Komentar Branka Mijića: Juniori seniorskih ambicija
studeni 9, 2009 objavio autor1
U kategoriji Izdvojeno, O kandidatima
Svega i svašta ima među predsjedničkim kandidatima, no dvojica su sebi zadali nemoguću misiju, dostići političku veličinu svojih očeva.
I dok Miroslav Tuđman uporno pokušava kapitalizirati to što je biološki nasljednik prvog hrvatskog predsjednika, iako su birači već jednom nedvosmisleno rekli ne dinastiji na Pantovčaku, Andrija Hebrang želi 2010. postati Tuđmanom nakon Tuđmana, ne bi li nadmašio svog tragično stradalog oca, najvećeg i najopasnijeg poslijeratnog takmaca Josipa Broza. I dok se prvi junior uzaludno uzda u DNK, drugi sebe smatra jedinim istinskim Franjinim političkim sinom, jer iza njega ne stoji samo uža obitelj i prijatelji već oficijelno i Kosoričin HDZ.
Vidljivo je to i iz Hebrangove rigidne retorike, povijesnih bespuća u koja se rado upušta, samohvale i samoveličanja, ratničkog nastupa spram oporbe i suparnika koje tretira prirodnim neprijateljima, ali i »body languagea« koji neodoljivo podsjeća na Tuđmana seniora. Tako Hebrang kao upozorava a u stvari prijeteći maše prstom kako će Hrvatska ostati osuđena na Balkan ako ne ratificira sporazum sa Slovenijom. Naravno, njegovo »J’accuse« upućeno je SDP-u i Zoranu Milanoviću iako već sedmu godinu pregovore s EU i Slovenijom neuspješno vode HDZ-ove Vlade. O tome da su Hebrang i društvo dok su bili u oporbi opstruirali Račana i optuživali ga za veleizdaju, ne libeći se zveckanja oružjem i prijetnji državnim udarom ako se generali izruče Haškom sudu, junior sa seniorskim ambicijama ne progovara niti riječi.
Čovjek koji će u povijesti hrvatske političke misli ostati zauvijek zapamćen po tvrdnji kako on nikada ne laže ali ponekad ne govori istinu, nema problema samo s logikom već i pamćenjem. Tako Milana Bandića pokušava podbosti tvrdeći da onaj »tko nije vjeran stranci neće biti niti biračima« hvaleći se svojom političkom dosljednošću i poluistinom kako on nikada nije mijenjao stranku. A nakon izbornog poraza HDZ-a 2000. upravo je osobno s drugim juniorom, Miroslavom, osnovao HIP koji se pokazao premalom barom za njih dvojicu. Također, kada ga je Franjo Tuđman smijenio s mjesta ministra obrane, uvrijeđeni sin dao je ostavke na sve funkcije u HDZ-u plačljivo zaželivši u oproštajnom pismu Ocu nacije da mu »Bog pomogne u razlikovanju dobra i zla«.
Valjda je to hereditarno, jer upravo Andrija Hebrang ima istovjetan problem. Recimo, upravitelja ustaškog logora Jasenovac Dinka Šakića proglasio je žrtvom vremena, a u njegovom bratu po kami Maksu Luburiću prepoznao borca za hrvatsku stvar. Za koju se borio i njegov roditelj, partizan Andrija Hebrang! Dobro je bivši ministar zdravstva svojedobno vidio u japanskom »Shimadzuu«, a zlo u ostalim proizvođačima medicinskih uređaja iako su bili jeftiniji i kvalitetniji.
Zato, birači, neka i vama Svevišnji pomogne. I u dobru, i u zlu, a najviše pri glasanju.
Izvor: Novilist.hr
Primjedbe