PARTIZANI (NI)SU IZNAD ZAKONA
Zvonimir Despot
Partizani nisu iznad zakona
KOMENTAR
Staljin je na krilima komunisticke ideologije postavljao i sirio tezu
o “jedinom pravom antifasizmu”, naravno onom koji dolazi iz Moskve.
Iako je cinjenica da su se Staljin i njegovi komunisti propagandno
okomili na fasizam tek potkraj Drugoga svjetskog rata, dok je
Kominterna fasizam prije rata definirala kao “najvisi stadij
kapitalizma”, sto znaci da su fasizam i gradjanska demokracija u biti
jedno te isto. Zbog svega toga nije dopusteno znanstveno istrazivati
zrtve rata i poraca. Jer bi znanstvena analiza pokazala da izmedju
fasizma, nacionalsocijalizma i komunizma nema bitnih razlika.
Retorzija i osveta dogadjale su se nakon rata diljem Europe, ali je
“nesto sasvim drugo kad se drzava organizira i ne samo pohapsi sve te
ljude nego ih poslije i jako sistematicno likvidira, pa jos 40 godina
cuva ta grobista, da se ne otkrije broj i identitet zrtava. Prvo ih
prikrije, a onda ih cuva da ih netko, makar i slucajno, ne otkopa, sto
se dogadjalo, recimo, pri gradnji autoceste kod Maribora. Pa kad uzmes
u obzir kako je drzava to napravila i tko je vodio tu drzavu...”
Najvazniji su to navodi iz jednog clanka najpoznatije slovenske
povjesnicarke dr. Jerce Vodusek-Staric otprije nekoliko godina, inace
kceri slovenskog partizana, koji je i te kako aktualan i u Sloveniji i
u Hrvatskoj. Jer gotovo svakodnevno na svjetlo dana isplivavaju tisuce
kosti ljudi koji su bili smetnja komunistickom rezimu i koji su kao
takvi “morali” zavrsiti pod zemljom. U Sloveniji se nedavno tako
dogodio sok nakon otvaranja Hude Jame, a u Hrvatskoj s masovnim
grobnicama kod Zapresica. No tu nije kraj. Takvih grobnica ima jos na
stotine.
No u pokusaju rasvjetljavanja i kaznjavanja tih masovnih komunistickih
zlocina, koji nikako nisu bili pojedinacni ekscesi, poteze se, navodi
ona, uvijek jedan te isti “argument”: “Svaki je takav pokusaj odmah
ocijenjen kao pokusaj diskreditiranja narodnooslobodilackog pokreta,
koji je prije svega bio oslobodilacki i koji nam je donio nacionalnu
suverenost, tako da smo 1991. godine mogli ostvariti vlastitu drzavu.”
Kako to vrijedi za Sloveniju, tako i za Hrvatsku. I najcesce taj
“argument” u nas poteze predsjednik Stipe Mesic. Stiti li on osobno
Manolica ili Boljkovca od progona, kako navodi HHO, treba tek
dokazati.
Ali Mesic je prekjucer sam priznao da neizravno opstruira rad
policije. Jer je pred kamerama rekao da je zvao ministra Karamarka i
da bi, po njemu, bilo katastrofalno da se sad ispituju svi partizani o
tim zlocinima. Koliko je poznato, o cemu se po Ustavu treba brinuti i
Mesic osobno, drzavna bi tijela trebala samo raditi svoj posao, a to
je potraga za odgovornima za ove masovne zlocine, koliko god mozda vec
bilo prekasno.
Ni jedan partizan nece biti pritvoren niti odveden u logor, a jos
manje likvidiran. Ipak zivimo u demokraciji. No makar netko bio nekad
i partizan, nikako nije i ne smije biti iznad zakona. Ako se Mesic
zalaze da svaki zlocin mora biti kaznjen, onda policija i Drzavno
odvjetnistvo moraju raditi svoj posao bez javnog i tajnog opstruiranja
i pritiska na njih. Kao sto moraju nastojati rijesiti svako drugo
kazneno djelo.
Jer ako su u grobnicama oni koji su krivi i za Jasenovac, moze se
potegnuti i “argument” da su ustase odgovor na srbiziranu prvu
Jugoslaviju, pa imaju olakotne okolnosti za svoje zlocine. I kad bismo
tako isli u povijest, dosli bismo do Kajina i Abela. A pogotovo je
deplasirano ove zlocine usporedjivati s onima u Domovinskom ratu. Jer
komunisticki su bili planirani i dio strategije preuzimanja vlasti,
prava revolucionarna staljinisticka cistka. A u Domovinskom su ratu
bili bas ekscesi, a ne drzavna politika. Tome je i Mesic svjedok.
Primjedbe