NEOBJAVLJENI INTERVIEW

TJERANJE EUROPSKOG ZECA


Conte Ivano Bajamonti, splitski pionir hrvatskog višestranačja, nakon devetogodišnjeg boravka u Americi, govori o Splitu koncem osamdesetih, politici, Europskom parlamentu, Željku Kerumu, i emocionalnoj inteligenciji.

Prvi ste političar iz Hrvatske koji je službeno primljen u Europskom parlamentu; kako s otklonom od dva desetljeća gledate na taj događaj, s obzirom da ste tada tražili ulazak Hrvatske u EU i njeno priključenje NATO paktu?


Da, u Strasbourgu smo bili u siječnju 1989. na poziv Socijaldemokratske stranke Njemačke. Bilo je to turobno vrijeme. Svega tri tjedna ranije osnovali smo Savez građana za Ujedinjenu Europu (SGE). Samo za prikupljanje šest, sedam nedostajećih potpisa za formalnu registraciju trebalo nam je par mjeseci. Ljudi su se paklenski bojali. Na kraju smo se registrirali u Beogradu, u tadašnjem „SIV-u“, kao društvena organizacija. Tisak se nije usudio objaviti da smo se uspjeli registrirati.

Činjenica da je Split iznjedrio čak tri političke stranke tolik oranije od Zagreba i sviju drugih ispunjava me ponosom, a gradu stoji na čast. To prvenstvo u „građanskom“ čini mi se važnijim od bilo kojeg političkog zahtjeva ponaosob. Ja taj epohalni građanski aktivizam zovem splitski prirodni politički genij. Osim SGE-a tad je usporedno osnovana i Zelena akcija (ZA), te Hrvatski mirotvorni pokret (HMP). Ja osobno sam uvjeren da se u svakom od ta tri skupa radilo o spontanoj reakciji splitskih građana. HMP je, primjerice, prvi u Hrvatskoj, organizirao prijavljene političke demonstracije; ZA je prva istakla i ekološki aspekt javnog djelovanja. Gdje se djenuo taj žar, gdje je sad ta vizionarska riješenost?

Kako tumačite činjenicu da su sve tri splitske pionirske“ stranke malo potom bile potpuno minorizirane?


Ne samo minorizirane, nego pometene čeličnom metlom tadašnjih tektonskih nacionalnih okolnosti. Izazovi koji su tada stajali pred Hrvatskom bili su prejaki za „građansku“, „zelenu“ ili „mirotvornu“ opciju. Osobno sam se kandidirao na prvim slobodnim izborima, i to na Sućidru, gdje sam s par prijatelja za život zarađivao u projektu „Kruščić“ – tada prvoj ekološkoj pekarnici čitave jugoistočne Europe. HDZ-ov kandidat Živko Nenadić potukao me očekivano. Brzo smo shvatili našu političku preuranjenost, nismo sazvali iduću redovnu godišnju skupštinu, i stranka se s time ugasila.


Bojite li se kako ćete biti nazvani konformistom zbog današnjeg članstva u Hrvatskoj građanskoj stranci Željka Keruma?


Za kritike ni inače ne hajem. Fikcijski Željko Kerum bio je zapisan još u programskim zasadama „Građanske stranke“.Neovisan nestranački kandidat na neposrednim izborima za gradonačelnika bio je moj politički favorit poodavno. Na učlanjenje u Hrvatsku građansku stranku potakao me i detalj da se našao netko tko je u imenu svojeg političkog projekta visoko iznio izričaj „građanska“. Poduprijeti ga i praktično bilo je građansko-politički logično.


Kako nakon desetljeća u SAD-u doživljavate razlike između Splita i Zagreba?


Netko je nadahnuto rekao da je Zagreb metropola, a Split rivijera. Lijepo je na oba mjesta, ali uvijek presuđuje ono „otkud ste“. „Planetarna položajna renta“ moja je sintagma koja doslovce označava to što i kaže: upravo planetarno iznimnu kakvoću splitskog zemljovidnog položaja. O toj sintagmi ću javno izlagati za koji dan, u svjetlu tekućeg preobražaja Turističke zajednice grada i, kako još velim, fascinantne turističke budućnosti Splita“. Također ću iznijeti dosad nikad i nigdje imenovane nove odrednice globalne turističke industrije kao što je „supremna emocionalna inteligencija“, „zdravi spektar dnevne svjetlosti“, ili „mjerljiv okus mikrolokacijski uzgajanih namirnica“. Nakon devet godina newyorškog egzila prošloga sam ljeta godio pravu orgiju nepaca i želuca. Čak i jaje iz splitske samoposluge neshvatljivo je ukusno. Otiđite na dulje vrijeme kamo god hoćete, i vidjet ćete da priča o „okusu“ nije samo moje opažanje.


Reći ću vam još i za moje „Split Beauties“. Zacijelo niste znali da „split“ na engleskom znači i „špagat“. Zamislite perfektno dizajniran kalendar s našim misicama, mažoretkinjama, manekenkama, hip-hop-curama, „usplitenima“ u decentnoj „ženskoj špagi“. Imamo puno semantičko polazište i za taj promocijski poduhvat. Uz još vještije promicanje Dioklecijanove palače i veličanstveno-empirijski projekt Splita kao najsportskijega mjesta na kugli zemaljskoj, marketinške agencije „Artur“, imamo u ruci pravu promidžbenu bombu. Šarmirat ćemo planet u tri sezone.

„Supremna emocionalna inteligencija“ je svakako i naš nacionalni dragulj, ali su joj i izvorište i vrhunac u Splitu. Pod naslovom „Hrvatski adut u EU – supremna emocionalna inteligencija“ održao sam nekidan predavanje u Matici hrvatskoj u Zagrebu.


Možete li pojasniti taj pojam, što zapravo označava?

Mentalna inteligencija je poznata i kao „IQ“. Zadata je rođenjem i nemoguće je dograđivati. Emocionalna inteligencija, ili „EQ“, dogradiva je, može se povečavati i usavršavati, a znači sposobnost identificiranja i razumijevanja vlastitih osjećaja, te njihovu primjenu u samoiskazivanju i komunikaciji. Moj uvid je prost: začetnici termina emocionalne inteligencije nikad nisu istraživali mjeru te inteligencije u različitim etničkim grupama diljem svijeta. Vjerujem da nisu zato jer bi mnoge značajne nacije u toj valorizaciji prošle loše. Hrvati posjeduju nevjerojatan dar empatije i multiverzalnog ophođenja. Empatija je sposobnost „isčitavanja“ tuđih osjećaja i suosjećanja. U toj smo odrednici prvaci Europe. Emocionalno inteligentnija osoba superiorna je glede temeljnih kvaliteta života kao što su samopouzdanje, ili „životna radost“. Zamislite turistički slogan: „Croatia, E.Q.-Stop!“ ("Hrvatska - odredište visoke emocionalne inteligencije.") To je posve nova turistička optika.

Koji je razlog da je naše podneblje važno za visoki „EQ“?


A koji je razlog da su Indijci nadareni za informatičke vještine i tehnologije? „E.Q.“ je naša zavičajna posebnost koju samo trebamo istaknuti i utržiti.


Kako Željko Kerum reagira na ove postulate?

Gospodina Keruma jedva poznajem. Tome unatoč zagovaram njegov lik i djelo već deset mjeseci. Sjetite se mojega odgovora na predizborni "Proglas javnosti splitskih intelektualaca". Nekidan sam mu uputio i prijedlog za osnivanje gradonačelnikovog ureda za europske integracije. Naglasak nipošto nije na obučavanju spretnog ishođenja novaca iz europskih predpristupnih fondova. Želim Split potaknuti na osvješćivanje njegovih zatajenih zamašnih vrijednosti. Pružimo prvi ruku EU, uzvratit će nam s obje. To „osvješćivanje“ bih započeo s otvorenim „EU-seminarom liderske emocionalne inteligencije“ na nekom od splitskih fakulteta. Našu mladost moramo pripraviti na zadaće zajednice kojoj ćemo hitro pokazati svu našu individualnu i kolektivnu nadarenost. O seminaru ima više na www.bajamontijev-institut.hr.


Gospodin Kerum sve ovo vrijeme nije razvidio da bi moje javno zalaganje i za njegovu, i za kolektivnu stvar, bilo daleko učinkovitije ako bi polazilo iz gradskog institucionalnog okvira. Ona njegova da se "dobro uzvraća dobrim" u mojem je smjeru začudno zatajila. Ne želim povjerovati "Torcidinoj" tvrdnji da naš gradonačelnik zazire od blizine istaknutije pameti i izobrazbe. Takvo odnošenje spram autentičnih kvalifikacija ustanovilo bi na splitskim upravnim razinama jezivu "rodijačku" i stranačku uprosječenost, koje smo se nagledali u socijalizmu. Kerumovog europskog zeca još moramo istjerati iz šume.

1 komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade