REPUBLIKA SRPSKA - NAJVEĆA SRAMOTA EUROPE

Jurčević: Arbitražni sporazum pravna je, moralna i povijesna veleizdaja

z0712d11Predsjednički kandidat Josip Jurčević javnosti je poznat prije svega po svom radu na istraživanju komunističke represije neposredno nakon Drugog svjetskog rata i posebno knjizi »Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima«. Jurčević je od 1997. godine zaposlen u Institutu društvenih znanosti »Ivo Pilar«. Dragovoljac je Domovinskog rata, a bio je i prvi ravnatelj Središnjeg arhiva MORH-a. Iako je često u javnosti istupao i iznosio svoje političke stavove, dosad se nije politički angažirao.

Vaš slogan je »kad, ako ne sad«. Znači li to da smatrate da je stanje u Hrvatskoj blizu »ili – ili« situacije?

– Stanje u Hrvatskoj nedvojbeno klizi prema društvenoj, državnoj i socijalnoj katastrofi ili kaosu. Procjenjivao sam i ranije da će se to dogoditi, ali se to usporavalo golemim vanjskim zaduživanjem koje nije bilo usmjereno na rješavanje problema. Zaduženje nije investirano da bi se izašlo iz krize nego za još veću korupciju i potonuće. Situacija je sada zaista dramatična i iskustvo nas uči da nikad nema dna, uvijek netko kuca odozdo. To je motiv moje kandidature. Po mojem osobnom habitusu nemam političkih ambicija u smislu da smatram kako će to obogatiti moj život, nego je moj angažman nužda socijalno odgovornog i društveno veoma angažiranog pojedinca. Našao sam se u dvojbi ili se isključiti iz svega ili u društveni proces donijeti sve što mogu i znam.

Spomenuli ste korupciju. Kako biste se borili protiv korupcije s obzirom na ovlasti predsjednika Republike?

– Strogo formalno-pravno gledano ovlasti predsjednika su dosta nedefinirane. Jasna je nadležnost u vojsci, tajnim službama i vanjskim poslovima. Međutim, kad čitamo ustavna načela onda se vidi da je Predsjednik (su)odgovaran za teritorijalni integritet, funkcioniranje pravne države, stabilnost društva. On je izuzetno važna osoba za slanje javnih poruka i može se protiv korupcije i svih negativnost boriti i snagom javnog govora. To je velika društvena moć i na taj način može tražiti angažman institucija i pojedinaca u njima, uključujući i onih koje su izravno zadužene za kazneno i drugo gonjenje i raščišćavanje korupcije. Predsjednik ima dovoljno autoriteta, ali i izravnih ovlasti. Uz ostalo, ima ovlast na određene ustavne načine sudjelovati u radu Vlade, a te ovlasti sadašnji predsjednik nije dovoljno koristio. Jasno je da, čak i kod najširih predsjedničkih ovlasti, jedan čovjek ne može spriječiti korupciju. Ako svi u tome ne sudjelujemo, onda od toga neće biti ništa. Neprekidno ističem da je kriza generirana negativnim profilom osoba koje imaju odlučujuću moć u institucijama, te da bi moj izbor bio početak procesa bitnih promjena u kojima bi u institucije dolazile stručne, moralne i socijalno odgovorne osobe.

Naveli ste teritorijalnu cjelovitost. Podržali ste Građansku inicijativu »More je kopno«. Što biste učinili da ste predsjednik u slučaju arbitražnog sporazuma Hrvatske i Slovenije?

– Predsjednik može utjecati na raspisivanje referenduma. Poduzeo bih sve mjere, i prije nego što je došlo do toga, da se zaštite elementi demokracije i teritorijalni integritet države. Sabor je donio odluku koju je premijerka prekršila bez ikakve ovlasti ili konzultacije i pristala je na tzv. drugi Rehnov plan. Svi govore da u arbitražnom sporazumu postoji opasnost, a da ona nije velika. Tko je ovlašten dovoditi državu u opasnost da gubi teritorij?

Mislite li da bi iznošenje slučaja pred Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu ili Međunarodni sud pravde UN-a u Haagu bili za Hrvatsku zicer, dok je arbitraža rizik?

– Apsolutni zicer, što ponajbolje pokazuje reakcija Slovenije, koja nikako ne želi pristati na nadležno međunarodno sudište. Slovenija je čak riskirala i otrpila sve negativne reakcija iz Europe i svijeta, jer se izbjegavanjem pravosuđa i traženjem političke arbitraže rušio međunarodni institucijski sustav. Pravosuđe bi to riješilo sukladno onome kako je i dosad postupalo, a tu nema gotovo nikakve dvojbe. To što Slovenci uporno odbijaju takvo rješenje potvrđuje da, osim u pukoj teoriji, Hrvatska ne bi riskirala, a poštovao bi se međunarodni poredak. Ovako se ušlo u korumpirani sustav političkog dogovaranja koji je destabilizirajući u svakom pogledu.

Takvi presedani, u kojima se međunarodnom arbitražom legalizira nepravda i šteta, događaju se tek pristankom subjekata koji su u sporu. Arbitraža je ulazak u područje političke trgovine, a u Hrvatskoj su u jednom danu kapitulirale tri ključne institucije: predsjednik, Vlada i parlament. Čak i Vesna Pusić koja je u sve to upletena kaže da je rizik navodno mali, ali dobit navodno velika. Ta politička trgovina vodi jedino određenoj novčanoj dobiti korumpiranih struktura koje bi s tim novčićima otišli načinom i smjerom Sanadera.

Kako biste sukreirali vanjsku politiku što je predsjednička ovlast?

– Sukladno međunarodnim standardima i pravu. Naše institucije su u svim međunarodnim odnosima dovele Hrvatsku u izrazito neravnopravan položaj, koji je štetan, sramotan i ponižavajući. Praktično, nismo subjekt, nego objekt međunarodnih odnosa.

Vojska je u ovlasti predsjednika. Nije tajna da HV u nekim dijelovima tehnološki zaostaje. Što biste tu napravili?

– To je najmanji problem. Puno je veći strukturalni problem, a kad se radi o HV-u ona je u svakom smislu dekonstruirana i neprepoznatljiva u odnosu na 1995. godinu. Tada se moglo vidjeti što vojska znači u moralnom, nacionalnom i identitetskom smislu. Negdje 1997. je počela dekonstrukcija svih pozitivnih označnica koje su je krasila. Danas, HV dobrim dijelom ne postoji i trebalo bi je rekonstruirati s obzirom na okolnosti u kojima živimo, a to je nestabilna BiH, Republika Srpska, stanje na Kosovu, situacija u Srbiji koja se nije bitno promijenila u odnosu na projekt Velike Srbije Slobodana Miloševića. Apsurdno je da je u takvim okolnostima Hrvatska potpuno ukinula služenje vojnog roka. U ovakvoj nestabilnosti, kakve nije bilo ni prije 1990., onemogućiti mlade ljude da steknu elementarna vojna znanja je osuda njih da nepotrebno ponove žrtve iz bliže i dalje hrvatske povijesti. Zalažem se za osnovnu vojnu obuku ograničenog trajanja preko ljeta.

Je li proračun sa 120 milijardi rashoda izvor svojevrsne korupcije i smatrata li da je održiv?

– Proračun je neodrživ. No, još je neodrživija asocijalnost sustava društvene raspodjele koja se od 1990. trudila legalizirati socijalnu nepravdanost. Asocijalni model raspodjele – od poreznog sustava nadalje – omogućio je sadašnju socijalnu katastrofu. Pljačkaši su legalizirani, a oni koji su temelj društva, srednji sloj, otjeran je u siromaštvo. U tom smislu se može razumjeti postupanje državnog činovništva koje ne može prosječno živjeti od svoje plaće. Primjerice, kada prometni policajac umjesto naplate kazne ide na »nagodbu« s prekršiteljem ima za to socijalno opravdanje, tj. sustav ga je natjerao da vodi privatnu socijalnu politiku.

Međunarodni diktat

Mnogi smatraju da je vanjskopolitički položaj nikad bolji. Hrvatska je u NATO-u, ulazak u EU je dogledan, ističe se nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a, a imamo i dobre odnose s nizom azijskih i afričkih država.

– Retorika je u Hrvatskoj postala fantastična, pa se i ova moralna, pravna i povijesna veleizdaja – tj. ulazak u proces prodaje hrvatskog teritorija – javno predstavlja kao velik uspjeh. Očigledno je da su korumpirane upravljačke strukture u Hrvatskoj tek loše sluge loših gospodara. Hrvatska je neprekidno podređena svim diktatima raznih institucija, ili čak skupina i pojedinaca, iz međunarodne zajednice. Sve odluke – od ulaska u NATO, do ZERP-a i odnosa s MMF-om – čisti su diktat, u kojem se samo izvršavaju vanjski nalozi i ruše se ostaci suverenosti.

Republika Srpska – najveća sramota Europe

Mnogi kandidati govorili su koji bi im bio prvi vanjskopolitički posjet. Koji bi vama bio prioritet?

– Nedvojbeno, najvažnija strateška država za interese Hrvatske, a i obratno, jest Bosna i Hercegovina. Sa središnjim vlastima BiH bi se dogovorilo mjesto susreta. Hrvatska i BiH su jedna drugoj, na ljestvici važnosti, od broja jedan do broja sto, a poslije toga slijede ostale države. Dovoljno je pogledati zemljopisnu kartu te prepoznati koliko su te dvije države međuovisne i koliki je prioritet uspostaviti stabilne i prijateljske odnose. Naravno, to bi uključivalo i rješavanje ravnopravnosti položaja Hrvata u BiH, kao i moje žestoko protivljenje postojanju Republike Srpske kao najveće sramote jugoistočne Europe i međunarodne zajednice, jer RS je nastala na najgorim zločinima koje poznaje civilizacija i međunarodno pravo.

Izvor: Novi list, 14.12.2009., str. 26

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE