Laskavci, Stevani i pijandure
Najstariji zanat na svijetu nije prostitucija nego laskanje. Paralelno s prvim vladarima nastaju i profesionalne ulizice. Neron je u političku arenu uveo plaćene laskavce.
Kada je, preobučen u glumca, želio dvorjanima prezenirati svoje teatarsko umijeće, prestrašen od neuspjeha platio je ljude koji će do besvijesti pljeskati njegovom “geniju”. Kao i zviždati njegovoj “konkurenciji”. Mnogo kasnije, u francuskom teatru 18. stoljeća kazališta su uvela instituciju “šefa pljeskača” (le chef de la cloque). Njegova zadaća je bila ravnati skupinom ljudi za dirigirani aplauz kako bi osigurali uspjeh predstave. Među njima postojale su “specijalizacije”: pleureuses, plaćeni gledatelji za plakanje u tragedijama za što su dobivali besplatne maramice; rieurs, plaćeni za smijanje u komedijama, te bisseurs, tj. oni “zaposlenici” koji su na kraju do iznemoglosti morali vikati: “bis!, bis!”
Laskavci u političkom teatru
Kako je teatar samo metafora svijeta i života u kojem svatko igra neku ulogu, bez profesionalnih laskavaca, dirigiranih pljeskača, malo tko bi mogao opstati, postići uspjeh.
Mediji, književni, politički, glazbeni... kritičari sve su više nalik Neronovim bulumentama plaćenim da jednima plješću, drugima zvižde. To se onda nazove pametnom sintagmom “javno mnijenje”. Umijeće laskanja danas je prava znanstvena disciplina. Treninzi i “team-buildinzi” kojim se podvrgavaju razni trgovci, bankari... čija je sposobnost za ljigavost proporcionalna poslovnom uspjehu, zapravo su čista škola učinkovitog laskanja, metode uz pomoć koje draškaš ljudima uši kako bi im prišao blizu i odgrizao komad lica, tj. prodao neku “robu ili uslugu”. Ili ti se laskanjem uvuku u privatnost pa potom trguju znanjem o tebi. “Jao vama kad vas budu hvalili”, upozorava Isus učenike (Lk 6, 26). Koga mogu više “oderat'” tomu će više ljigavo krasnosloviti. Hegel je u “Fenomenologiji duha” upozorio na problem laskavaca u političkom teatru. Svaki vladar okružuje se suradnicima, savjetnicima. Dekadencija društva i države događa se onda kada jezik savjeta bude supstituiran jezikom laskanja, kada se hrabri i mudri savjetnik vladara pretvori u “prevejanog” laskavca. Takvi ljudi vladaru stvaraju iluziju (sve)moći, nepogrešivosti, udaljujući ga od naroda, od stvarnosti, i zatvaraju u svijet iz kojeg se svednevice novače despoti, tirani, totalitarne ili demokratske provenijencije, svejedno. Tako da državom više vladaju plaćeni laskavci nego njihovi šefovi. Kao što nekoć Hrvatskom nije vladao Tuđman koliko njegovi uvlačiguzi, tako je i danas sa Sanaderom ili Mesićem.
Degutantna predstavaPrekjučer je Predsjednik dodijelio neko priznanje potpredsjedniku Sabora Šeksu. Osim što su odlikovanja više puko sredstvo začepljivanja labrta nego stvarno odavanje priznanja nekomu, laskavi koitus Šeksa i Mesića tjera na povraćanje. Od “Stevana” i “pijanca” pretvorili su se u ključne protagoniste suvremene hrvatske povijesti, kako su si laskali. No ima u toj njihovoj degutantnoj predstavi i historijske novosti: Dok je Neron, i slični kroz povijest, plaćao ljude da mu lažu u lice, Mesić i Šeks to si čine besplatno. Svjesni, očito, da je njihova politička commedia d'arte pri kraju s tragičnim ishodom za publiku. Naime, ova dva Slavonca nisu u cijeloj svojoj političkoj karijeri učinili za Slavoniju ono što je Kalmeta za Zadar u nekoliko godina. No ne treba biti sitničav. Ovaj kraj mora biti ponosan što je dao takve velikane! Bis!!!
Ivica Šola
http://www.glas-slavonije.hr/ objavljeno:
06.01.2009.
Primjedbe