Predsjednik čiste krvi
Uz malo ironije moglo bi se reći da biti Hrvat u Bosni i Hercegovini znači biti nezamislivo privilegiran. Samo zahvaljujući toj činjenici što ste Hrvat (dokazuje se osobnom izjavom) možete postati član predsjedništva države ako imate tih ambicija.
Naravno, postoje neki sitni uvjeti. Morate biti punoljetna osoba i morate biti član SD Partije.
Podsjetimo, ova partija baštini tradiciju komunističke politike zatiranja „partikularnih“ nacionalnih interesa i preferiranja nadnacionalnog jugoslavenstva. Ništa zato, tradicija i onako nije u modi. Danas, umjesto partijskih sankcija i javnog izopćenja, ova će vas partija nagraditi najvišom funkcijom u zemlji ako izrazite želju biti hrvatski predstavnik. Tako smo na prošlim izborima dobili Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Nakon što je svojom izjavom potvrdio osnovanu sumnju da je Hrvat, partijski vrh ga je kandidirao a bošnjačka većina izabrala za hrvatskog člana predsjedništva. S obzirom da traženi dokazi i izjava o pripadnosti narodu imaju rok trajanja jednak trajanju predizborne kampanje, Komšić je očekivano nakon izbora postao drugi bošnjački član predsjedništva.
Podsjetimo, isto se dogodilo devedesetih godina prošlog stoljeća kad je Jugoslaven Ejup Ganić, nakon izbora u predsjedništvo države, zaboravio na svoje jugoslavenstvo i postao bošnjački igrač više na glavnom političkom igralištu.
Čini se da je Lagumdžijin SDP odlučilo ponoviti politički igrokaz sa Željkom Komšićem i na ovogodišnjim izborima. Zbog nepostojanja formalnih zaštitnih mehanizama, opet ćemo imati „popa ateista“.
Beskrajno je licemjerna galama iz SDP-ovih klupa kojom se tobože zalažu za održivost bosanskohercegovačkog društva i pozivaju „nacionaliste“ da budu lojalni zemlji koju sami udaraju tamo gdje je najtanja.
Stjecanje legitimiteta ključno je pitanje svake politike i svakog sustava. To znaju i Komšić i njegova partija. Ipak, oni radije ruše legitimitet sustava nego ideologiju svoje partije. Kad su novinari prije četiri godine pitali Komšića za legitimitet, on je odgovorio kao da je riječ o košulji koju je odjenuo: „Po rođenju sam to što jesam i otud moj legitimitet.“ Ako bi se netko u Europi pozivao na vlastito rođenje kao izvor legitimiteta za neku državnu funkciju, taj bi bio ismijan ili odbačen kao recidiv nacističke svijesti. U državi u kojoj se predsjednici rađaju, sustav umire!
Ironijom povijesti, Jugoslaven Ganić je osumnjičen za zločine počinjene protiv mladih ročnika jugoslavenske vojske zbog čega je nedavno uhićen u Londonu. Hoće li Hrvat Komšić odgovarati za zločin počinjen nad duhovnom konstitucijom zemlje triju „ravnopravnih“ naroda i zločin nad hrvatskim dostojanstvom? Neće! Neće zato što on puca ćorcima – tek toliko da bi odao (izdao) položaje svojih. (preneseno s dnevnik.ba)
Primjedbe