PISMA IZ NJEMACKE O BUTKOVIĆU I NJEGOVOJ /NE/PISMENOSTI
U subotnjoj kolumni, od 10.1.2009. godine poznatog ideologa Davora Butkovića, mogli smo pročitati podosta stereotipnih podmuklosti sročenih u njegovoj tipičnoj maniri netolerancije i revanšizma. Da puno toga smrdi u njegovoj priči vidimo iz citata:
“Dr. Tuđman, naravno, nije imao ništa s ustaškom ideologijom, ali je smatrao da će kroz takav stav o NDH pridobiti hrvatsku dijasporu, što mu je, kako znamo, i uspjelo.”
Prema tom “novinaru”, koji je svoju “profesionalnost” dokazao izmišljenim intervjuom s premijerom Sanaderom, svaki Hrvat koji je prešao Breganu na duže vrijeme je ekstremist i cijela hrvatska dijaspora je ustaška. Amen. Takvom tezom taj “gospodin” i dalje zatuca svoje ideopoklonike nastojeći što više ocrniti Hrvate izvan domovine od kojih sigurno 99% nema ništa zajedničko s ideologijom kojom on plaši svoje čitatelje.
“Naposljetku, mnogo hrvatskih iseljenika, koji su u inozemstvu djelovali u raznim proustaškim organizacijama, stigli su u Hrvatsku, i zauzeli određeni broj mjesta kako u hrvatskom društvenom i političkom životu, tako i u vojsci, policiji, obavještajnim službama, pa čak i u biznisu.”
Ovdje se zloćudno sugerira da se radi o tisućama Ustaša koji su padom komunizma “osvojili” Hrvatsku. Svi Hrvati, bez obzira dali su stvarno bili u nekim organzacijama, koji su se vratili u svoju zemlju, po Bukoviću su nepoželjni i tu im nije mjesto. Njegov isprobani “recept”: prvo sve potencirati, pa onda oblatiti.
“U Hrvatskoj smo se, dakle, u prvoj polovici devedesetih suočavali s čitavim nizom ustaških ili proustaških simbola. Većina tih simbola počela je nestajati krajem devedesetih, a posebno poslije povijesnih trećesiječanjskih izbora 2000. godine.”
O tim “povijesnim” izborima mnogo je rečeno. Niti jedne riječi recimo o “antifašističkoj” talijanizaciji nekih njezinih krajeva od strane trećesiječanjskih autonomaša ili nazivlju trgova i ulica koje i danas nose naziv izdajnika hrvatskog naroda “druga” Tita, čije ime stoji u top listi svjetkih krvnika!
“Jasnom osudom pozdrava “Za dom spremni” Vlada je, ponovimo, napokon simobolički stavila izvan zakona i taj, posljednji element ustaške ikonografije, koji je bio preživio devedesete.”
Na to napisa jedan poznati mi prijatelj zanimljivu usporedbu: “Znači, kad bi (se) slučajno pojavila neka grupa manijaka, recimo npr. Sotonista, koji bi ubijali ili mučili ljude, a uz to molili “Oče naš”, “Zdravo Marijo” i “Slava Ocu”, onda bi po toj logici trebalo zabraniti te molitve…”
“Nedvosmislena diskvalifikacija te ustaške parole znači, među ostalim, daljnje civiliziranje hrvatskog društva, i širenje prostora tolerancije.Nadalje, ona znači dodatnu ideološku detuđmanizaciju Hrvatske demokratske zajednice.”
Autoru u biti nije toliko stalo o kojekakvim “ustaškim parolama” nego o svjesnoj kompromitaciji hrvatske države nastojeći njezinog utemeljitelja prikazati ili bolje rečeno ocrniti kao neciviliziranog i netolerantnog državnika, a time i njegovo djelo.
“Ustaše i NDH za Hrvatsku napokon trebaju postati trajno zatvoreno, duboko kompromitantno poglavlje naše povijesti, iz kojeg ne smijemo uzimati baš ništa.”
Sve u svemu cijela njegova kolumna u stvarnosti najmanje veze ima s Ustašama i NDH. Preko nje zapravo se ciljano podmeće hrvatskim domoljubima, braniteljima, dijaspori i ljudima kojima je stalo do prosperiteta naše zemlje, i koji apsolutno nemaju ništa zajedničko s ideologijom koju nam “novinar” Butković vadi po potrebi “iz rukava” da pljuje po svemu što imalo miriše na hrvatstvo i hrvatsku državu. (Pisma iz Njemačke)
“Dr. Tuđman, naravno, nije imao ništa s ustaškom ideologijom, ali je smatrao da će kroz takav stav o NDH pridobiti hrvatsku dijasporu, što mu je, kako znamo, i uspjelo.”
Prema tom “novinaru”, koji je svoju “profesionalnost” dokazao izmišljenim intervjuom s premijerom Sanaderom, svaki Hrvat koji je prešao Breganu na duže vrijeme je ekstremist i cijela hrvatska dijaspora je ustaška. Amen. Takvom tezom taj “gospodin” i dalje zatuca svoje ideopoklonike nastojeći što više ocrniti Hrvate izvan domovine od kojih sigurno 99% nema ništa zajedničko s ideologijom kojom on plaši svoje čitatelje.
“Naposljetku, mnogo hrvatskih iseljenika, koji su u inozemstvu djelovali u raznim proustaškim organizacijama, stigli su u Hrvatsku, i zauzeli određeni broj mjesta kako u hrvatskom društvenom i političkom životu, tako i u vojsci, policiji, obavještajnim službama, pa čak i u biznisu.”
Ovdje se zloćudno sugerira da se radi o tisućama Ustaša koji su padom komunizma “osvojili” Hrvatsku. Svi Hrvati, bez obzira dali su stvarno bili u nekim organzacijama, koji su se vratili u svoju zemlju, po Bukoviću su nepoželjni i tu im nije mjesto. Njegov isprobani “recept”: prvo sve potencirati, pa onda oblatiti.
“U Hrvatskoj smo se, dakle, u prvoj polovici devedesetih suočavali s čitavim nizom ustaških ili proustaških simbola. Većina tih simbola počela je nestajati krajem devedesetih, a posebno poslije povijesnih trećesiječanjskih izbora 2000. godine.”
O tim “povijesnim” izborima mnogo je rečeno. Niti jedne riječi recimo o “antifašističkoj” talijanizaciji nekih njezinih krajeva od strane trećesiječanjskih autonomaša ili nazivlju trgova i ulica koje i danas nose naziv izdajnika hrvatskog naroda “druga” Tita, čije ime stoji u top listi svjetkih krvnika!
“Jasnom osudom pozdrava “Za dom spremni” Vlada je, ponovimo, napokon simobolički stavila izvan zakona i taj, posljednji element ustaške ikonografije, koji je bio preživio devedesete.”
Na to napisa jedan poznati mi prijatelj zanimljivu usporedbu: “Znači, kad bi (se) slučajno pojavila neka grupa manijaka, recimo npr. Sotonista, koji bi ubijali ili mučili ljude, a uz to molili “Oče naš”, “Zdravo Marijo” i “Slava Ocu”, onda bi po toj logici trebalo zabraniti te molitve…”
“Nedvosmislena diskvalifikacija te ustaške parole znači, među ostalim, daljnje civiliziranje hrvatskog društva, i širenje prostora tolerancije.Nadalje, ona znači dodatnu ideološku detuđmanizaciju Hrvatske demokratske zajednice.”
Autoru u biti nije toliko stalo o kojekakvim “ustaškim parolama” nego o svjesnoj kompromitaciji hrvatske države nastojeći njezinog utemeljitelja prikazati ili bolje rečeno ocrniti kao neciviliziranog i netolerantnog državnika, a time i njegovo djelo.
“Ustaše i NDH za Hrvatsku napokon trebaju postati trajno zatvoreno, duboko kompromitantno poglavlje naše povijesti, iz kojeg ne smijemo uzimati baš ništa.”
Sve u svemu cijela njegova kolumna u stvarnosti najmanje veze ima s Ustašama i NDH. Preko nje zapravo se ciljano podmeće hrvatskim domoljubima, braniteljima, dijaspori i ljudima kojima je stalo do prosperiteta naše zemlje, i koji apsolutno nemaju ništa zajedničko s ideologijom koju nam “novinar” Butković vadi po potrebi “iz rukava” da pljuje po svemu što imalo miriše na hrvatstvo i hrvatsku državu. (Pisma iz Njemačke)
Primjedbe