PRIKUPLJENI SU POTPISI, ŠTO SAD?
Više kandidata nego sam predviđao je prikupilo ili će još tijekom dana prikupiti potreban broj potpisa. U stožeru prof. Jurčevića sinoć je prebrojano oko 14.000 potpisa. Ne bi me ni malo iznenadilo kad ni to ne bi bilo dostatno jer sam uvjeren da će se prof. Jurčevića na svaki mogući način nastojati zaustaviti na putu prema drugom krugu predsjedničkih izbora. Zašto? Jer se profesor uistinu jedini razlikuje i kvalitetom izdvaja od svih kandidata ljevice (Pusić, Josipović, Kajin, Vidošević, Jurič, Bandić - ako je Milan još uvijek neka ljevica) i navlasito od kandidata tzv. desnice (Hebrang, Primorac, Mikšić, Golubić). Neki od njih su otišli toliko desno da se na ovim izborima pojavljuju s lijeva (Jurič, Vidošević...) a neki su startali s ljevice i pojavljuju se s desnog kruga (Bandić) tako da se niti ne može govoriti o klasičnoj podjeli na 'lijeve' i 'desne', ali je činjenica da je biračko tijelo podijeljeno na 'antifašiste' (sada globaliste) i 'anti - anti fašiste' (domoljubne fantaste i idealiste) te one koji vole čuti 'lijepa obećanja' (hedoniste) i kad znaju da su lažna.
Zato i samo zato može se s izvjesnošću očekivati prolazak M. Bandića u drugi krug. Josipović i Hebrang teško mogu zakrpiti rupe na nekad moćnim HDZ-SDP brodovima, nastale ne samo odlaskom Primorca , Vidoševića, Bandića (da ne spominjem prijašnje stranačke disidente) te ne vjerujem njihovom prolasku u drugi krug. Primorac, Vidošević, Pusić, Kajin ne nude ništa bitno drugačije od svojih negdašnjih ideoloških drugova, pa će se i oni vrtjeti do 7- 8 %. P. Jurič, D. Golubić i još neki će ostati ispod 2 %. Jedini koji se razlikuje od svih drugih, ne samo po tom što je uistinu neovisni kandidat, neovisan i od stranačkih stega i od kriminalnih miljea, a dostatno iskusan jest prof. Jurčević. Samo on ne bi bio iznenađenje ako prijeđe 5 % pa čak ni ako se umiješa u utrku za drugi krug s Hebrangom i Josipovićom.
Zašto i na temelju čega vjerujem u političko 'čudo'. Mikšić je već dokazao da je takvo što moguće i u Hrvatskoj. Ako pojedinci iz Njemačke, Australije i Amerike, kao i neki dobrostojeći Imoćani, koji se nisu htjeli 'zalijetati' prije nego Josip dokaže da može sam prikupiti potreban broj potpisa, dakle ako takvi shvate poruku KAD, AKO NE SAD!!!, profesor će ponoviti bar Mikšićev uspjeh a onda je sve moguće. Puno je hadezeovaca kojima je pun 'kufer' prodaje, predaje, puzanja i ponižavanja. Velik je broj onih koji su prestali biti stranački aktivisti, a još se nisu nikamo svrstali. Ogroman je broj i 'facebook' generacije (pet novih generacija izlaze na ove izbore) spremne za radikalnu promjenu na Pantovčaku, kao i onih koji nažalost još nisu imali prigodu jasno čuti argumente po kojima se prof. Jurčević razlikuje od svih drugih kandidata. Nakon službene kandidature, valjda će tzv. javna TV dati svima jednaku prigodu predstaviti se. A to JURČEVIĆ ne će propustiti, jer je već i dosad pokazao u javnim nastupima (Piramida, Otvoreno itsl.) kako zna povući crtu koja ga izdvaja od svih potrošenih političkih priča. Ne mogu naime nadu nuditi oni koji ne znaju što je uzajamnost, oni koji su zatvoreni u svoje uske ideološke i ekonomske okvire. Nisu vjerodostojni oni koji su godinama na vlasti a sad bi u petnaest dana 'pohapsili' pola kolega. Kao praporac zveče riječi A. Hebranga o Vidoševiću i Primorcu. Ne nosi nadu ni samo ime kandidata kao ni pozivanje na moćne svjetske, američko-židovske nadvlade. Nadu može nositi onaj koji je s nekoliko akademskih titula strpljivo podnosio status nezaposlenog. Onaj koji se sam nije bojao života darujući ga svojoj djeci. Onaj koji je bio spreman tijekom domovinskog rata i svoj vlastiti život žrtvovati. Samo takav intelektualac, neucjenjen i neucjenjiv, dosljedan i požrtvovan, može ponuditi ne bolji život, nego obnovu temeljnih vrednota na kojima smo i stvorili modernu Hrvatsku. Na koncu, ili sam trebao zapisati na početku, Jurčević je jedini kandidat koji je imao stotinjak aktivista koji su bez kune, noć i dan - doslovce, neki iz inata i usprkos stvorene klime, a drugi iz ljubavi i ogromne želje za promjenom, iz dana u dan strpljivo prikupljali i na koncu prikupili, a ne kupili više od 10.000 potpisa.
Zato i samo zato može se s izvjesnošću očekivati prolazak M. Bandića u drugi krug. Josipović i Hebrang teško mogu zakrpiti rupe na nekad moćnim HDZ-SDP brodovima, nastale ne samo odlaskom Primorca , Vidoševića, Bandića (da ne spominjem prijašnje stranačke disidente) te ne vjerujem njihovom prolasku u drugi krug. Primorac, Vidošević, Pusić, Kajin ne nude ništa bitno drugačije od svojih negdašnjih ideoloških drugova, pa će se i oni vrtjeti do 7- 8 %. P. Jurič, D. Golubić i još neki će ostati ispod 2 %. Jedini koji se razlikuje od svih drugih, ne samo po tom što je uistinu neovisni kandidat, neovisan i od stranačkih stega i od kriminalnih miljea, a dostatno iskusan jest prof. Jurčević. Samo on ne bi bio iznenađenje ako prijeđe 5 % pa čak ni ako se umiješa u utrku za drugi krug s Hebrangom i Josipovićom.
Zašto i na temelju čega vjerujem u političko 'čudo'. Mikšić je već dokazao da je takvo što moguće i u Hrvatskoj. Ako pojedinci iz Njemačke, Australije i Amerike, kao i neki dobrostojeći Imoćani, koji se nisu htjeli 'zalijetati' prije nego Josip dokaže da može sam prikupiti potreban broj potpisa, dakle ako takvi shvate poruku KAD, AKO NE SAD!!!, profesor će ponoviti bar Mikšićev uspjeh a onda je sve moguće. Puno je hadezeovaca kojima je pun 'kufer' prodaje, predaje, puzanja i ponižavanja. Velik je broj onih koji su prestali biti stranački aktivisti, a još se nisu nikamo svrstali. Ogroman je broj i 'facebook' generacije (pet novih generacija izlaze na ove izbore) spremne za radikalnu promjenu na Pantovčaku, kao i onih koji nažalost još nisu imali prigodu jasno čuti argumente po kojima se prof. Jurčević razlikuje od svih drugih kandidata. Nakon službene kandidature, valjda će tzv. javna TV dati svima jednaku prigodu predstaviti se. A to JURČEVIĆ ne će propustiti, jer je već i dosad pokazao u javnim nastupima (Piramida, Otvoreno itsl.) kako zna povući crtu koja ga izdvaja od svih potrošenih političkih priča. Ne mogu naime nadu nuditi oni koji ne znaju što je uzajamnost, oni koji su zatvoreni u svoje uske ideološke i ekonomske okvire. Nisu vjerodostojni oni koji su godinama na vlasti a sad bi u petnaest dana 'pohapsili' pola kolega. Kao praporac zveče riječi A. Hebranga o Vidoševiću i Primorcu. Ne nosi nadu ni samo ime kandidata kao ni pozivanje na moćne svjetske, američko-židovske nadvlade. Nadu može nositi onaj koji je s nekoliko akademskih titula strpljivo podnosio status nezaposlenog. Onaj koji se sam nije bojao života darujući ga svojoj djeci. Onaj koji je bio spreman tijekom domovinskog rata i svoj vlastiti život žrtvovati. Samo takav intelektualac, neucjenjen i neucjenjiv, dosljedan i požrtvovan, može ponuditi ne bolji život, nego obnovu temeljnih vrednota na kojima smo i stvorili modernu Hrvatsku. Na koncu, ili sam trebao zapisati na početku, Jurčević je jedini kandidat koji je imao stotinjak aktivista koji su bez kune, noć i dan - doslovce, neki iz inata i usprkos stvorene klime, a drugi iz ljubavi i ogromne želje za promjenom, iz dana u dan strpljivo prikupljali i na koncu prikupili, a ne kupili više od 10.000 potpisa.
Primjedbe