PROF. DR. JOSIP JURČEVIĆ U PONEDJELJAK U LJUBUŠKOM

Poziv na javnu tribinu: "Kad ćemo naučiti nešto iz povijesti?"
Četvrtak, 18. Lipnja 2009.
U organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak – podružnica Ljubuški, u ponedjeljak 22.lipnja 2009. u 20:30 sati,
u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom. Podteme:
- stradanja Hrvata Hercegovine u II. svjetskom ratu i poraću
- potreba dekomunizacije i obnove hrvatskog naroda
Gost tribine je poznati povjesničar prof.dr.sc. Josip Jurčević sa Sveučilišta u Zagrebu.

Historia est magistra vitae! Kako za stare Latine tako i za druge pa i moderne narode. Povijest je učiteljica, ali je Hrvati ne slušaju. Do kad ćemo ponavljati pogrješke iz povijesti, da ne idemo u daleku povijest, od Bleiburga do Daytona??? Svi smo odgovorni, netko manje, netko više, ali svi snosimo dio odgovornosti.

Radujemo se Vašem dolasku!

Predsjednica HKD Napredak – podružnica Ljubuški
Ivana Barišić

Životopis

Prof. dr. sc. JOSIP JURČEVIĆ - Rođen 1951. g. u Studencima kod Imotskog. Oženjen, otac sedmero djece.

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, te 1975. g. diplomirao povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu je magistrirao 1996. g. s temom Problem proučavanja žrtava Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, te doktorirao 2000. g. s temom Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine.
U razdoblju 1970.- 1975. g. paralelno je studirao i završio po četiri semestra na Fakultetu ekonomskih nauka, Pravnom fakultetu i Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, te dva semestra studija laičke teologije na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu. U razdoblju 1975. – 1980. g., na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, završio je šest semestara studija informatike, te diplomirao na studiju Marksizma i TIPSS-a.
Tijekom Hrvatskog proljeća 1970/71. g. bio je član Sveučilišne skupštine i Studentskog odbora Filozofskog fakulteta. Nakon diplomiranja nije mogao dobiti stalno zaposlenje zbog političke nepodobnosti, te je radio na kratko određeno vrijeme u desetak zagrebačkih osnovnih i srednjih škola i nizu turističkih i drugih poduzeća, a od 1981. g. izdržavao je obitelj baveći se različitim obrtima i primijenjenom umjetnošću.
U ljeto 1990. g. bio je jedan od otkrivača jame Jazovke (kod Sošica u Žumberku), masovnog grobišta poratnih žrtava koje su pogubile jugoslavenske komunističke vlasti. Tada je sudjelovao i u osnivanju Hrvatskog društva za istraživanje ratnih i poratnih zločina, u kojem je izabran za predsjednika.

Dragovoljac je Hrvatskog domovinskog rata od ljeta 1991. g. Jedan je od osnivača i zapovjednik dragovoljačke postrojbe, koja je u jesen 1991. g. postala Vod za dokumentarno i informativno djelovanje Glavnog stožera HV-a (NG 9385). Potom je bio jedan od osnivača Uprave za informativno psihološko djelovanje (IPD) MORH-a, te osnivač i prvi ravnatelj Središnjeg arhiva MORH-a. Pri dodjeli činova u HV (svibanj 1992.) stekao je čin djelatnog bojnika HV-a. U HV-u je ostao do ljeta 1992. godine.
Član je braniteljskih udruga proisteklih iz Hrvatskog domovinskog rata (Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, Udruga civilnih branitelja Domovinskog rata. Član je Savjeta zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba, bio je sudionik osnivačkog sabora Hrvatskog časničkog zbora. Izradio je koncepciju i bio prvi urednik hrvatskog dragovoljačkog lista Zora. Kontinuirano surađuje na projektima s nizom udruga proisteklih iz Hrvatskog domovinskog rata i udruga s područja ljudskih prava.

Prvi put je dobio stalno zaposlenje krajem 1994. g. na mjestu samostalnog savjetnika u državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Od 1997. g. stalno je zaposlen u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar.

Na studiju povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu nositelj je kolegija Povijest 20. stoljeća i izbornih kolegija iz suvremene svjetske i hrvatske povijesti. Na studiju novinarstva (do njegovog ukidanja) na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu bio je nositelj kolegija Povijest uspostave hrvatske države. Predaje suvremenu hrvatsku povijest na poslijediplomskom studiju povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Osijeku predaje kolegije suvremene svjetske i hrvatske povijesti. Bio je predavač i na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.

Istraživački se bavi suvremenom hrvatskom poviješću, a središnje teme su ratno i poratno stradalništvo vezano za Drugi svjetski rat, hrvatsko iseljeništvo te Hrvatski domovinski rat.
Autor je tri knjige, te suautor ili autor dijelova u 25 knjiga. Objavio je 27 znanstvenih i stručnih radova. Suautor je udžbenika, Radne bilježnice i Priručnika za nastavnike za osmi razred osnovne škole. Urednik je osam i suurednik pet knjiga. Sudjelovao je - kao stručni suradnik, suorganizator ili suautor – u nastanku 13 dokumentarnih filmova. Sudjelovao je s izlaganjem na 26 međunarodnih i 33 domaća znanstvena ili stručna skupa. Bio je voditelj sedam i istraživač u osam znanstvenih ili stručnih projekata.
Bio je mentor pri izradi 60 diplomskih radova. Autor je više desetaka feljtona i stručnih novinskih članaka. Izlagao je na više stotina okruglih stolova, tribina, obljetnica i predstavljanja.

Od 2004. g. član je Savjeta Vlade Republike Hrvatske za pripremu prijatelja suda pred Međunarodnim kaznenim sudom za prostor bivše Jugoslavije.

Osima navedenih udruga, član je i: Hrvatskog kruga 144, Dokumentacijsko informacijskog središta, Družbe Braće Hrvatskog Zmaja, Matice Hrvatske, Ranjene Hrvatske.
Slobodne aktivnosti: biciklist, planinar, alpinist, košarkaš i tenisač. Također je član niza sportskih društava, među kojima su Planinarsko društva «Velebit» i Hrvatsko akademsko športsko društvo «Mladost».

izvor: www.napredak-ljubuski.org
1 komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE