POČELO JE

Donijeli su potpisa potpore svojoj kandidaturi.

Ogromna većina njih pompozno i bahato.

Bili su onakvi kakvi u biti i jesu.

Vjerodostojni do kraja.

Okruženi bezbrojnom svitom. U „svili i kadifi“.

Navučenih osmjeha. Pozeri bez duha.

Gola demonstracija moći i bešćutnosti.

Prepuni, čak više ne obećanja, nego moraliziranja i arogantnog dociranja.

Znaju oni što pali i prolazi kod birača.

Prošlo je dva puta, a proći će i treći.

Vjeruju u to.

Vjeruju u nas.

Na jako konkretna pitanja kao ono: „Biste li rehabilitirali hrvatske generale?“ odgovaraju šupljim frazama i lošom glumom. Obećali bi oni možda i to ali gazde će se naljutiti.

Nameću nam grizodušje što smo ostali skromni i što se nismo kao oni obogatili.

Računaju na našu fascinaciju Gavanskom trpezom s koje se uvijek neke mrvice prospu do strpljivih i poslušnih. I onih bez kičme, jer samo takvi, pogrbljeni bivaju pripušteni njihovom stolu.

U ovoj farsi oni su glavni likovi. Ali mi od ove farse možemo napraviti dramu.

I možemo postati odistinski protagonisti.

Nositelji glavnih uloga.

Karakternih.

Mi posjedujemo moć promijeniti repertoar kojim nas iscrpljuju skoro desetljeće.

Pitanje je jesmo li dovoljno hrabri i jesmo li u stanju prepoznati među njima one koji svojim životom svjedoče sve ono što smo, kao društvo, zaboravili i odbacili?

Da, počelo je.

Kako će završiti?

Ovisi isključivo o nama.

(Ivica Ursić)