MODEL PREDKAMPANJE U PREDSJEDNIČKIM IZBORIMA 2009.

Dosadašnja izborna iskustva

Na dosadašnjim parlamentarnim i lokalnim izborima u Republici
Hrvatskoj (RH) redovito se kandidirao veliki broj izbornih lista i
kandidata koji nisu uspjeli prijeći izborni prag. Isto tako, na
predsjedničkim izborima u prvom krugu nisu prolazili brojni kandidati
koji su dobivali premali broj glasova.

Postizborne analize su redovito pokazivale kako bi rezultati
izbora bili značajno drugačiji da se prije izbora uspjela ostvariti
suradnja tzv. malih stranaka i nezavisnih skupina, ili da je među
politički bliskim predsjedničkim kandidatima došlo do odustajanja u
korist jednoga.

Međutim, usprkos ovoj očiglednosti, iste političke pogreške
su se ponavljale prilikom svakih slijedećih izbora. Kako bi situacija
bila još paradoksalnija, pogreške su ponavljale uglavnom ili iste
stranke, skupine i pojedinci, ili/i stranke, skupine i pojedinci koji
su se javno predstavljali kao pripadnici istog svjetonazora, te
međusobno veoma bliskih političkih opredjeljenja i interesa. Na taj
način je redovito ostajao politički i interesno oštećen i značajan dio
biračkog tijela koji je uzalud rasipao svoje glasove.

Posebna važnost slijedećih predsjedničkih izbora

Svaki izbori koji su do sada održani u RH imali su svoju
posebnost i značaj. Međutim, slijedeći predsjednički izbori imaju
posebnu važnost zbog niza skupnih i pojedinačnih razloga. Ponajprije,
Hrvatska se nalazi u procesu sve dublje opće - duhovne, gospodarske, i
upravljačke - krize, koja bez korjenitih promjena prijeti socijalnom i
nacionalnom katastrofom.

Postojeće krajnje korumpirane, asocijalne i anacionalne
upravljačke strukture su izgubile vjerodostojnost i povjerenje.
Okupirale su politički prostor, te nisu u stanju ni ponuditi, a kamoli
provoditi razvojne programe.

Posebnu vremensku, prostornu, duhovnu, svjetonazorsku i političku
dezorijentiranost uporno svojim djelovanjem dokazuje aktualni
Predsjednik RH, koji sustavno razara nacionalni ponos i identitet te
širi ozračje društvenog beznađa.

Stoga bi - radi početka dubinskih promjena u Hrvatskoj i
zaustavljanja negativnih društvenih procesa - bilo od izuzetne
važnosti da na slijedećim predsjedničkim izborima pobijedi kandidat
koji ne pripada postojećoj upravljačkoj strukturi. Kako bi to moglo
imati stvarnih izgleda, glavni je preduvjet da se u predsjedničkoj
kampanji pojavi samo jedan nezavisni nacionalni kandidat.

Nužnost predkampanje

Protiv pojavljivanja jednog nezavisnog nacionalnog kandidata
za Predsjednika RH bit će mnogobrojne silnice:

- dosadašnja iskustva,

- neorganiziranost nacionalne elite,

- interesi korumpiranih struktura,

- interesi nekih međunarodnih krugova

Ove silnice će učiniti sve kako bi se u predsjedničkoj kampanji
pojavio što veći broj izvornih i dirigiranih nezavisnih predsjedničkih
kandidata, jer jedino tada može pobijediti kandidat vladajuće
strukture.

Jedini način da se ta situacija uspješno prevlada jest okupljanje
uglednih osoba iz hrvatskog javnog života oko modela predkampanje,
koja će se temeljiti na načelima demokratičnosti i objektivnosti.
Naime, legitimno je da istaknuti pojedinci i skupine u Hrvatskoj imaju
različito mišljenje i interese glede toga koja osoba je nacionalni
kandidat s najvećim izgledima na izborima. No, nedvojbeno je da se te
razlike mogu prevladati samo na jedan objektivni način, a to je model
predkampanje. Taj izborni model se - u predsjedničkim i drugim
izborima - dugo vremena i veoma uspješno prakticira u SAD-u.

Osnovna određenja modela predkampanje

Tehnika:

- pravila i organizacija predkampanje u nadležnosti je Senata
odabranih uglednih javnih osoba i predstavnika svakog predsjedničkog
kandidata

- Deklaraciju predkampanje potpisuju članovi Senata i
predsjednički kandidati

- dva su ili nekoliko kandidata

- predkampanja počinje 40 dana prije predsjedničke kampanje

- svi kandidati u predkampanji nastupaju svaki drugi dan na
istim skupovima

- skupovi se održavaju u 20 županijskih središta i Gradu
Zagrebu

- na svakom skupu nazočni puk glasuje i svaki kandidat dobiva
svoje glasove

- nakon svakog skupa javno se objavljuju rezultati

- pobjednik predkampanje je kandidat koji osvoji ukupno
najviše glasova

- pobjednik predkampanje postaje nezavisni nacionalni kandidat
za Predsjednika RH, a ostali kandidati iz kampanje postaju dio
njegovog izbornog stožera

Prednosti predkampanje

- onemogućava se katastrofalni učinak rasipanja glasova

- svi tzv. <> kandidati koji nisu sudjelovali u
predkampanji gube javnu vjerodostojnost

- nacionalni kandidat zadobiva veliku prednost pred drugim
kandidatima (stranaka i tzv. <>), jer je samo njega -
demokratski i transparentno - u predkampanji za kandidata odredio
narod (birači), a ostali kandidati su odredili sami sebe ili su ih
odredile uske interesne skupine (stranke).

- model predkampanje je na niz načina golema pozitivna novost
u izbornim iskustvima u RH (demokratičnost, transparentnost itd.)

- predkampanju - zbog novosti modela i zanimljivosti - neće
moći prešućivati mediji, kao što bi zasigurno činili s kandidatima da
ne sudjeluju u predkampanji

- predkampanjom se štede golema sredstva za promidžbu, jer
nacionalni kandidat predkampanjom - na terenu i medijskim praćenjem -
stiče golemu javnu prepoznatljivost koja je veća nego što bi bila
klasičnom promidžbom

- nacionalni kandidat u predkampanji stiče golemo iskustvo
koje će koristiti u kampanji

- nacionalni kandidat stiče golemu samouvjerenost jer je u
predkampanji provjerio svoje fizičke, psihološke, emotivne i
komunikacijske mogućnosti

- model predkampanje stvorit će iskustvo i ozračje za veliki
kvalitativni pomak u održavanju slijedećih parlamentarnih izbora, te
će biti jamstvo da će u vladajuće strukture napokon biti izabrane
socijalno odgovorne osobe.