U KONGORI ĐUDA ISPUNIO ZAVIT

Đuda ispunio zavit Đuda ispunio zavit, dao Bog i hvala mu na tome..., tako se otprilike može opisati ovaj veliki pothvat i zavit našeg Vinka Mašića. No, krenimo ispočetka. Zadnji put kad smo pravili betonsko postolje, dogovorili smo se kako će se završna akcija iznošenja križa na njegovo trajno postolje obaviti za prvih lijepih dana u mjesecu svibnju, kako bi neki rekli nekako s proljeća

Okupljanje

Kako je prvog dana mjeseca svibnja padala kiša, Đuda je odlučio svoj zavjet završiti drugi dan, u subotu 02.05.2009. i ovaj datum nek ostane zapisan u seoskoj, ali i župnoj povijesti. Termin okupljanja je ponovno bio u 10,00 sati, kao i zadnji put. I ovaj put se okupilo dosta mlađarije, ali me također fascinirao odaziv naših dragih penzionera, bez kojih bi ovaj pothvat bio teško izvediv, prvenstveno zbog njihovih građevinskih ideja i znanja. U vremenu dok smo ispijali čašicu dobrodošlice stigao je kamion se šestometarskim križem, rastavljen u tri dijela kako bi ga bilo lakše iznijeti na trajno odredište.

Stariji izradiše plan

Stariji odmah odlučiše da se usiku drvena kolja, zatim bi dvojica, svaki s jedne strane križa nosili i tako rasteretili svakogo pomalo. Tako nas desetak s drvenim pomagalima uz koje kraće odmaranje iznese križ, za nama po dvojica iznesoše druga dva kraka, dok Đumo i Drago Ćulića iznesoše metalnu klupu. Tek tada je nas čekao posao, kako smo morali križ sastaviti na zemlji, nastao je problem kako ga dići i postaviti u već pripremljeno postolje, jer križ je težak skoro tonu. Kada smo zavezali konape i španere na šest strana i lagano počeli dizati, a ovi što su stajali gori, postavili su drvenu konstrukciju kako križ ne bi slučajno pao, iako je bio u čvrstim rukama. Uz malo panike i galame, križ leže u postolje, na oduševljenje svih nas, a posebno Đude, kome lice veselo zatitra, a mogla se vidjeti i koja suza radosnica u oku.

Dizanje križa i proslava

Na Đudinu guvnu, iznad kuće, okupio se veliki broj znatiželjnika koji nisu mogli pomoći iz raznih razloga, ali su nam davali veliko ohrabrenje. Svaki čas se očekivao i dolazak strica Križe iz Austrije i ujaka Ileška iz Zagreba, koji ipak nisu uspjeli doći, ali su se telefonom javili i ohrabrili ekipu u poslu. Ostatak posla bio je mačiji kašalj naspram urađenog. Trebalo je iznijeti 1,5 kubika betona da bi se križ učvrstio. Tako je i bilo. Odmah po dolasku miksera ekipa se dala na posao i ponovno s kantama s ruke na ruku iznijela beton na brdo. Nakon toga čekao nas je veliki roštilj u Kavinu vrtlu i hladno piće. Kad smo se malo osvježili i malo zajili došao je naš fra Mirko Bagarić i don Petar Vuletić kojima je zadatak bio posvetiti križ. Ponovno smo svi izišli gore i uz molitvu i pjesmu svećenici blagosloviše križ. Zatim smo se opet spustili u Kavin vrto i ovaj put pošteno pojeli i popili, te u kasno popodne, svi zadovoljni pošli svojim kućama.

Podsjetimo, u izgradnju križa ugrađeno je oko pet kubika betona, 850 kg pocinčanog čelika, tri kubika pijeska, te se pojilo troje janjaca, desetine kila kotleta, ćevapa i popio se pun kombi raznog pića. I što je najvažnije, sve se s veseljem i pjesmom radilo i završilo. Bravo Đuda!

Pere Galić