PRIMORAC SVOJOM KANDIDATUROM DIJELI DESNICU, BANDIĆ ODUSTAJANJEM POMAŽE JOSIPOVIĆU

Izvjesna je kandidatura Dragana Primorca, koji za razliku od Bandićeva odnosa s matičnom strankom, nema što izgubiti. U HDZ-u Dragana nikad nisu ni prihvatili kao 'svoga', iako je dogurao do Predsjedništva stranke. Njegov 'deal' sa Sanaderom nije imao puno veze s HDZ-ovim članstvom. Odlaskom kapetana Ive s broda, pobočniku Draganu nije ni preostalo drugo nego se spašavati na vlastitom čamcu za spašavanje. Odlazeći kao ministar koji nije dovršio, neki kažu ni započeo, promjene u Ministarstvu prosvjete, javnosti je dao do znanja da za nj ima mjesta na političkom tržištu i izvan granica Lijepe naše. Oni koji kažu da znaju nešto više, upravo iz njegove izjave kako je pozvan biti savjetnikom izraelskog premijera, zaključuju da iz istih, američko-židovskih krugova, dolazi i buduća potpora Primorcu - predsjedničkom kandidatu. Drugi kroz forume i virtualne rasprave licitiraju brojem biskupa i svećenika koji traže upravo takvog kandidata za Pantovčak. Kad se tomu doda famozni 'hercegovački' lobi, Draganovo samopouzdanje za predsjedničku utrku raste do mjere da ga se unaprijed proglasuje instant- kandidatom za drugi krug predsjedničkih izbora. Suradnici iz njegova još neobznanjenog stožera uvjeravaju sve druge da je ANKETA (naravski 'neovisna', 'potpuna', 'objektivna'...) koju su proveli, za razliku od Bandićeve, pokazuje kako je upravo dr. Primorac poželjan protukandidat Josipoviću ili komu drugom bilo. I to je kao razlog odbijanja bilo kakva razgovara o eventualnoj PREDKAMPANJI po modelu prof. Jurčevića. Jer, NU MENE! Čemu predkampanja?
Po takvom scenariju, tim M. P. Thompsona, koji se na neki način u Čavoglavama lagano priklonio M. Tuđmanu, bi preko noći počeo 'drukati' (ne isključuje ni javne nastupe) isključivo za Dragana. Zato će Dragan vjerojatno sačekati Markov povratak iz Kanade, prije objave kandidature.

Što na koncu imamo? Jasnoću kriteija iz uvodnika GK, Ivana Miklenića i brojne kandidate koji će baš sebe pokušati prikazati kao najbliže tim kriterijima:
Hebrang, M. Tuđman (iako široj javnosti nisu poznati detalji o njegovom društvenom angažmanu iz jugo-vremena), N. Vidošević, D. Primorac su na ovaj ili onaj način, manje ili više vezani uz HDZ i svaki od njih će to rado ponoviti tamo gdje im to bude odgovaralo. Pozivat će se i na pokojnog predsjednika Tuđmana i tuđmanizam naspram detuđmanizacije , kako bi pridobili ili probudili one koji razočarani godinama ne izlate na izbore. Neki će i križ uprtiti na leđa da bi se dodvorili antimesićkoj publici i primakli spomenutim Miklenićevim kriterijima. U ovu grupu bi se moglo svrstati i 'iznenađenje' prošlih izbora, Borisa Mikšića, koji ovaj put, uz ne znam kakvu potporu medija ne može dostići ni 3 % glasova.

S druge strane obje Vesne (Pusić i Ožbolt), zajedno s Alkom Vujicom ne mogu dostići ni 5 % glasova, ali će pomalo zasmetati i Vidoševiću i Primorcu, i Josipoviću i Kajinu. Možda i Latin skupi 10.000 potpisa, ako ništa da testira Mesićevu naklonost. Tu se može dodati i Perica Jurič, kojeg nakon bombastične najave kandidature, nema nigdje. Može se pojaviti još nekoliko anonimusa, ali se tu krug kandidata zatvara. Čak, ako bi ohrabren Bandićevim odustajanjem, kandidaturu istaknuo i Ljubo Jurčić, već sad je izvjesno da je kandidat tipične, neskrivene hrvatske ljevice Josipović. On zasad ima i Mesićevu potporu, ali ne više nego V. Pusić ili Kajin. A Mesić će svoje simpatizere tek u drugom krugu 'prosvijetliti' koga da podrže. Naime na svim dosadašnjim izborima, nakon uvjerljivih Franjinih pobjeda, kad je bilo drugog kruga - u njem su bili po dvoje aktualnih ili ex hadezeovaca (Mesić, Granić; Mesić, Kosor). Sudeći po naklonosti medija, to je željeni scenarij i za ove izbore (Hebrang kontra Vidoševića ili možda Primorac kontra Hebranga), bez obzira na trenutno zaista pretjerano favoriziranje Josipovića.

Nama, koji smo preboljeli dječje bolesti Franjinog modela 'pomirbe' i koji smo siti Stipine borbe za 'bolju prošlost' i neprestanog sučeljavanja na crti 'ustaša-partizan', 'fašist-antifašist', ne preostaje nego još jednom pročitati komentar Ivana Miklenića i potražiti kandidata koji nije bio ni angažirani omladinac, ni član Partije niti i jedne postojeće stranačke oligarhije, onoga koji nije u kandžama korporacijskog kapitala a kojeg se ne bismo stidjeli da nas sutra predstavlja u svijetu. Moramo naći onoga koji se zna izdići iznad medijski uvjetovanih podjela po podrijetlu, mjestu stanovanja i tko zna čemu još. Treba nam istinski NEOVISAN PREDSJEDNIK, HRVATSKI PREDSJEDNIK, a ne samo predsjednik RH, koji će vratiti dostojanstvo POBJEDNIČKOM NARAŠTAJU HRVATA, koji će podignuti mostove s izvandomovinskom Hrvatskom i koji će znati progovoriti u ime 'šutljive većine'.

Osobno znam i uvjerio sam se u više navrata i na više načina, da je to prof. Josip JURČEVIĆ, ali kako tu ISTINU približiti većini birača?
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade