JURČEVIĆ O SLOVENSKO-HRVATSKOM GRANIČNOM SPORU

VLAST ČINI SVE

ZA PROVOĐENJE PRIJEVREMENIH PARLAMENTARNIH IZBORA

Je li stotinjak Bledskih jezera dovoljno za ulazak u EU

Golema većina povijesnih i suvremenih ratova vodila se prvenstveno zbog teritorija. Tako je i jedan od glavnih ciljeva nedavne srbijanske oružane agresije bio osvajanje teritorija Republike Hrvatske. Većinu okupiranih dijelova Hrvatska je, tijekom četiri godine, uspjela vratiti nizom osloboditeljskih akcija, a hrvatsko Podunavlje je reintegrirano nakon sedam godina i niza teških političkih ustupaka.

U hrvatskom Ustavu, kao i ustavima ostalih država, među brojnim načelima i vrednotama, teritorij je naglašen kao posebno važna i zaštićena vrijednost. Sukladno tome, najvažnija tijela državne vlasti RH imaju niz političkih, pravnih i operativnih mehanizama koji im omogućuju izvršavanje obveza učinkovite zaštite državnog teritorija.

Međutim, u stvarnosti, Ustav i zakoni pretvaraju se u mrtva slova na papiru, te smo godinama svjedoci kako se u svim vidovima društvenog, a naročito političkog života u Hrvatskoj sve više urušavaju temeljna načela i vrednote, te upropaštavaju, pljačkaju i rasprodaju materijalna nacionalna bogatstva. Ovi negativni procesi su postali svakodnevnica, na koju se javnost navikla i na koju se sve manje reagira.

Postupno ostajemo bez načela, vrednota, zajedničkih dobara, simbola, identiteta, ponosa i mnogih drugih materijalnih i duhovnih vrijednosti. Kad toga ponestaje prirodno je da na red dođe i teritorij.

Naravno, radi se o tzv. slovensko-hrvatskom graničnom sporu, koji je s hrvatske strane počeo ulaziti u kritično razdoblje, iz kojeg uskoro neće biti mogućnosti povratka. Ugledni stručnjaci su protjerani i moćne političke pozicije u Hrvatskoj klize u sve mutniji mrak trgovanja državnim teritorijem. U zamjenu za teritorij prodavači će dobiti kratko produženje ostanka na vlasti te uobičajeno jeftine javne pohvale od strane posrednika i kupca. Stoga je krajnji trenutak da bar prepoznamo što nam se to događa, da saznamo tko nam to radi, te da se tome suprotstavimo.

Najvažnije je znati osnovnu međunarodnopravnu i stvarnu činjenicu da je hrvatsko teritorijalno more potpuno ravnopravan i jednakovrijedan dio državnog teritorija, kao i kopno. Čak se može reći da je morski teritorij i vrjedniji od kopna, jer more - osim vode i morskog života - sadrži i kopno ispod sebe.

U travnju ove godine, europski povjerenik O. Rehn je Sloveniji i Hrvatskoj obznanio „konačni i nepromjenjivi“ prijedlog za rješavanje graničnog spora. Hrvatski sabor je prihvatio taj europski prijedlog, koji se temeljio na međunarodnopravnim standardima. Slovenska strana nije postupila na isti način, nego je u osnovi ostala kod svog temeljnog stava da se granični spor ipak riješi političkim dogovorima.

Sadašnja predsjednica Vlade RH, Jadranka Kosor je postupila protivno odluci Sabora, tj. neovlašteno je ušla u polutajni pregovarački proces koji je otvorio veoma izglednu protupravnu mogućnost gubitka golemog dijela hrvatskog teritorija. Radi se o hrvatskom teritoriju koji je veći od površine čak sto slovenskih Bledskih jezera.

Osim velikih morskih i podmorskih bogatstava te same neprocjenjive materijalne i drugačije vrijednosti koju ima teritorij sam po sebi, protupravni način gubitka tog dijela hrvatskog teritorija će biti presedan koji će otvoriti „pandorinu kutiju“ daljnjih sličnih protupravnih zahtjeva, kako od strane BiH, tako i od drugih susjeda.

Jedan od slovenskih političkih argumenata je i navodna „pravičnost“ koja proizlazi iz navodne činjenice da je hrvatsko more bilo zajedničko jugoslavensko more. Ako je tome tako i ako hrvatska politika prihvati tu „logiku“ u rješavanju slovenskog slučaja, kakve tek zahtjeve možemo očekivati od Austrije, Mađarske, Slovačke i Češke, koje su također hrvatsko more koristile u razdoblju postojanja Habsburške Monarhije.

Već iz ovih naznaka je očigledno da se samovoljni postupak predsjednice Vlade RH nemože opravdavati navodnim drugim političkim koristima, što javnim istupima već pokušavaju činiti J. Kosor i dio najmoćnijih medija. Stoga treba naglasiti: Nitko nema nikakvog prava trgovati državnim teritorijem Republike Hrvatske, i tko god u tome sudjeluje mora biti svjestan pravne, političke i povijesne odgovornosti.

Nije nevažno podsjetiti kako su „mudri“ političari iz Hrvatske, za navodno uklanjanje „jedinih“ dosadašnjih prepreka ulasku Hrvatske u EU, krajnje naivno plaćali već nekoliko puta odricanjem od suverenosti, izručenjem generala, ZERP-om itd.

Izglednost da se proces trgovine hrvatskim teritorijem „uspješno“ privede kraju dramatično se povećao nakon sjednice Hrvatskog sabora, na kojoj je onemogućena i sama rasprava o tome problemu, a kamoli da je najviše tijelo vlasti zaštitilo državne interese te sačuvalo minimum svoje odgovornosti i vjerodostojnosti.

Na taj način se stiglo do ključne točke, u kojoj je vladajuća koalicija učinila maksimalne napore prema provođenju prijevremenih parlamentarnih izbora. Ta ne misle valjda vladajuće strukture da se i sada može ponoviti 1941. g., kad je Pavelić potpisao Rimske ugovore, s kojima je hrvatski teritorij izručen Italiji a Hrvati otjerani u šumu. Ili, „mudra politika“ na taj način namjerava od rasprodaje sačuvati Hrvatske šume!?

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE