OD KUD NAGLI MESIĆOV INTERES ZA NEROĐENU DJECU

Lex Kurjak ante portas? PDF Ispis E-mail
Utorak, 21 Srpanj 2009

Piše - Zvonko Pandžić, filozof, Würzburg, Njemačka

Iz njemačke perspektive gledano otužna je ovih dana hrvatska medijska i politička svakodnevica, barem ona koju podastiru elektronički mediji glede Zakona od medicinski potpomognutoj oplodnji. Mediji, bili navodno lijevi ili navodno desni, unisono popljuvaše ministra Milinovića i rečeni zakon, uglavnom zbog toga što navodno u neravnopravan položaj stavlja pojedince, uglavnom žene homoseksulane spolne orijentcacije, prema vjenčanim heteroseksualnim parovima. Biva, prvima se zabranjuje dobiti dijete. Ipak, usprkos nekim nedostatcima i nedorečenostima, novi je zakon daleko bolji od dosadašnjega, pa ga treba braniti da se ne ponovi scenarij s neradnom nedjeljom. Medijska kampanja je posve prozirna, scenarij podsjeća na dejà vu.

Prateći sličnu problematiku u Njemačkoj (Embyonenschutzgesetz) već mnogo godina, čovjeka može samo iznenaditi plitkoća argumentacije i ideološka zaslijepljenost određenih političara i novinara, koja opet i ne želi vidjeti bit problema. Kada tako u Saboru zastupnici nekoliko stranaka nose majice s natpisom „Kad srce kaže dijete, država kaže ne“ vrhunac je hipokrizije koja pervertira i volju srca, i ljudsku narav, i zadaću države. Što ti zastupnici i ti novinari tom ili sličnom rečenicom žele reći jest sljedeće: „Kada srce kaže dijete, kupi ljudski zametak (embrion), po mogućnosti željene kvalitete (spola, boje kose, očekivanoga rasta i sl.)“.

Određenih liječničkih lobija biti će koji će znati ponuditi „najbolju robu“, bilo ih je i dosada, od već svima znanoga Asima Kurjaka do bolnice Sveti Duh II ili III itd., pa će te žene doći do embriona daleko lakše i jeftinije, još jedan argument, nego li u Češkoj ili Sloveniji (zamrznutih, tj. prekobrojnih embriona bit će na pretek). Neki liječnici već špekuliraju sa zametničkim turizmom, doći će biva žene iz Italije, Austrije i Njemačke te kupiti i dati inplantirati pokoji od već „provjerenih“ ljudskih zametaka. U praksi to znači sljedeće: U Njemačkoj, a sada i u Hrvatskoj, svi izvantjelesno nastali zametci (moraju potjecati od istoga para) moraju biti i inplantirani istoj majci roditeljici, pa ne mogu nastati takozvani prekobrojni i zamrznuti embrioni (überzählige Embryonen), pa stoga nije moguće ni kupiti ni inplantirati „tuđe embrione“. Prekobrojne embrione je lako napraviti, recimo kada se u staklenki oplodi ne dvije nego pet jajnih stanica. Tri zametka liječnik inplantira ženi a dva zamrzne, ili obratno. Ukoliko trudnoća uspije i žena rodi dugo očekivano dijete ona od sreće, naravno, ne će ni pitati jesu li nastali prekobrojni embrioni. Liječnik će počekati još koji mjesec nakon rođenja djeteta, ispitati mu zdravstveno stanje i sl. Ako je zadovoljan onda može nekoj potencijalnoj mami-kupiteljici ponuditi ne samo gotove zametke, nego joj unaprijed pokazati i „rezultat“, tj. fotografiju ili videosnimku „brata“ ili „sestre“ njezina budućega djeteta, tj. dijete slične genetske kvalitete.

Ako su roditelji zadovoljni svojim djetetom, što je za očekivati, onda mogu priupitati što se dogodilo s prekobrojnim embrionima, ako uopće zanaju da su nastali, odnosno, mogu poželjeti i novoga „bracu“ ili „seku“ svome već rođenome (moguće i jednojajačnom) blizancu, ali bi se taj rodio dvije ili tri godine kasnije od svoga brata. Naravno, toga bracu može iznijeti i „iznajmljena majka“, kako se to ponekad prakticira u Americi.

Da bi se izbjegle sve takve zloporabe i manipulacije s ljudskim zametcima, u Njemačkoj je u istom zakonu (Embyonenschutzgesetz) do u pojedinosti regulirano pitanje umjetne oplodnje (banke sjemena, banke zametaka i sl. su zabranjene), s primarnim ciljem zaštite dostojanstva ljudskoga bića, koje se od samoga začeća smatra takvim. Međutim, za razliku od Hrvatske i brojnih saborskih zastupnika (SDP, HNS, HLSS) ni tzv. lijevi ni tzv. desni političari, a kamo li novinari, ne bi došli na ideju da podrže zamrzavnje i preprodaju embriona, što bi navedene hrvatske stranke de facto dozvolile. Čak štoviše, tzv. lijevi novinari i političari (Zeleni, SPD) su u Njemačkoj još žešći protivnici manipulacije ljudskim zametcima nego li desni (CDU), pogotovo zbog moguće kombinacije s kloniranjem, što se pokazalo i pri zabrani proizvodnje tzv. matičnih stanica.

Još jedna, ali bitna razlika jest ona u političkoj kulturi Njemačke i Hrvatske. U Njemačkoj se najprije osnuje jedno povjerenstvo pri Bundestagu (Enquêtte-Komission), koje sačinjavaju filozofi, teolozi, liječnici i biolozi, oni diskutiraju i odrede smjernice, javnosti pojašnjavaju značaj zaštite ljudskoga dostojanstva od začeća do smrti, i sl. Mediji uglavnom pitaju njih da štogod od spornoga pojasne javnosti. U Hrvatskoj, međutim, barem koliko mogu prosuditi, nitko i ne pita filozofe i teologe, o tome javno mišnjenje kroje, primjerice, nesvršeni student Davor Butković (“Talibanska Hrvatska”), Jelena Lovrić (nekoć u CK), Stojan de Prato, te neki mladi blogeri, očito skromne izobrazbe, iz Večernjega lista. U istom listu se “s Kaptola” javlja i Darko Pavičić, koji bi ljudsko dostojanstvo zametka doveo u pitanje zbog skupoće nabavka istoga u Češkoj. I što je najžalosnije, na nekim tzv. “prohrvatskim” portalima na svemreži ne može se naći ni slovca, a kamo li komentara, o ovoj problematici. Ili nisu razumjeli ili su prespavali brizantnost problematike za vrijednosni sustav na kojemu počiva i koji dalje izgrađuje Republika Hrvatska.

I kao kruna svega javlja se, kud’ će suza već na oko, predsjednik Mesić. Veli da će preko Ustavnoga suda blokirati novi zakon. Razlog? Biva dovodi u neravnopravan položaj građane koji žele imati djecu, jerbo da pojedinci mogu posvojiti djecu, a pojedinci ne bi smjeli kupiti embrione, tj. tim putem dobiti djecu. Naravno, od predsjednikovih savjetnika i ne treba očekivati da oni to znaju, ali bi ustavni sudci mogli znati. Ako je istina da pojedinci u Hrvatskoj i mogu posvojiti djecu, što bi naravno valjalo ograničiti na apsolutno rijetke iznimke kada boljega rješenja za dijete nema, to se ipak radi o dva različita dobra. Jedno je dobro (ne)imati dijete, pa koliko god ono bilo veliko, nikako se ne može mjeriti s dostojanstvom ljudskoga bića, koje se dovodi u pitanjem manipulacijom (preprodajom) njegova zametka. Gdje je tu ravnopravnost začetoga ljudskoga bića? Naravno, Mesićevi savjetnici će reći da za njih ljudsko biće ima svoje dostojanstvo tek kada se dijete rodi, ali to danas skoro nitko od ozbiljnih ljudi ne tvrdi. Za nadati se je da Hrvatski ustav propisuje zaštitu ljudskoga dostojanstva od začeća do smrti i da ustavni sudci znaju odvagati između dva posve nesrazmjerna dobra. U protivnom, eto nam opet dobro znanoga, ovdje tek ugrubo orisanoga (bez višestrukih tuninga), Lex Kurjak.

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE