|  Zagreb, 13. svibnja 2009. (Andrija Tunjić / Vijenac) – Povjesničar i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora Ivo Banac prošli je tjedan žestoko polemizirao s predsjednikom Stjepanom Mesićem o žrtvama komunističkoga Titova režima te pronalaženju i iskapanju sve većega broja grobnica toga totalitarističkog režima. Bio je to i povod ovom razgovoru.
Što je bio stvarni povod toj polemici, koja je mnoge iznenadila?
Nema mjestu iznenađenjima. Ova je polemika tinjala već više od dvije godine, od moje polemike s Nenadom Miščevićem rujna 2007. i intervjua na Stojedinici potkraj istog mjeseca, kad sam tražio preimenovanje javnih mjesta što nose Titovo ime, do Mesićeva nevjerojatnog članka u Novom listu: I Katolička crkva nasjela na propagandu protiv antifašizma od 12. veljače 2008. te mog odgovora u Jutarnjem listu od 16. veljače 2008: Antifašizam nije samostojeća ideja. Bilo je i mnoštvo drugih okršaja – izjava HHO-a protiv Mesićeva odugovlačenja s imenovanjem mandatara nakon izbora 2007., Mesićev odgovor u obliku bojkota HHO-ove proslave Dana ljudskih prava u prosincu 2007., njegova potpora Ivi Pukaniću u trenutku kad je taj predsjednički intimus svoju suprugu pokušao strpati u ludnicu u Vrapče te okršaj oko Thompsona, kada se Mesić, doduše, povukao. Ukratko, od mog stava iz 2000., da Mesić mora postati korektor jednoj upitno reformnoj vladi, a eto kulminiralo je ovom polemikom, koja pokazuje da je Mesić najveća kočnica hrvatske demokracije.
|
Primjedbe