U RIJEČ UNJEDRENA

Malkica Dugeč, U riječ unjedrena, Naklada K. Krešimir, Zagreb, 2007.

Hrvatsko proljeće 1971., iako je potaknulo nadu, neke je rastjeralo i po bijelom svijetu. Brojila su se zlosretna komunistička vremena. Malkica Dugeč, pjesnikinja koja je objavila prvu knjigu pjesama desetak godina prije toga, silom je iščupana iz svoga hrvatskog podneblja i nastavila trajati u onom njemačkom. Ali, svoju Hrvatsku nikada nije zaboravljala. Uz književni bavila se i raznim društvenim radom.
Pred nama je njezina zbirka U riječ unjedrena napisana u ova slobodno-kolonijalna vremena. Odiše iseljeničkim duhom, ljubavlju koja traje, vedrinom koja se ulijeva u nas. Pobrala je za nju razna priznanja, kako književne struke tako i čitatelja. Malkica Dugeč u svojim zrelim godinama nastavlja ići utabanim putem.
Pjesme u zbirci napisane su vezanim i slobodnim stihom. Dočekuju nas najprije soneti poredani u ciklus Dom na kamenoj stijeni. Takav je i drugi ciklus Čekanje suze. Miješaju se ljubav prema domovini i lirski ugođaji. Pjev je dostojanstven i stamen, poput rijeke koja se razlijeva ravnicom. A onda slijede stihovi u slobodnom obliku. Ispunjaju glavninu zbirke. Nekako se podrazumijeva da slijede već rečeni način pjevanja, s tim što odišu i većom potragom za životnom mudrošću. Ta potraga najizrazitije se pretače u kratki ciklus Mudrositnice. Iza njega knjigu zaključuje sonetni vijenac Hrvatska se u riječ unjedrila. Shvatili smo naslov zbirke i počinjemo ploviti vještim Malkičinim vezenjem stihova i rime. Na kraju nas dočekuje poruka u vidu magistrala Volimo Hrvatsku. Krug je zatvoren, cjelovita smo bića.
Ne samo iseljenička, nego cjelokupna hrvatska književnost obogaćena je ovom knjigom. Nama u domovini može se učiniti da je mjestimice patetična, ali našim iseljenicima zacijelo nije. Neke su stvari ponekad relativne. A Malkica Dugeč nastavlja ploviti hrvatskim književnim nebom.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 19. listopada 2009., 13.15 – 13.45