KOGA NAM JE SLIJEDITI?

NESAVRŠENI LIDERI

Božji puti nisu naši puti.
Božji način nije naš način.
Bog poistovjećuje vođenje sa služenjem.
Mi želimo poistovjetiti vođenje s gospodarenjem.
S upravljanjem.

Mi želimo snagu kako bismo mogli pomoći Bogu u njegovom poslu, a Bog nas čini slabima kako bi se očitovala Njegova moć.
Mi se hvalimo na sav glas kako bi drugi imali povjerenja u naše sposobnosti.
Bog pušta da ne uspijemo kako bi drugi vidjeli da bez Boga i nismo baš nešto.
Mi se fokusiramo na osobu i osobnost.
Nas impresionira intelekt, naobrazba i snaga volje naših vođa.

I onda sljedbenici povjeruju da njihov vođa ne može pogriješiti i biti u krivu.
To je čisti humanizam – činiti od čovjeka mjeru svih stvari.
I što je još gore, to je idolopoklonstvo – upraviti svoju odanost prema drugome, a ne prema Bogu.
Zato Bog i pušta vođe da se ruše sa svojih prijestolja.
Neuspjeh, neodlučnost i loši rezultati, dovode ih do shvaćanja koliko su nesavršeni i onda sljedbenici gube svoje iluzije i ovisnost o svojim vođama.

Dobar je to podsjetnik da smo svi mi vođe i sljedbenici.
I svi mi idemo kroz život na „glinenim nogama“.
Tek u konačnici shvaćamo da je jedina dobra stvar u nama – Božja dobrota.

Eto zašto moramo postati svjesni – „da takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga, ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.“ (2. Korinćanima 3,5)

Samo kada postanemo svjesni svojih slabosti i svoje nesavršenosti, tek kada postanemo NESAVRŠENI LIDERI, u stanju smo ojačati Božjom snagom.


www.ivicaursic.com