BIPOLARIZACIJA HRVATSKE POLITIČKE SCENE PO AMERIČKOM MODELU



Nakon dva mandata Stipe Mesića, mnogi Hrvati, navlastito u BiH i iseljeništvu, su prestali vjerovati u mogućnost izbora drugačijeg profila političara. Mnogi već sad zdvojno kažu, vidite što nam rade: Mesić je u prošloj kampanji zamjerio medijima što favoriziraju Jadranku Kosor toliko da 'iskače iz paštete', danas kad otvorite TV, kad otvorite hladnjak ili mesni narezak - iskače sijeda glava prof. Josipovića. Samo to sada Stipi ne smeta.
Iako se u Hrvatskoj teško može prepo(znati) što je lijevo, a što desno od političkog centra (u koji bi se svi rado zbili), može se reći kako nas ne bi iznenadila kandidatura još jednoga kandidata koji računa na glasove SDP-ovih, HNS-ovih i IDS-ovih birača.. Je li to Jurčić, Ninić ili Komadina, nije ni bitno. Svi oni sliče kao jaje jajetu. S tim što bi Jurčić mogao pokupiti i pokoji glas lijevo orjentiranih hadezeovaca i haeseovaca.

Kako stvari stoje, nema izgleda da bi HDZ mogao preko noći smisliti neko rješenje bitno različito od nabrojanih ljevičara. Što bi bitno različito od Josipovića i Jurčića mogao kazati primjerice Nadan Vidošević? Pa i Andrija Hebrang, koji je najveća zabluda hadezeovskih nostalgičara za vremenom dr. Franje Tudjmana. Parafrazirajuću pokojnog Rudija Supeka, moglo bi se kazati da je Hebrang 'krivovjernik na desnici'. Jer njegova djela odavno ne prate njegovu populističku retoriku. Potvrdio je to u više navrata, zadnji put u hrvatskom Saboru kad je svog prijatelja, dr. Bagarića, ostavio samog da se suzdrži od glasovanja te se bar na taj način distancira od ostalih HDZ-ovskih poslušnika. Marijana Petir se tada dokazala kao 'jedina lavica' (kako je nazva biskup Pozaić u jednoj nedavnoj propovjedi).
Jedini kandidat s kojim bi HDZ mogao organizirati koliko-toliko pristojnu kampanju dostojnu jake stranke je dr. Dragan Primorac. Primorac je i na zadnjim izborima za hrvatski Sabor, bar u XI izbornoj jedinici, uspio ujediniti sve bivše i sadašnje, mlade i stare hadezeovce. Ne znam bi li mu to pošlo za rukom i ovaj put u utrci za hrvatskog predsjednika.

Na svim dosadašnjim izborima, svi kandidati izvan HDZ-SDP 'koalicije', osim Borisa Mikšića, ne bi zajedno osvajali 5 % biračkog tijela. Samo je Boris bio iznenadjenje jednih izbora, ne zato što se dobro predstavio, nego zato što su ga birači pecipirali kao 'svog čovjeka', neucjenjenog, neovisnog, novog. Kladim se da sada ni on ne bi dobio magičnih 5 % glasova.

Što i tko se onda nudi hadezeovsko-haesesovsko-pravaški pa i socijalno-liberalno orjentiranom biračkom tijelu?

Iako, koliko se zna, nije bilo javne rasprave, kandidiranja ni glasovanja o dva ili više kandidata, uski krug članstva okupljenog oko H. Hitreca je već prije mjesec dana, ako ne i ranije, 'izletio' s kandidaturom prof. dr. Mire Tudjmana. Od njegova posjeta Jeruzalemu i Izraelu, te odlaska u Australiju, ne prestaje se govoriti kako 'desnica' mora imati samo jednog kandidata i kako je jedan i jedini - upravo Miro Tudjman. Kad je Ivan Aralica pokušao za tu ideju pridobiti i HDZ, odgovorio mu je upravo Hebrang, kako oni ne mogu podržati 'gubitnika' kakav je Miro Tudjman. Iako se nikad nije javno izjasnio, dr. Zdravko Tomac je takodjer u više navrata, na svojim izvrsno posjećenim tribinama, pozivao na jedinstvo i potporu samo jednom kandidatu.

Za razliku od prof. Tudjmana, Josipu Jurčeviću se ne može zamjerati 'mijenjanje dresova', ni pripadnost bilo kojoj stranačkoj oligarhiji kao ni življenje na račun te i takve lojalnosti bilo kojem stranačkom aparatu. Dr. Jurčević se i prije i poslije ovog nastupa u Prizmi na HTV-u dokazao kao bolji govornik, pače izvrstan u komunikaciji s gledateljima i slušateljima na tribinama. Iza njega nema afera. On ne dopušta bilo komu da ga 'uzme' bolje reći 'kupi' za jeftin novac i 'gura' njegovu kandidaturu. Vrijednosti privlače, na njih te nitko ne treba siliti, zato sam siguran da ako se dr. Josip Jurčević kandidira za predsjednika, da će to biti na poziv i zahtjev tisuća i tisuća poniženih, obespravljenih, razočaranih birača koji su izgubili vjeru u sve stranke i koji čekaju poštena čovjeka u politici kao što pustinja čeka kišu. Ako ga je jedan župnik, s očitim autoritetom u svojoj župi, riskirajući zamjeranje sa svojim biskupom i crkvenom službenom hijerarhijom, prepoznao kao vodju dostojnog svoga naroda, ako je narod na župnikovu proročansku najavu NOVOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA, reagirao onako pozitivno, pozdravljajući tu ideju aklamacijom, onda je red da dr. Josip Jurčević obavi konzultacije sa svima s kim cijeni da je to potrebito, te da sam obznani svoju kandidaturu. Dr. Miroslav Tudjman možda osjeća da je ovo njegova zadnja šansa za ozbiljniji politički iskorak, ali bude li prepoznat kao netko kojeg 'gura' odredjena grupa ljudi iz tko zna kakvih interesa, bolje mu je već sad odustati.

Mnogi razvojačeni branitelji, razočarani hadezeovci, iskreni domoljubi, svi koji su do sad 'rasipali' glasove u dijapazonu od dr. Slavena Letice do Rojsa, rado bi na javnim tribinama i predstavljanjima čuli argumente i prof. dr. Miroslava Tudjmana i prof. dr. Josipa Jurčevića. Ako su mediji uspjeli amerikanizirati i bipolarizirati hrvatsku političku scenu na 'libaerale' i 'konzervativce', zašto naša dva profesora ne bi prihvatili taj američki model i predstavili se konzervativnom dijelu hrvatske političke scene onako kako su to činili Obama i gđa Clinton. Neka ta 'utakmica' traje sve do službenog početka predsjedničke kampanje, a nakon toga kandidira se samo jedan od njih i uzima onog drugog za suradnika i savjetnika. Siguran sam da bi tada takav kandidat ušao drugi krug, ako ne bi čak već u prvom krugu uvjerljivo potukao i SDP-HNS-ova i HDZ-HSP-HSS-ova kandidata. To je zapravo i jedini način kako prisiliti medije da otvore prostor kandidat(u)ima 'konzervativne', katoličke Hrvatske. Na koncu takve predkampanje znali bismo tko što nudi, kako gleda na mnoga pitanja vanjske i unutarnje politike na koje predsjednik države (još uvijek) može uticati. Vidjelo bi se i u kakvoj su mentalnoj, psihičkoj i fizičkoj kondiciji oba kandidata, što nije nebitno za takvu funkciju. Varaju se svi koji misle da je predsjednik 'fikus' ili 'kaktus'. Obavještajne službe, obrana i vojska, utjecaj na kreiranje i provedbu vanjske politike,... samo su neka pitanja o kojima izravno odlučuje predsjednik države.

Prof. Tudjman bi morao odgovoriti na takvu ponudu a ne preko 'glasnogovornika' poručivati 'narodnim masama' kako je on jedini pravovjerni kandidat konzervativne Hrvatske, a svi koji se kandidiraju nakon njega, bit će proglašeni 'izdajicama', Mesićevim 'provokatorima', 'ubačenim, dirigiranim igračima' i slično. Dr. Jurčević je poznat kao skroman čovjek i siguran sam da će se kandidirati, kao što rekoh, samo na potisak iz baze, kao što je bila ova simpatična inicijativa pločanskog župnika. Onaj tko ne prihvati sučeljavanje s Jurčevićom, tko se ne htjedne predstaviti narodu u ravnopravnoj, izravnoj utakmici pred očima javnosti, bit će percipiran kao onaj koji od nečega bježi, koji nešto skriva, kojemu se nekamo žuri. A Jurčevića već sada mnogi doživljavaju kao kandidata, ako ne jedinog onda svakako ravnopravnog bilo kojem drugom kandidatu izvan one oligarhijskopartijske, sdp-hdz -ovske koalicije. Neki u HKV-u se ponašaju kao da imaju koncesiju na svakog birača, uvjetno rečeno, desno od centra. A što kažu branitelji, studenti, čuje li se glas nove generacije, to kao da ih nije briga. (U grupu za Tudjmana za predsjednika se za pola godine na facebooku učlanilo manje od stotinu mladih). Vremena ima. Pregovori s EU, razvoj situacije u Haagu, kraj pregovora o unutarnjem preuređenju u BiH, sve teža gospodarska situacija, nagomilano nezadovoljstvo... baš ništa ne ide u prilog HDZ-ovom još manje SDP-ovom kandidatu. Zato, profesore Tudjman, prihvatite izazov i ruku prof. Jurčevića, kako bismo konačno došli do sinergije na hrvatskoj političkoj desnici. Tada bi to bilo prepoznato i od mnogih birača centra, te bi se mogli nadati novom predsjedniku. Ako Vaš slogan nije: glasujte za me, jer vama je svejedno - ali meni nije!
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE