INTERVJU SENADA PEĆANINA S FRA LUKOM MARKEŠIĆEM

Fra Luka Markešić, čelnik Hrvatskog narodnog vijeća i profesor Franjevačke bogoslovije u Sarajevu, među najžešćim je kritičarima politike HDZ-a i njenog predsjednika Dragana Čovića. Za Dane, fra Markešić odgovara na Čovićeve optužbe da doprinosi nestanku Hrvata u BiH te govori o jedinstvenom uređenju BiH s kantonima, o prijedlogu da Posavina ostane u sastavu RS-a, Prudskom sporazumu, Miloradu Dodiku, ali i mogućnosti izbijanja ponovnih sukoba između Hrvata i Bošnjaka. Intervju vodio Senad Pećanin

DANI: Kako komentirate činjenicu da Vas je lider HDZ-a Dragan Čović optužio da, neprihvaćanjem njegovih prijedloga teritorijalnog razgraničenja unutar BiH, doprinosite nestanku Hrvata u BiH?
MARKEŠIĆ: Prvo, to je lažna optužba. Radi se o jednoj neistini koja se tiče moga stava o unutarnjem uređenju BiH. Naime, on govori o mom stavu protiv dvoentitetske podjele BiH, ali i prešućuje, a to su tzv. poluistine koje su često opasnije od pravih laži, da sam ja protiv svake entitetske podjele BiH. Dakle, ja sam protiv podjele sadašnje BiH na dva entiteta jer je to nepravedna podjela. Istina je da sam još više protiv podjele na tri, četiri, ili, ako neko želi, i više entiteta. Ono što znači entitet, barem po sadašnjem shvatanju, je podjela na autonomne jedinice u BiH. Ti entiteti, koji se ne uklapaju u BiH kao jednu državu, kao što stanje pokazuje danas, pogotovo u praksi, žele se pretpostaviti državi BiH. Prema tome, svaka entitetska podjela BiH je protiv prirode BiH. To je protuprirodno uređenje BiH.

DANI:
Za kakvo ste Vi uređenje?
MARKEŠIĆ: Ja sam i član Hrvatskog narodnog vijeća, što je važno, jer mene Čović zapravo vjerojatno više napada zato što Hrvatsko narodno vijeće, kao jedna udruga civilnog društva, zastupa svoj stav i iznosi ga u javnost, pa se vjerojatno malo i boji. Što se tiče moga osobnog stava i stava Hrvatskog narodnog vijeća oko uređenja BiH, on je sljedeći: da BiH bude jedna država, a što se tiče unutarnjeg uređenja BiH, da bude kantonizirana i regionalizirana. Dakle, uređenje je regionalno, ali je potrebna kantonizacija, po primjeru drugih višenacionalnih, višekulturnih, višekonfesionalnih država, kao što je npr. Švicarska, iako, naravno, ono ne može biti isto. Mi smo kao Hrvatsko narodno vijeće nastali 1994. kad je ovdje održan Sabor svih Hrvata u BiH. Tada smo, među ostalim, predložili uređenje BiH prema kantonima, i to 17 kantona sa specifičnim uređenjem Sarajeva kao distrikta, dakle, jednog posebnog područja koje bi bilo glavni grad. Ali, osobito je važno ovo: ta kantonizacija bi obuhvatila cijelu BiH, a ne kao što sada obuhvaća samo područje Federacije. Postoje neka područja kao što su srednja Bosna, područje Hercegovine i današnji Hercegovačko-neretvanski kanton gdje je mješovitost takva da je jednostavno nemoguće bilo kakvo dijeljenje, jedino ako se kantonalno uredi cijela država. Odbačen je Vašingtonski sporazum, a prihvaćen je model dejtonskog uređenja s dva entiteta, i to asimetrična entiteta: jedan je uređen kantonalno, a drugi unitarno. Kantoni u Federaciji se sada pretvaraju u neke oblike entiteta, neke autonomije, samostalnosti. Njihova uloga treba biti ne razdvajanje ljudi, nego povezivanje, stvaranje zajedništva, itd., i da u tom smislu u BiH stvaraju koheziju, zajedništvo, jedinstvo. Naravno, poštujući sve razumljive razlike.

DANI:
Kako objašnjavate spremnost HDZ-a i Dragana Čovića da Posavinu u novom prijedlogu ustavnog uređenja BiH ostavi u sastavu RS-a unatoč njihovoj navodnoj brizi za Hrvate u BiH?
MARKEŠIĆ: Ne mogu to nikako objasniti. To je protiv hrvatskog naroda u BiH. Hrvatski narod u BiH, kakva je ona sada, je sabijen na područje Hercegovine, naravno, pod različitim utjecajima prisile i tzv. humanog preseljavanja. To je bio poznati scenarij Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH. Bosanska Posavina je bila područje gdje su Hrvati bili dosta brojčano prisutni, tako da je ovo neobjašnjivo. I ne samo to - to je protiv političkih interesa, političkog rješavanja nacionalnih pitanja uopće u BiH, pogotovo nacionalnog pitanja Hrvata, jer su oni istjerani, zatim sabijeni, a onda postali manjina u BiH. Ako u bosanskoj Posavini ostane ovakvo rješenje, tamo nema pristupa ni Hrvatima, ni Bošnjacima, a povećan je broj Srba, koji su protjerani iz drugih dijelova naselili područje Posavine. U istočnoj Bosni je slično, u nekim stvarima možda i tragičnije. Nacionalno pitanje je kriminalizirano. To su zločini. I to se na neki način prihvaća i legalizira. Time se ne rješava političko pitanje Hrvata u BiH, kao ni drugih naroda. Ovo što se sad čini je zapravo nastavak, pogotovo što se tiče međunarodne zajednice, i susjednih država Hrvatske i Srbije, njihovog stava prema BiH, odnosno, posebno odnosa Hrvatske i Srbije prema narodima, građanima BiH u smislu da na neki način pomažu BiH, da Hrvatska pomaže Hrvatima, da Srbija pomaže Srbima, Bošnjacima pomaže neko treći. To nije političko pomaganje. Time se ne rješavaju stvarna politička pitanja, nego je to jedan vid humanitarnog djelovanja, nešto slično onome 1993. kada međunarodna zajednica, iako je ovdje bio rat, nije htjela politički intervenirati, nego su nam davali humanitarnu pomoć, hranili nas da preživimo. I onda smo preživljavali četiri godine dok nije došlo do političkog utjecaja. Ljudi su bili osuđeni na umiranje, izumiranje, odnosno progonstvo. Znamo da je iz BiH, koja je imala oko četiri miliona stanovnika, preko dva miliona preseljeno ili su postali izbjeglice. Bolje su prošli oni koji su otišli u Švedsku, Norvešku ili Ameriku, negoli ovi koji su preselili iz istočne Bosne i došli u druga područja, ili Hrvati koji su preselili iz Posavine u Hercegovinu. Da podsjetim i na možda malo sarkastičnu ocjenu koja kaže: Hrvati su preselili iz kraljevine, misli se na Kraljevu Sutjesku, u - Hercegovinu,

DANI:
Dijelite li Vi bojazan da je pregovaranje o novom ustavnom uređenju uz prihvaćanje praktično svih ultimatuma Milorada Dodika, a prvenstveno onog o teritorijalnom očuvanju Republike Srpske, uvod u nove političke i druge bošnjačko-hrvatske sukobe?
MARKEŠIĆ: Naravno, izbijanje novog bošnjačko-hrvatskog sukoba je jedna od opasnosti, to je čak izvjesna posljedica dogovaranja započetog u Prudu. Pogledajte šta se već danas događa u Mostaru. Ova situacija je sad slična onoj kada se počelo govoriti kako se Tuđman i Milošević počinju dogovarati o podjeli BiH. Do tada su građani na referendumu već odlučili o budućnosti Bosne i Hercegovine. I onda su Bošnjaci i Hrvati jednostavno osjećali dolazak zajedničke opasnosti, zaživjela je međusobna solidarnost i određeni optimizam. Čim se čulo da Milošević i Tuđman dogovaraju podjelu, među njih je bačen otrov sumnje i odatle je počelo razdvajanje Hrvata i Bošnjaka. Ovo mi sada sliči onome što je Mladić rekao za vrijeme rata: "Najveći uspjeh srpske politike je rat između Hrvata i Bošnjaka." Do tada je velikosrpskoj politici, koja je kreirala agresiju na BiH, bilo važno da razbije ovo zajedništvo između Hrvata i Bošnjaka, da među njima zametne rat. I, naravno, njima je odmah bilo lakše. Postoji opasnost - čovjek na to što bi se moglo dogoditi skoro ne smije ni misliti - da se opet između Hrvata i Bošnjaka na ovom području desi međusobno sumnjičenje, protivnost, neprijateljstvo, pa čak i neki oblici ratnih sukoba.

DANI:
Poznato je da su HDZ i Dragan Čović osobno dugo imali znatnu, čak i otvorenu, podršku Katoličke crkve u BiH. Međutim, u svom posljednjem javnom istupu, Dragan Čović je, osim Vas osobno i Hrvatskog narodnog vijeća, optužio i "dio Katoličke crkve u BiH koja neprihvaćanjem njegovog plana radi na nestanku Hrvata u BiH". Kako Vi to tumačite? Ko se promijenio u tom odnosu: Čović i HDZ ili Katolička crkva u BiH?
MARKEŠIĆ: Što se tiče stava Katoličke crkve o unutarnjem uređenju BiH, reprezentativno vodstvo Katoličke crkve u BiH je to izrazilo prijedlogom Biskupske konferencije o regionalizaciji BiH. Mislim da ima vrlo malo katolika, u Hercegovini ima jedan dio, koji je protiv toga, ali velika većina katolika to prihvaća kao normalno, kao potrebno, prihvatljivo rješenje. Jedino što postoji sumnja u dobru volju političara, i unutarnjih i vanjskih, da se to izvede. Ali, mislim da je to jedan pošten prijedlog. Što se tiče Čovića, on zna za to. I zato je sada kod njega pojačana ta aktivnost da se to razdvoji, odnosno, da pridobiju što više tih katolika za neko svoje rješenje koje konačno i prikrivaju. Opasnost ovog njihovog prijedloga vezana je za početak razgovora u Prudu, koji nisu transparentni. Mi ne znamo o čemu se konačno radi. To je jedan oblik, da upotrijebim tu riječ, rašomonijade. Pazite, imamo jedan susret trojice partijskih vođa koji se dogovaraju o jednoj stvari, činjenici, događaju, i svaki od njih na drugačiji način iznosi svoje tumačenje, kao da se radi o tri događaja. Dakle, meni je nevjerovatno da Čović prihvata ovo o čemu govori Dodik. Nažalost, očito je da on to prihvata, a to je nešto protivno i Katoličkoj crkvi. Protivno je vjerskoj zajednici koja, u svojoj povijesti, ima svoju samosvijest univerzalnosti. To je pitanje univerzalnosti crkve, koja ne želi da se getoizira. Katolička crkva se ne može teritorijalizirati u Hercegovini.

O Miloradu Dodiku
Dodik je posve prihvatio metode i ciljeve nekadašnjeg SDS-a

DANI:
Jeste li Vi upoznali Milorada Dodika?
MARKEŠIĆ: Jesam.

DANI:
Recite mi Vaš sud o njemu.
MARKEŠIĆ: Ja sam njega upoznao u jednom vremenu kada se on drugačije ponašao i djelovao. To je, mislim, bilo za vrijeme njegove prve premijerske službe. Bio sam kod njega, ali on se ponašao drugačije, čak je izazivao simpatije. Meni je žao što je došlo do takve promjene u njegovom ponašanju, u njegovoj viziji o Bosni i Hercegovini. U ono vrijeme, kada smo se prvi put susreli, djelovalo je kao da pridonosi pozitivnom rješenju problema u Bosni i Hercegovini. Ali, tada je on nastupao protiv SDS-a, koji je bio nacionalistički usmjeren i opredijeljen. U svom današnjem djelovanju Dodik je posve prihvatio i metode i ciljeve SDS-a, onog kakav je prije bio. Meni je žao što se promijenio, volio bih da je ostao na onom pravcu, mislim da bi bio mnogo korisniji i sebi i drugima. Bio bi, da upotrijebim tu riječ, osobno sretniji, a i mi bismo bili sretniji zajedno s njim.

/BH Dani/

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE