I HAKAVE PORTAL SE OGLASIO O JURČEVIĆEVOJ KANDIDATURI

Uz predsjedničku kandidaturu dr. sc. Josipa Jurčevića

Ponedjeljak, 13. srpnja 2009.

Uz predsjedničku kandidaturu dr. sc. Josipa Jurčevića Vjerojatno je svim čitateljima poznato kako je Hrvatsko kulturno vijeće zbog važnosti predstojećih predsjedničkih izbora odlučilo službeno poduprijeti kandidaturu prof. dr. Miroslava Tuđmana. Njegova kampanja je krenula, a on sam je vrlo aktivan. I dok si „velike“ televizije mogu dopustiti luksuz i ne pozivati ga u emisije, Tuđman je rado viđen gost na manjim televizijama, koje ipak razmišljaju više o onome što je komercijalno i što gledatelje najviše zanima. Tako je nedavno gostovao na lokalnoj zadarskoj televiziji VOX u zadnjoj ovosezonskoj emisiji „Jedan na jedan“, dok je krajem prošlog tjedna Tuđman bio gost na riječkoj televiziji RiTv u emisiji Branka Vukšića "Vježbanje demokracije". Zanimljivo je spomenuti kako su gledatelji s riječkog područja tom prilikom s tročetvrtinskom većinom izjasnili kako bi za novog predsjednika Republike Hrvatske radije izabrali Miroslava Tuđmana nego Andriju Hebranga. Ali, osim Miroslava Tuđmana, u nekim komentarima čitatelja na našem Portalu provlačilo se još jedno ime predsjedničkog kandidata, ono Josipa Jurčevića, zbog čega smo se uputili i prema internetskim stranicama njegove kampanje. Uz moto „Kad, ako ne sad!“, kandidaturu za predsjednika RH dr. sc. Josip Jurčević objavio je nedavno, točnije 2. srpnja, na konferenciji za tisak u Europskom domu u Zagrebu. Internetske stranice kampanje mogu se naći na adresi http://josip-jurcevic.net/kampanja/, gdje su objavljeni osnovni podatci o kandidatu i njegovom programu. Za one koji možda ne znaju, Josip Jurčević zaposlen je na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar kao viši znanstveni suradnik, a predaje i na Hrvatskim studijima na studiju povijesti. Kako je istaknuto na stranicama njegove kampanje, nikada nije bio član Saveza komunista, sudjelovao je aktivno u Hrvatskom proljeću, dragovoljac je Hrvatskog domovinskog rata od ljeta 1991. godine i jedan je od osnivača Uprave za informativno-psihološko djelovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Njegov stručni i znanstveni angažman, posebice na temama žrtava 2. svjetskog rata i poraća te temama vezanim uz Domovinski rat učinile su ga poznatim u široj javnosti. Zbog mnoštva predavanja i gostovanja na brojnim tribinama Josip Jurčević stekao je posebnu popularnost među onim dijelom populacije koje teme iz nedavne hrvatske povijesti s pravom smatra važnima. Stoga nema sumnje kako u biračkom tijelu i Miroslav Tuđman i Josip Jurčević imaju istih poklonika. A problema s više kandidata i velikog broja izbornih lista na prijašnjim izborima svjestan je dakako i Jurčević, pa se na njegovim internetskim stranicama predlaže poseban model pretkampanje za predsjedničke izbore 2009. godine. Mi smo za ideju pretkampanje čuli i dosta prije nego što se dr. sc. Josip Jurčević kandidirao, odnosno takav prijedlog vidjeli smo još kada je prof. dr. Miroslav Tuđman bio jedini nezavisni kandidat. Zamisao je i u prijedlogu objavljenom na internetskim stranicama Josipa Jurčevića okupiti sve nezavisne kandidate s nacionalnim predznakom, a oni bi se onda zajedno tijekom ambiciozno zamišljene turneje predstavili hrvatskoj javnosti. Na koncu pretkampanje, izabrao bi se samo jedan od kandidata, a ostali bi se povukli njemu u korist. Ovako nešto slično vidjeli smo na prošlim parlamentarnim izborima, kada su četiri kandidata SDP-a za predsjednika stranke, Željka Antunović, Milan Bandić, Zoran Milanović i Tonino Picula, u pretkampanji putovali Hrvatskom. Mediji su ovu kampanju pratili gotovo kao da se radi o kampanji na nacionalnoj razini, a ne o unutarstranačkim izborima, čime su dobrim dijelom utrli put Zoranu Milanoviću prema premijerskom stolcu. Da je Zoran Milanović bio manje napadan i agresivan, i tako bolje prikrio svoje mane, uspjeh bi mu bio zagarantiran i, primjerice, prošli tjedan sigurno nitko ne bi govorio o ostavci Ive Sanadera. Ipak, mnogi će odmah primijetiti kako kampanja nezavisnih predsjedničkih kandidata s nacionalnim predznakom u medijima ne može polučiti ni približno sličan odjek kao ona SDP-ova unutarstranačka, jer bi isti oni koji su se pobrinuli nešto prije ljeta 2007. lansirati SDP na naslovnice svih novina, ovaj puta zasigurno pobrinuli za potpuno suprotni tretman onoga što kažu otvoreni kritičari današnje političke oligarhije. Ključna pretpostavka SDP-ove pretkampanje 2007. bila je stranačka organizacija. Jedan SDP-ovac jedan glas, što je kroz stranačku organizaciju na terenu bilo moguće provesti bez ikakvih problema. Ono čega nema u prijedlogu pretkampanje nezavisnih predsjedničkih kandidata je upravo ta stranačka hijerarhija. Umjesto toga predlaže se osnivanje „Senata odabranih uglednih javnih osoba i predstavnika svakog predsjedničkog kandidata“. Osim što bi se radilo o uglednim javnim osobama, nije jasno po kojem bi se točno ključu birali članovi Senata, i najvažnije, nije jasno što bi ovakvom Senatu dalo legitimitet. U demokratskom poretku legitimitet je važan čimbenik, i nije moguće preko njega samo jednostavno prijeći. Objašnjenje zašto bi jedan ugledni građanin imao pravo odlučivanja za nekog drugog zainteresiranog uglednog ili manje uglednog građanina u prijedlogu pretkapanje nezavisnih kandidata nije ponuđeno i zapravo ne postoji. Stoga smo mi i prvi puta kada smo čuli za ideju pretkampanje pomislili kako ona, iako vrlo privlačna, i vrlo neostvariva te zaključili kako je opet prava šteta što zdravo-nacionalna hrvatska politička opcija danas nema ni jednu stranku koja bi ju zastupala. Odnosno, u slučaju predsjedničkih izbora, ne postoji ni jedna stranka kao moguća nositeljica kampanje, i ako hoćete pretkampanje, s kojim bi se promovirao i logistički u svakom obliku podržao jedan predsjednički kandidat. I zato smo u neku ruku i za predsjedničke izbore 2009. godine opet na početku, pa se ponavljaju isti problemi kao i uvijek, a njih ad hoc rješenja teško da mogu ikako riješiti. U političkim okolnostima kakve već jesu, znatno je realnije pričekati i vidjeti hoće li se približavanjem predsjedničkih izbora po već uhodanom scenariju dogoditi inflacija predsjedničkih kandidata, što onda naravno vodi vodu na mlin jednom ili dvojici kandidata koje podupiru dvije najveće stranke u Hrvatskoj. Ipak, i u ovakvim uvjetima, nezavisni kandidat koji se naspram drugih izdvaja po lako uočljivim posebnostima ima stvarne šanse pobijediti druge nezavisne kandidate, jednako kao i kandidate najjačih stranaka. Uostalom, takvi primjeri su na raznim razinama vlasti u Hrvatskoj već više puta viđeni, a mi se možemo nadati da će se to dogoditi i na onoj najvišoj, nacionalnoj razini, odnosno na predstojećim predsjedničkim izborima. Jer, iskreno govoreći, drugog načina vratiti u bilo kojoj skorijoj budućnosti Hrvatskoj mogućnost razvoja i prosperiteta baš i ne vidimo. M. M.