti međunarodne "dobre usluge" za opće dobro.

8) Zakonita borba. Židovsko je plemensko pučanstvo živjelo 400 godina u Egiptu ne kao narod, nego kao raja, kao bijelo i crno roblje crnčeći na faraonskim plantažama i piramidama. A uvijek su nazivani takozvanim "građanima" koji su bili bez ljudskih prava i građanskih sloboda s drugima, a u neka doba čak bez prava na život rođene muške djece, pa prema tomu nisu bili građani ni drugoga, nego dvadeset i drugoga i nikakva reda.

Mojsije je s bratom Aronom, po nadahnuću Boga stvoritelja i osloboditelja, stao pred silnoga faraona, stavio se na čelo tih robijaša i "građana" . Među pučanstvom vladao je do tada zakon bez zakona: otmi, prevari, ubij, samo da se ne zna ili da te nitko ne može uhvatiti. Tako bijaše sve do onoga trenutka dok nije Mojsije sišao s Božjega brda Sinaja s Dvjema pločama u rukama i narodu predao Ustav i sustav zapovijedi Božjih: Boga se boj! Roditelje poštuj! Bližnjega ne ubijaj! Tuđe ne otimaj! Na susjeda ne potvaraj! Na bližnjega lažno ne svjedoči! Grješno ne bludniči! Dapače, niti poželi tuđega ženidbenog druga niti ikakve tuđe stvari.

Hrvati, pa tako i hrvatski katolici, na ovim su be-ha prostorima bili preko četiri stoljeća više na otomanskom čitluku i u zatvoru nego na svojoj njivi i slobodi. A sedamdeset godina prošloga stoljeća više u emigraciji i u jugoslavenskom zatvoru i strahu nego na svome slobodnome okrajku. Hrvatski narod ne želi biti ni u čijim, ni domaćim ni u međunarodnim lancima, nego narod na svojoj zemlji, svoj na svome, s ljudskim dostojanstvom, samopoštovanjem i poštovanjem drugih. On želi poštovati sve Božje zapovijedi i sve pravedne ljudske zakone.

Zaključak.
Sudski činovnik u Austro-ugarskoj monarhiji Martin Đurđević u svojim "Memoarima sa Balkana", pretiskanim prošle godine u Stocu, donosi ovu zgodu. U vrijeme tursko-austrougarskoga rata (1875-78) na sugestiju otomanskoga sultanata, koji je stao kršćanskoj raji obećavati brda i doline, "blagostanje i reforme" (str. 83) samo da ne ide u borbu za svoja prava i slobode, zapadni su se konzuli kao sultanovi glasnogovornici javili te pošli na pregovore s vođama jugoistočne Hercegovine. Dođu tako konzuli međunarodne zajednice određenoga dana na hercegovačko-dalmatinsku granicu između Dubravice i Bijeloga Vira (str. 10). Taj se dijalog odvijao ovako.

"Vaš ustanak i postupak nije opravdan", rekoše konzuli.

"Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak...", odgovoriše vođe.

"Ali je u sultana silna snaga i vojska, pa će vas sviju smrviti", dočekaše konzuli.

"Mrvi nas i tare već od 500 godina, pa evo nas još ima živih, da krv do zadnje kapi prolijemo za slobodu" – repliciraše vođe.

"Kad to malo hljeba, što imadete u torbi, pojedete, čim ćete se hraniti? Ta pomrijet ćete od gladi", zaprijetiše sankcijama konzuli.

Mijo Ljuban iz Sjekosa pograbi šaku zemlje ispred sebe, turi zemlju u usta, prožvaka i proždrije na očigled sviju, te reče:

Evo ove Božje hrane neće nam nikada nestati.

Kažu, da je engleski konzul Holmes zaplakao, kad je vidio taj prizor (str. 84).


Kad je ovaj odlomak pročitan suvremenom engleskom "konzulu na Balkanu" lordu David Owenu, on se samo osmjehnuo (str. 8). To je ujedno razlika u ondašnjem i sadašnjem međunarodnom političaru, koji je i onda i sada branio samo jednu stranu, a naša je situacija i onda i sada gotovo identična. Ali nećemo mi ovu zemlju jesti, kao legendarni Mijo iz Bajovaca. A hoćemo je, po Božjem određenju, obrađivati, po njoj saditi, natapati je, Božji blagoslov na nju zazivati, jer taj narod može živjeti u svojoj zemlji od roda svoje zemlje i od rada svojih ruku. Kad prestane rat, nastupa red i rad! Mi u ovoj zemlji, uređenoj po Božjim zapovijedima i ljudskim zakonima ljubavi prema začetu i rođenu životu, zakonu obiteljske snage i sloge, vanjskoga uređenja i mira, zdravih međunacionalnih odnosa, u zemlji u kojoj neće sedam puta ljudi više ginuti na cestama nego na bojišnicama, želimo čestite i pravedne zakone poštovati, pa će nas onda i drugi poštovati i - bez velika odgađanja priznati, uvažavati i u europske integracije uključiti.

Gospodine Predsjedniče!

Poštovani zastupnici Hrvatskoga Narodnoga Sabora:

Narod vam je dao političko povjerenje, jer ste mu dali konkretno obećanje.

Ako vi svoje obećanje zaboravite, narod vam to nikada zaboravit neće!

A ako vi to obećanje ispunite, učeći na prošlosti, pa i na negativnoj prošlosti, narod će vas znati počastiti i na tome zahvaliti!

- Hvala vam na strpljenju!

Dr. Ratko Perć, biskup Mostarsko –Duvanjski i Trebinjsko-Mrkanjski
1 komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade