PRESUDA ZA SVAKU OSUDU


(Komentar u povodu presude generalu Branimiru Glavašu i suoptuženima,
izrečene dana 8. svibnja 2009. godine u 12:30 sati na Županijskom sudu
u Zagrebu, od strane sudskoga vijeća na čelu sa sucem Željkom
Horvatovićem)

Kao što je poznato, sramotna i apsurdna prvostupanjska presuda
glasi: za generala Branimira Glavaša 10 godina zatvora, za pukovnika
Ivicu Krnjaka 8 godina, za Gordanu Getoš-Magdić 7 godina, te za
hrvatske branitelje Dinu Kontića, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića
po 5 godina zatvora.

Branimir Glavaš i Gordana Getoš-Magdić nisu bili nazočni izricanju
presude, te nisu odmah završili u zatvoru, dok ostala četvorica
branitelja to na žalost jesu!

Budući da sam to apsurdno suđenje pratila od samoga početka, to
jest od 15. listopada 2007. godine, u ime udruga Hrvatskoga pokreta za
život i obitelj i Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, želim izreći svoj
komentar.

Kao što je general Slobodan Praljak izjavio u svojoj završnoj
riječi na suđenju u Haagu njemu i još petorici bosanskohercegovačkih
Hrvata, a koje traje već 3 godine, da je o apsurdnim i dirigiranim
optužnicama, suđenjima i presudama teško bilo što drugo reći, osim da
je to pravni i moralni apsurd, od čega se nije moguće normalno braniti
i obraniti, još bi se više tako moglo reći o optužnicama i presudi na
zagrebačkome Županijskom sudu i drugim sudovima u Hrvatskoj. Naime, to
su redovito iskonstruirane optužnice, bez ikakve veze sa stvarnošću,
sa jasno određenim ciljem od strane određenih moćnika, proglasiti
nepoćudne istaknute pojedince, pa i cijeli narod, krivima, eliminirati
ih, a po mogućnosti ih dotući ili im bar nanijeti veliku štetu. Za te
svrhe uvijek se nađu bijedni poslušnici u vlasti zemlje-žrtve, kao i
izvršitelji u pravosuđu, bez ikakvog ljudskog i profesionalnog
dostojanstva, a radi svojih osobnih prividnih interesa, odnosno raznih
obećanih privilegija. Oni zaista djeluju kao jasno programirani
kompjutori i ne reagiraju na nikakve argumente obrane.

Ovo što se događa u Hrvatskoj, na opisani način, daleko je veća
tragedija za hrvatski narod i hrvatske branitelje, nego ono što se
događa u Haagu. Tamo nam to rade stranci, iako im je to omogućila naša
poslušnička i nenarodna vlast, a u Hrvatskoj to naši ljudi, bez ikakva
ljudskoga karaktera, rade najzaslužnijim ljudima među nama samima.
Oni, kao i njihovi programeri i nalogodavci, žele totalno poniziti
hrvatski narod, da je zločinački narod i da je sam progonio svoje
najzaslužnije sinove, kako bi na njemu ostala povijesna ljaga i
sramota, u čemu sigurno neće uspjeti!

Hrvatski narod je u većini stvarno i instinktivno na strani pravde
i istine, te vječno i trajno zahvalan svojim sinovima, braniteljima
hrvatske domovine. Ni oni, bez ikakvog moralnog i pravnog temelja
optuženi i na žalost osuđeni od svoje države, za koju su se najviše
žrtvovali, nikada neće, uz Božju pomoć i našu potporu, klonuti duhom,
niti se pomiriti sa nepravdom! U to sam se uvjerila i na dan izricanja
ove sramotne presude o kojoj govorim. Kada sam se sa jednim od
optuženika pozdravila prije ulaska u sudnicu i kada sam mu rekla da
sam zabrinuta, on, a to je bio Tihomir Valentić, mi je odlučno
odgovorio: "Ne budite tužni! Glavu gore! Samo hrabro! Prošli smo mi i
gore stvari!" Tako su bili dostojanstveni i hrabri i svi ostali
optuženici. Posebno ističem odlučnost, hrabrost i dostojanstvo
ponosnog viteza, generala Branimira Glavaša, zapovjednika obrane
Osijeka, kojega neprijatelji progone baš zbog obrane grada. No, on je
opet onakav kakav je bio i u ta najteža vremena. Uz potporu svojih
suboraca, branitelja i građana Osijeka i cijele Hrvatske, sigurno će
naći načina da ponovno obrani svoje ljudsko i naše zajedničko hrvatsko
narodno dostojanstvo!

Teško narodu u kojemu suci zaslužuju da im se sudi

Svi odvjetnici optuženih, u svojim završnim riječima, opširno su i
u detalje pobili sve monstruozne montirane i iskonstruirane tvrdnje u
optužnici, kao i krajnje nevjerodostojnih, tobože krunskih, svjedoka
optužbe. Odvjetnik prvooptuženog, generala Branimira Glavaša, mr.
Dražen Matijević, je na početku svoje završne riječi rekao: "Ono što
se zadnjih godina događa u Republici Hrvatskoj, ono što se ovoga časa
odvija pred vama i čemu svi mi ovdje nazočni sudjelujemo, u različitim
ulogama, nije se u dosadašnjoj povijesti čovječanstva nikada dogodilo.
Nikada niti jedna vlast, niti jedna država, nije progonila, zatvarala
i sudila svoje branitelje i svoje osloboditelje zbog navodnih ratnih i
sličnih zločina. Pokretanjem takvih kaznenih postupaka kao što je
ovaj, Republika Hrvatska je postala tragičnim povijesnim unikatom!"

Ipak, sudsko vijeće u sastavu dvije sutkinje i predsjednika, suca
Željka Horvatovića, nije uvažilo ni jednu riječ odvjetničke obrane
optuženih, samih optuženika, niti objektivnih i vjerodostojnih
svjedoka obrane. U svome obrazloženju, sudac Horvatović je apsolutno
prihvatio sve tvrdnje apsurdne optužnice o krivnji optuženih hrvatskih
branitelja za nestanak i smrt desetak Srba u Osijeku u ratnom
okruženju, dok je u istom razdoblju od agresorskih granata, razaranja,
paleža i snajpera, smrtno stradalo 1.200 hrvatskih civila, žena djece
i staraca, a oko 5.000 osoba je ranjeno, a da za te žrtve nitko s
agresorske strane nije odgovarao, kao što nije odgovarao ni za 12
ubijenih vinkovačkih policajaca, te 21 ranjenog, 1. i 2. svibnja 1991.
godine u Borovu selu, niti za tolike druge najstrašnije zločine nad
Hrvatima za vrijeme Domovinskog rata. Postupio je kao u totalitarnom
komunističkom sustavu, kao da general Glavaš, pukovnik Ivica Krnjak i
ostali optuženi nisu imali nikakvog drugoga posla u obrani od
agresije, nego da, kao obični kriminalci, ubijaju beznačajne i nedužne
srpske civile. Tada su u Osijeku, u kojem je funkcionirala civilna i
vojna vlast, pokrenute i istrage, ali se nije došlo do rezultata. Čak
je i Haaški sud 2004. godine provodio istragu, ali također bez
rezultata i bez ikakvih sumnji na sada optužene i osuđene hrvatske
branitelje.

Po toj logici ponižavanja pravosudnog sustava u Republici
Hrvatskoj, nije ni trebalo provoditi farsu i grotesknu predstavu
takozvanoga suđenja generalu Glavašu i drugima, u trajanju od skoro
dvije godine, i nije trebalo potrošiti oko 100 milijuna kuna državnoga
novca, kada je već prihvaćen zadatak i plan da hrvatski branitelji
moraju biti osuđeni, i to drastično, slično kao što je, nakon tri
oslobađajuće presude, 5. svibnja 2009. godine osuđen po brzome
postupku na Vrhovnome sudu (što se nikada i nigdje nije dogodilo) i
glavni branitelj Karlovca, specijalac Mihajlo Hrastov, na 8 godina. To
se sve onda moglo učiniti odmah, bez suda i bez tolikih troškova.

Na kraju, što reći, nego jedino ono što sam ja u sudnici, na
završetku izrečene presude, istaknula na uzdignutom transparentu (koji
mi je policija brzo oduzela, a nadam se i pokazala sucu Željku
Horvatoviću, koji je tada već odlazio): "Teško narodu u kojemu suci
zaslužuju da im se sudi!"

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.

predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

i članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE