VRATITI DIGNITET INSTITUCIJI PREDSJEDNIKA DRŽAVE

RAZGOVOR: PROF. DR. SC. JOSIP JURČEVIĆ, NEZAVISNI KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE

Što Vas je potaklo na kandidaturu za Predsjednika Republike?

Hrvatska ima sve objektivne pretpostavke da bude stabilna i sigurna zajednica životno zbrinutih i sretnih ljudi. Naime, hrvatska ima velika prirodna bogatstva i ekološku očuvanost, te izuzetan geopolitički položaj i socijalni kapital. Međutim, mi tonemo u sve dublju krizu koja nam prijeti još većim siromaštvom, socijalnim kaosom i nacionalnom dezintegracijom. Glavni uzrok ovog stanja su neuspješne upravljačke strukture, koje su krajnje korumpirane i neodgovorne, te nesposobne voditi bilo kakvim pozitivnim promjenama.
Stoga je u hrvatskim državnim i društvenim institucijama, od vrha do dna, nužno izvršiti duboku duhovnu i upravljačku preobrazbu, a to mogu samo stručne, moralne i socijalno odgovorne osobe. Pripadam krugu takvih osoba i smatram da će izborom mene za Predsjednika Republike Hrvatske započeti proces tih dubokih promjena.
Zagovarate predkampanju u kojoj bi se okupili svi nezavisni kandidati i potom istaknuli samo jednog zajedničkog. Možete li pojasniti ideju predkampanje i imate li povratnih informacija drugih nezavisnih kandidata?

Hrvatski izborni sustav je partitokratski, pa potiče korupciju i neodgovornost, te onemogućava utjecaj građana na vlast. Model predkampanje omogućuje da narod, a ne stranke, kandidira jednog neovisnog nacionalnog kandidata koji bi bio favorit predsjedničkih izbora. Međutim, niti jedan tzv. neovisni kandidat nije prihvatio primjenu predkampanje, što znači da nisu dorasli situaciji, ili su „nezavisni“ po zadatku interesnih skupina koje namjeravaju do kraja opljačkati i na druge načine upropastiti Hrvatsku.
Oštro ste kritizirali dogovor Kosor-Pahor, usporedivši čak premijerkin postupak s onim Pavelićevim kada je hrvatski teritorij "izručio" Talijanima. Što konkretno zamjerate predsjednici Vlade?

Sadašnja predsjednica Vlade je najgrublje prekršila odluku Sabora i ušla je u politički trgovački proces koji će – ako se žurno ne spriječi - dovesti do protupravnih gubitaka hrvatskog teritorija, ne samo sa Slovenijom, nego i sa drugim susjednim državama. Svi koji sudjeluju u takvom postupanje moraju znati da to nužno nosi najtežu povijesnu, političku i pravnu odgovornost, jer se to u uljuđenom svijetu označava veleizdajom vlastite države.
Nažalost, naša povijesna iskustva obiluju takvim slučajevima. Osim Pavelića, slično su nakon Drugog svjetskog rata postupali i istaknuti komunisti u Hrvatskoj, koji su nestručno i neodgovorno poklanjali hrvatski teritorij za svoje sitne osobne probitke.
Kakvo rješenje spora sa Slovenijom predlažete?

Isključivo na temelju primjene međunarodnog prava pred postojećim za to nadležnim međunarodnim sudom. Sve drugo vodi nizu opasnih destabilizacija – domicilnih, regionalnih i širih međunarodnih. Ako sadašnje hrvatske i slovenske, a uglavnom neprosvijećene i naslijeđene komunističke strukture, nisu u stanju postupati civilizirano, granični slučaj treba zamrznuti dok u Hrvatskoj i Sloveniji ne zaživi demokracija i odgornost.
Na čemu bi temeljili svoju politiku ukoliko dođete na Pantovčak?

Svakako na civilizacijskim načelima i vrijednostima koje su jasno određene u hrvatskom Ustavu, a koje su u proteklih desetak godina u velikoj mjeri derogirane s teškim negativnim posljedicama po hrvatsko društvo i državu. Cilj je vratiti dignitet važnoj instituciji Predsjednika države, te sa svim propisanim ovlastima utjecati na odgovorno djelovanje državnih institucija i pojedinaca u njima. Na taj način bi i građani iznova osvijestili potisnuti ponos i identitet, te bi se djelotvornije uključili u upravljanje državom koju su stvarali i obranili, jer bez značajnog sudjelovanja građana sigurno neće doći do boljitka u Hrvatskoj.
Biste li iskoristili predsjednički autoritet za promjenu naziva Trga maršala Tita?

Nakon pola stoljeća sveopće pustoši koju je duhovno i materijalno ostavio komunistički totalitarizam, hrvatsko društvo je 1990. g. napokon zakoračilo u potpuno novu građansko-demokratsku paradigmu i počelo se vraćati svojem tradicionalnom višestoljetnom identitetu. No, taj proces u svakom pogledu – vrijednosnom, gospodarskom, političkom itd. – onemogućavaju ili usporavaju naslijeđene komunističke strukture. Jedna od bitnih razina događa se i na simboličkoj razini hrvatskog javnog prostora, u kojem se svim silama nastoje osobe, događaji i simboli komunističkog totalitarizma prikazivati poželjnima.
Tako je i najparadoksalnije da se Tito – kao kult osoba jugoslavenskog totalitarizma i deseti svjetski masovni mega-ubojica cijelog 20. stoljeća – već dvadesetak godina održava, ne samo u medijima i kulturi, nego i u nazivima ulica i trgova, kao neka univerzalna vrijednost.
Stoga, puno suočavanje hrvatskog društva sa zločinačkom komunističkom prošlošću predstavlja jedan od preduvjeta za duhovnu i drugačiju obnovu u Hrvatskoj, bez koje nema nikakvog prosperiteta. Odnosno, hrvatskom društvu je, ako želi biti građansko, demokratsko, pluralno i uspješno, nužna cjelovita dekomunizacija, u kojoj važan dio predstavlja javna detronizacija kulta mega zločinca Tita. U tom cijelom procesu, javni utjecaj i odgovornost Predsjednika države je golema.
Ali, formalno, promjena naziva trgova i ulica je u nadležnosti lokalnih vlasti. No, u slučaju jednog od najljepših trgova u srednjoj Europi, u Zagrebu, to zdušno sprječava gradonačelnik i gradske vlasti, što građanima zorno svjedoči koga su dosad birali i koga ne smiju ubuduće birati.
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade