PONUĐENI SPORAZUM LOŠIJI OD RAČANOVOG

DAVORIN RUDOLF: NOVI ARBITRAŽNI SPORAZUM JE LOŠIJI OD ONOG RAČANOVOG
Nacrt hrvatsko – slovenskoga arbitražnoga sporazuma o rješavanju graničnoga spora, koji je sinoć obznanila hrvatska Vlada, otvara mogućnost arbitražnome sudu da spor riješi na štetu Hrvatske. Formulacijom u sporazumu da arbitražni sud odluči o «spoju» («dodiru») Slovenije s otvorenim morem (ne traži se, primjerice, da Sud najprije razmotri ima li Slovenija na to pravo), unaprijed se stvara odluka suda o tome pitanju, jer sud mora postupiti onako kako su mu stranke, Hrvatska i Slovenija, naložile u arbitražnome sporazumu. Po mojemu mišljenju sud o tome «spoju» može odlučiti samo na jedan način: da utvrdi morski prolaz, koridor (Slovenci ga zovu «dimnik», dimnjak), u dijelu mora koje je sada dio hrvatskoga državnog teritorija. Jedino se tako može spojiti Sloveniju s ovorenim morem. Ma koliko formulacija u engleskom tekstu sporazuma bila neprecizna («junction to»), ne znam koji je to drugačiji način na koji bi arbitražni sud ostvario spoj Slovenije s otvorenim morem.
Tako je riječi «spoj s otvorenim morem» interpretirao i slovenski premijer. Slovenski državnici su jasno istaknuli zahtjev za «teritorijalnim koridorom». Njih ne zadovoljava čak ni režim «slobodne plovidbe» svih slovenskih brodova dok plove hrvatskim morem u slovenske luke, tj. režim u kojemu bi se suspendiralo pravo intervencije na slovenskim brodovima hrvatskih policijskih i carinskih organa.
2. Nacrt arbitražnog sporazuma omogućava donošenje arbitražne odluke na temelju koje će se Hrvatska u koridoru morati odreći dijela svoga mora, morskoga dna i podzemlja sa svim prirodnim bogatstvima u njemu, rudnim i živim, uključujući zračni prostor iznad koridora (a) u korist Slovenije, ili (b) pretvarajući svoje more i podmorje u otvoreno more (tj. more koje nije pod ničijim suverenitetom).
3. Ako se uzme kao model širina koridora iz Račan – Drnovšekovog nacrta sporazuma o granici iz 2001. taj morski i podmorski koridor («dimnik»), računajući od crte sredine između hrvatske i slovenske obale do izlaska iz Tršćanskoga zaljeva, bio bi širok 5,4 km. a dug 26 km. Za naše dizače bijelih zastava koji u novinama grlato zahtijevaju plaćanje teritorijem slovensku deblokadu pregovora s Bruxellesom (nijedna država nije do sada platila ulazak u Europsku uniju svojim teritorijem), ponovit ću moguću cijenu: pojas neprijeporno hrvatskoga mora i podmorja u dužini od 26 km, širok 5 km i 400 metara. U arbitražnoj odluci, naravno, te dimnezije mogu biti drukčije, primjerice širina može biti uža, ali i šira.
4. Jednostrana izjava koju namjerava objaviti naša Vlada istodobno s potpisivanjem arbitražnoga ugovora o tome da Hrvatska neće priznati nikakav «teritorijalni koridor», ne obvezuje arbitražni sud, a ni Sloveniju. Ne može država svojim jednostranim internim aktom preinačiti ili drugačije interpretirati ono što je u isto vrijeme u dvostranome međunarodnom ugovoru prihvatila. Ako u arbitražnome postupku izbiju nejasnoće, arbitražni sporazum rezervira pravo interpretacije jedino arbitražnome sudu. A ne državama. Hvatska i Slovenija morat će izvršiti arbitražnu presudu u cijelosti.
5. Učinci ponuđenoga nacrta aritražnoga sporazuma mogu biti dodatno štetni interesima Hrvatske.
Prvo. Ako dobije teritorijalni koridor (morski prolaz pod svojim suverenitetom) – takvu mogućnost, nažalost, otvara nacrt arbitražnoga sporazuma – Slovenija će steći automatski, na temelju važećega međunarodnoga prava, isključivo pravo iskorištavanja prirodnih bogatstava u dijelu podmorja dalje u Jadranu, u smjeru juga, primjerice eksluzivno pravo crpljenja plina i nafte u tzv.«epikontinetskome pojasu».
Drugo. Na taj način Slovenija bi mogla steći i pravo jednostranoga proglašenja u moru izvan Tršćanskoga zaljeva u smjeru juga svoga gospodarskog pojasa, tj. svoga ZERP-a. Slovenija je zakonom 4. listopada 2005. već proglasila nekakav svoj fantomski ZERP, arheološku zonu i fantomski epikontinentski pojas (u području našega ZERP-a i epikontinentskoga pojasa) koji sada nemaju nikakvu valjanu osnovu jer nisu u dodiru sa slovenskim državnim teritorijem (taj dodir prekidaju teritorijalna mora Hrvatske i Italije).
Treće. Valja imati na umu da se otvoreno more nalazi tek pred područjem Crne Gore. Hrvatska ima ZERP, a Italija svoj ekološki pojas, pa u dijelu Jadrana između Hrvatske i Italije nema otvorenoga mora. Dokle će sud vući koridor? Do Crne Gore? U slovenskim političkim i stručnim krugovima naveden je primjer koridora dugog 86 km koji je «zbog posebnih odnosa» 1984. Francuska ustupila Monaku. Monako je pod francuskom zaštitom još od 1918. Slovenija, međutim, nije Hrvatskoj Monako, a ni Hrvatska Sloveniji.
Četvrto. Utvrđivanjem koridora, tj. «spoja» Slovenije s otvorenim morem, Hrvatska će izgubi jedinu izravnu granicu s Italijom. Dvojba je hoće li Italija arbitražni sporazum tretirati kao jednostrano (hrvatsko) kršenje Osimskih sporazuma o granici koji su 1975. zaključeni između Hrvatske (bivše Jugoslavije) i Italije?
Peto. U Bosni i Hercegovini već su izraženi zahtijevi za «izlazom u otvoreno more» po ugledu na Sloveniju.
Šesto. Crna Gora može zakomplicirati načelno postignuti dogovor o rješavanju graničnoga pitanja u Bokokotorskome zaljevu pred Međunardnim sudom pravde u Haagu.
6. Posebice mi valja upozoriti na način formiranja arbitražnoga suda. Taj sud, prema nacrtu arbitražnoga ugovora, bit će sastavljen od petorice arbitara. Po jednoga će imenovati Hrvatska i Slovenija, a trojicu arbitara Europska komisija s popisa koji je sada, na svoju ruku, ponudio ambiciozni povjerenik EK Olli Rehn. Predloženi su pretežito anonimni stručnjaci bez ikakva sudačkoga iskustva. Po kojemu su kriteriju izabrani? Jesu li u Bruxellesu prilikom odbira tih potencijalnih arbitara prethodno konzultirani Slovenci? Ta su trojica stranih arbitara posebice važna jer će se presuda donijeti većinom glasova.
Sve u svemu arbitražni sporazum koji je nedavno dogovoren u Ljubljani i Zagrebu drugi je Rehnov prijedlog koji Hrvatski sabor nije prihvatio. Nema u njemu uzajamnih ustupaka. Nisu uvažena hrvatska stajališta, primjerice da se spor riješi pred glavnim sudskim organom Ujedinjenih naroda Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Ili da sud u postupku primijeni isključivo međunarodno pravo sukladno praksi goleme većine država u svijetu, kako je to opetovano izjavljivao naš pedsjednik Republike.To je, rekao bih, loša verzija abortivnog nacrta ugovora Račan - Drnovšek iz 2001. Primjerice, u Račanovu nacrtu u koridoru («dimniku») bilo je predviđeno otvoreno more, a u sadašnjemu nacrtu, uz tu varijantu, moguće je gore rješenje: dodjeljivanje hrvatskoga teritorija u koridoru - Sloveniji.
Davorin Rudolf
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade