HERCEGOVAC U BASKIJI

Hercegovac nakon boravka u Baskiji prestao gledati španjolske sapunice

Hercegovac nakon boravka u Baskiji prestao gledati španjolske sapunice

Piše: Ivan Šimić


Nisam tada znao koliko detaljno su francuske novine jesenas pratile moj nenajavljeni boravak na jugu te zemlje, ali to nije nimalo utjecalo na moju odlučnost da, kad sam već dolje, pokušam razbistriti neke velike teme (obožavam velike teme) baš tu podno Pirineja.

To što me nitko u Lourdesu nije oduševljeno dočekao riječima "Voila, un homme", kako je navodno Napoleon uskliknuo ugledavši Goethea, primoralo me da svoja terenska sociološka ispitivanja provedem "odozdo", iz žablje perspektive.


Nije da sam ja loš katolik, ali priznajem (da ne kažem - ispovjedam) kako religioznom iskustvu rado dodam neke ne pretjerano metafizičke stvari. U pravilu nešto bezazleno kao kava u seoskoj birtiji poslije nedjeljne mise.


Hodočašće u Lourdes netko je, osim s turistički atraktivnim panoramskim razgledanjem Cote d Azur, vjerojatno "s predumišljajem" povezao i s izletom u Španjolsku. Španjolskoj bi ovdje gotovo trebalo staviti navodnike jer se radi o prostoru koji bi ljepuškasta konobarica u Donostiji (Španjolci taj grad zovu San Sebastian) htjela zvati zemlja Baskija (Euskal Herria).


Mladi s radošću uče baskijski


Četverojezični natpisi u restoranima, gdje je baskijski prvi a španjolski zadnji (nakon engleskoga i francuskoga), jasno ukazuju na ovdašnje prioritete i svojevrsni su izraz političkoga bunta. Mladi s radošću uče baskijski jezik i sve češće ga koriste u privatnoj i javnoj komunikaciji, posvjedočila nam je naša domaćica.


Kako bih pokazao mrvicu solidarnosti s ovim narodom, potrudio sam se naučiti barem jednu frazu ovog egzotičnoga jezika koji kao da je s neba pao. Euskara (tako svoj jezik zovu Baski sami) naime nije indoeuropski jezik, pa sam izraz "Eskerrik asko" (Hvala vam), kojim sam zahvaljivao na sveprisutnom gostoprimstvu i uslužnosti, morao kasnije cijelim putem ponavljati da bih ga zapamtio. Naglas, naravno, kao kad bi me majka poslala po više od jedne stvari u trgovinu.


Potraga za Bosnom


Godinama izložen jednostranim "istinama", za koje je moja četvrtasta dinarska glava bila izvanredan medij, ja sam u Donostiji, prije toga i u Biarritzu i Saint Jean De Luzu, gradićima u francuskom dijelu Baskije, očekivao pronaći zemlju nalik Bosni iz starih filmova Emira Kusturice, Lici naslikanoj u zadnjem filmu Dalibora Matanića ili Hercegovini iz konstrukcija hrvatskih "lijevo-liberalnih" piskarala i intelektualaca. Zaostala, prljava, nepoželjna.


U svakom crnomanjastom mladiću vidio sam mračnog tipa opasana eksplozivom i izbjegavao sam parkirane automobile slutivši u njima podmetnute bombe. Neka je na Zapadu, "napredno" sam zaključivao, ali zemlja i narod zadojeni preživljenim kategorijama nikako ne mogu biti dobri i prosperitetni.


Bajkovite kuće, romantični gradovi, prekrasne djevojke


Međutim, kada sam razgrnuo dimnu zavjesu koju i ovdje stoljećima navlače razni imperijalizmi i unitarizmi, opravdavajući svoja djela nekakvim poslanjem, ugledao sam prekrasnu zemlju. Bajkovite kuće i okućnice, kultivirana polja, romantični gradovi, (pre)krasne djevojke, susretljivi ljudi, izvanredna autohtona jela i običaji, to je Baskija koja mi se iznenada ukazala.


Uopće ne sumnjam kako bi mi se taj doživljaj još i pojačao da sam otišao dublje, sve tamo do Pamplone ili Bilbaoa.


Tu sam se na obali Atlantika još jedanput imao priliku osvjedočiti da su nacionalizam, šovinizam, separatizam, terorizam tek pojmovi kojima se kod Baska manipulira jednako kao kod Hrvata, sjevernih Iraca ili Palestinaca.


Etnocemtričnost nije grijeh


Ove etikete je uvijek zgodno prilijepiti kako bi se diskreditiralo cijele narode i njihova ligitimna nastojanja. I Madrid želi, kako mi ovo zvuči poznato, čak i uljuđenu etnocentričnost prikazati kao grijeh. Znam da će t o našim nap rednjacima i pametnjakovićima zvučati bogohulno, ali izgleda da etnocentričnost ne nalazi mo samo kod "primata" već i kod razvijenih narod a (Baskija, Belgija, Irska, Quebec, Korzika).


Nakon što su moje simpatije prema Španjolskoj ionako već nagrižene njihovim poslijeratnim srljanjem u Beograd prije nego u Zagreb (toliko o katoličkoj solidarnosti), preliberalnim zakonodavstvom o "rodnim" i seksualnim manjinama (toliko o njihovom katoličkom moralu), španjolski državni unitarizam još će me na kraju natjerati da mi se i zanosna Penelope Cruz pričini ružnom.

A što s ETA-om (Euskadi Ta Askatasuna - Baskijska domovina i sloboda), zavrištat će baskijski neprijatelji i svi bjelosvjetski osporavatelji prava naroda na samoodređenje, što s njihovim metodama?


Terorizam nije put


Da ne bi bilo zabune, očajnički napadi u kojima stradavaju civili nisu dobar put, oni su neprihvatljivi i po ljudskim i po Božjim zakonima. Volio bih da to shvate i Hamas, i najvojnija krila ETA-e ili IRA-e, i svi drugi kojima takve metode padaju na pamet.


Takvi napadi su ustvari "voda na mlin" onima koji njihova prirodna prava negiraju, oni su bogomdano opravdanje za brutalnu represiju različitih "izabranih" naroda.


Znam da nije lako (svugdje i uvijek) demokratskim metodama postići političke ciljeve, neki put to traje predugo, ali je raspad gotovo svih imperijalnih carstava i složenih država s dominacijom jedne povlaštene nacije razlog za nadu. Ničija nije do zore gorjela, kaže stara tajlandska poslovica.


Ljut na španjolskoga kralja i vladu, povratak u Francusku sam dočekao sa stanovitim olakšanjem.


Ni Francuzi nisu mila majka


Nisu ni Francuzi "mila majka", ali će mi trebati nešto više vremena da se otarasim tog svog nekritičkoga oduševljenja njihovom zemljom. Koliko god je moj frankofilski habitus povjesno utemeljen (ja učio francuski, dvije moje sestre učile francuski, starija rodbina i prijatelji listom učili francuski, prvi susjed nastavnik francuskoga jezika), ja se danas na njega pozivam uglavnom iz pozerskih pobuda.


Da me čujete u trenutcima (nerijetkim, vjerujte mi) kada se pravim važan, teško biste prepoznali da ja recimo u gramatici jedva natucam prezent pomoćnih glagola "avoir" (imati) i "etre" (biti).


Oni koji Francuze uglavnom doživljavaju kao "vekovne" prijatelje naših neprijatelja, vjerojatno se pitaju zaslužuju li oni i toliko.

Na kraju, kao simbolični znak prosvjeda zbog Baskije i Korzike, za pokoru, odričem se na dvije godine svih španjolskih sapunica i šminkerskih francuskih fraza. Ili, evo, na godinu dana, nije ni to malo.


22.1.2009.
Pincom.info
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade