PAŠKO LJUBIČIĆ O DARIJU KORDIĆU I TIHOFILU BLAŠKIĆU
Na stranici 2 (dva) i 3 (tri) a pod gore navedenim naslovom teksta, Vaš djelatnik Dario Pušić prenosi izjavu Tihomira Blaškića, bivšeg zapovjednika Operativne zone Bosna (OZSB) u Vitezu a u vrijeme događaja koji su povezani sa zločinom koji se desio u s.Ahmići nadomak njegovog zapovjedništva te istrage o zločinu nad Hrvatima u s. Trusina koja je u tijeku. Blaškić tvrdi da nije bilo dogovora postrojbi HVO-a i Armije BiH da se zločini istog dana, u par sati dese na ove dvije lokacije. Moguće je da nije bilo dogovora. Ipak to ostavljam po strani jer ja na mojoj razini zapovijedanja kao zapovjednik 4.bvp (ćetvrte bojne vojne policije) za OZSB nisam mogao imati udjel i uvid u eventualne dogovore na višoj razini zapovijedanja na kojoj je bio Blaškić kao zapovjednik OZSB.
Ipak imam potrebu reagirati na dijelove opetovanih izjava i laži plasiranih od strane Tihomira Blaškića u više medija tijekom njegovog suđenja a i nakon odsluženja izrečene mu kazne zatvora. Naime i u ovom tekstu Blaškić izjavljuje ''..i uvjeren sam da će za zloćine odgovarati oni koji su ih počinili i oni koji su ih naredili..'' i dalje izjavljuje ''..dobro je prepustiti pravosudnim institucijama da rade svoj posao i stoga treba graditi povjerenje u njih..''
Kako je do sada više Hrvata osuđeno za događaje u OZSB ( među ostalima i ja) a posebno mjesto zauzima zločin u s.Ahmići, na tu temu imam potrebu nešto kazati. Kazati ono što ja znam i što je apsolutna istina a ne i ovoliko vremena nakon događaja lagati i okrivljivati druge kao što je to činio u vrijeme suđenja a to i sada čini Tihomir Blaškić. Kako Blaškić kaže da se nada da će odgovarati i oni koji su ''naredili'', napade na ta sela, on bi trebao znati da su dokumenti koji su bili skriveni u njegovom interesu (od njemu a sada i meni poznatih osoba) od Suda u Hagu, dostupni meni od dana nakon što je on uspio obmanuti sud u Hagu.
Blaškić veoma dobro zna da je ON izdao zapovijed za napad na Ahmiće u predvečerje dana 15.travnja.1993 godine u njegovom zapovjedništvu u Hotelu Vitez. Njemu je poznato da smo od njega tražili da zapovijed koju je izdao pretoči u pisanu zapovijed. Njemu je poznato da je prije tog sastanka na istom mjestu imao sastanak i sa političkim dijelom rukovodstva općine Vitez te da je i njih upoznao sa svojim namjerama i zapovijedima.
Također mu je poznato da je Predjednik vlade HVO-a u Vitezu, gospodin Ivan Šantić, od njega (Blaškića) tražio da tu zapovijed izda u pisanoj formi. Kakva je to mogla biti zapovijed za koju Blaškić nije želio da ostane zapisana na papiru? Također je Vlada općine Vitez Blaškića i pismeno upozorila na ''katastrofalne posljedice koje će izazvati zapovijed koju je izdao'', (te posljedice su stvarno takve i bile). Istovremeno su i pismeno od njega (Blaškića) tražili da se ta zapovijed povuče i predlagali da poduzme druge metode i oblike (blokade, diverzije, ultimatume, aktiviranje međunarodnih institucija i drugo) u ostvarenju ciljeva koje je imao Blaškić. U istom dokumentu Vlada općine Vitez od Blaškića traži da se prolongira izvršenje zapovijedi. Naravno da Blaškić ništa od navedenog i navedenih prijedloga nije prihvatio. Simptomatično je i nerazumljivo i to, zašto je takvom brzinom zapovijed izdana od strane Blaškića, predvečerje 15.4.1993.g. a postrojbe moraju krenuti u napad po njegovoj zapovijedi ujutro u 05.30 sati 16.4.1993.g. Svako tko ima imalo znanja vojne prirode a i drugi razumiju kako je to malo vremena da se obave sve pripreme u roku manjem od 12 sata i postrojbe krenu u napad. Posebno kada su postrojbe kao tada bile djelomično na odmoru i drugim zadacima, kada ih je trebalo okupiti, logistički opremiti, te izvršiti sve druge obveze i pripreme koje su vezane za borbenu uporabu postrojbe. Još više otežava činjenica da su napadna djelovanja od strane Blaškića zapovjeđena na široj liniji i dubini a ne samo na Ahmiće i da su bile angažirane gotovo sve postrojbe HVO-a koje su postojale na tom prostoru.
Ovo sam napisao i dostavljam Vam nekoliko dokumenata koji u svakoj riječi potvrđuju moje navode. Blaškić je na sudu u Hagu, uspio obmanuti Sud i okriviti Darija Kordića da je izdao zapovijed za napad na s.Ahmići. Kordić danas leži u zatvoru i izdržava kaznu od 25 godina koju je dobio zbog te laži. Da li je Kordić imao veze sa planiranjem napada na nekoj drugoj razini zajedno sa Blaškićem, ja to ne mogu znati, ali znam i bio sam na sastanku kada je Blaškić a ne Kordić izdao zapovijed za napad. Sam dokument koji Vam dostavljam potvrđuje da je Predsjednik Vlade HVO-a Vitez, obratio se Blaškiću sa zahtjevom da zapovijed prolongira, ublaži, odgodi, izda pisanim putem i drugo, a ne Kordiću što bi bilo logično da je takvu zapovijed izdao Kordić.
Zbog skrivenih dokumenata od Tužilaštva i Suda u Hagu, a u korist obrane Tihomira Blaškića, prošla je obmana pred tim institucijama pa je kao naredbodavac napada na Ahmiće osuđen Dario Kordić a Blaškić je uz pomoć pojedinaca iz obavještajno-političkih krugova Republike Hrvatske uspio provući suludu tezu o navodnoj dvostrukoj liniji zapovijedanja koja se protezala od Predsjednika Tuđmana preko Šuška, Bobana do lokalnog političkog lidera Darija Kordića. Smisao tog djelovanja tadašnja vlast u RH oličena u predsjedniku Mesiću i Ivici Račanu, uobličila je u poznatu tezu ''detuđmanizacije Hrvatske'' s porukom da je hrvatska politika inspirirala zločine i da iza zločina u Srednjoj Bosni stoje ''radikalni hrvatski nacionalisti'' kojima je navodno upravljao službeni Zagreb.
Meni kao profesionalnom vojniku je poznat sistem zapovijedanja i rukovođenja u vojsci pa tako i u postrojbama HVO-a u OZSB gdje sam zapovijedi dobivao isključivo od Tihomra Blaškića kao zapovjednika zone a ne od političara. Slažem se sa dijelom u kojem Blaškić kaže ''..dobro je prepustiti pravosudnim institucijama da rade svoj posao i stoga treba graditi povjerenje u njih..'' ali će teško itko u njih imati povjerenja sve dok sebi dopuštaju da budu obmanute od pojedinaca kao što je Blaškić koji ima razloga u njih imati ''povjerenje'' jer zna da je preko njih u svojoj obrani uspio optužiti i one koji su mu milijunskim iznosima financirali obranu, one koji su mu skrbili o obitelji i njemu sve vrijeme, koji su mu dali krov nad glavom, auto i sve drugo što običan čovjek teško može ostvariti svojim poštenim radom u cijelom svom životnom vijeku. Posljedice takve lažne obrane će zasigurno imati nastavak u obliku optužnica drugih sudova protiv Hrvata središnje Bosne.
Ovo što sam napisao i dokumente koje Vam dostavljam, smatram korisnim u cilju otkrivanja istine i sprječavanja obmana koje se od pojedinaca već duže vrijeme plasiraju kroz medije te u javnosti stvaraju iskrivljenu sliku o pojedincima i događajima vezanim za ratno vrijeme. Ako je nesporno da se desio zločin u Ahmićima a jeste, zašto bi se dopustilo da oni koji su odgovorni za njega sve vrijeme obmanama i lažima stvaraju konstrukcije o tom događaju namećući krivnju nekome drugom, a javnost treba da zna da je bilo i onih (većina hrvata) koji su to osudili i prije nego se desilo i osuđuju sve vrijeme nakon što se desilo.
Paško Ljubičić
Primjedbe