PORUKA BOŽIĆA
Pa, što je čovjek...
da bi se Bog zbog njeg počovječio u svom Sinu preko kojeg se i čovjek pobožanstvenio.
Došao je kao dijete da nas oslobodi, da se nastani među nama, da nas učini 'malo manjim od anđela'.
Riječ, Smisao, Logos postade tijelo u krilu Djevice Marije koja je od Anđelova navještenja razumjela Božji plan i spremno ga prihvatila. 'Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Gospodinu...'
Mi se ne znamo tako radovati, kao djeca, ili kao Ona koja je razumjela da se preko nje ostvaruje Božja Ljubav, odvijeka za čovjeka pripravljena.
Mi razumom pokušavamo dokučiti nedokučivo: zašto je Bog htio ući u vrijeme, u povijest, u konkretan prostor, među ograničena bića...? Zašto je uzeo ljudsku narav, ne oduzimajući ništa od Božje? Zastanemo dok tumačimo djelovanje Duha Svetoga, zamuckujemo dok tumačimo Presveto Trojstvo, a ni o Božiću ne znamo govoriti, pričati, pjevati... dok ne postanemo kao djeca. Dok se ne prepustimo kiši Ljubavi da nas opere od grijeha, da otopi na nama i u nama silne prepreke stvorene našim kompliciranim putovima uma.
A dosta je predati se nježnosti, prepustiti se Ljubavi onoga koji nas je odlučio pohoditi i otkupiti nas. Dostatno je biti čisti kao djeca, otvoriti oči srca i prepustiti se djelovanju Ljubavi. 'Nemirno je srce naše...', dok se ne ispuni radošću, spoznajom da nas Bog ljubi. Toliko da se ponizio, pristao biti 'jednak nama u svemu osim u grijehu'.
Zato nam Crkva po jednoj okružnici kaže: "Misterij čovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Riječi... Krist (...), objavljujući misterij Oca i njegove ljubavi, potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva". (Gaudium et spes 22)
A slavni teolog Boff kaže da je Božić svaki dan: "Bog nikad više nije napustio svijet koji je jednom prihvatio. Božić nije tek jedan dan u godini; Božić se događa svakodnevno, jer svaki dan sadrži u sebi vječnog Sina koji je postao čovjekom. On je nazočan u zajedništvu vjernika, u svojim sakramentima, u riječima Svetog pisma, u srcima ljudi dobre volje, u cijelomu svijetu na njegovu putu, sve do njegova ponovnog dolaska. Kad siromah koji posjeduje samo malo još i to dijeli, kad žedni razdaje vodu i i gladni svoj kruh; kad slabi jača onog koji je bez snage, tada 'sam Bog ide našim putovima'. Kad se govori istina tamo gdje vlada laž; kad se ljubi tamo gdje postoji mržnja; kad se navješćuje mir tamo gdje bjesni rat, tu sam Bog ide s nama našim putovima. Učovječenje traje, Riječ razvija svoje djelovanje u povijesti, Isus Krist se uvijek nanovo rađa u životu ljudi". (L. Boff, Čovjekom posta, 25.)
da bi se Bog zbog njeg počovječio u svom Sinu preko kojeg se i čovjek pobožanstvenio.
Došao je kao dijete da nas oslobodi, da se nastani među nama, da nas učini 'malo manjim od anđela'.
Riječ, Smisao, Logos postade tijelo u krilu Djevice Marije koja je od Anđelova navještenja razumjela Božji plan i spremno ga prihvatila. 'Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Gospodinu...'
Mi se ne znamo tako radovati, kao djeca, ili kao Ona koja je razumjela da se preko nje ostvaruje Božja Ljubav, odvijeka za čovjeka pripravljena.
Mi razumom pokušavamo dokučiti nedokučivo: zašto je Bog htio ući u vrijeme, u povijest, u konkretan prostor, među ograničena bića...? Zašto je uzeo ljudsku narav, ne oduzimajući ništa od Božje? Zastanemo dok tumačimo djelovanje Duha Svetoga, zamuckujemo dok tumačimo Presveto Trojstvo, a ni o Božiću ne znamo govoriti, pričati, pjevati... dok ne postanemo kao djeca. Dok se ne prepustimo kiši Ljubavi da nas opere od grijeha, da otopi na nama i u nama silne prepreke stvorene našim kompliciranim putovima uma.
A dosta je predati se nježnosti, prepustiti se Ljubavi onoga koji nas je odlučio pohoditi i otkupiti nas. Dostatno je biti čisti kao djeca, otvoriti oči srca i prepustiti se djelovanju Ljubavi. 'Nemirno je srce naše...', dok se ne ispuni radošću, spoznajom da nas Bog ljubi. Toliko da se ponizio, pristao biti 'jednak nama u svemu osim u grijehu'.
Zato nam Crkva po jednoj okružnici kaže: "Misterij čovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Riječi... Krist (...), objavljujući misterij Oca i njegove ljubavi, potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva". (Gaudium et spes 22)
A slavni teolog Boff kaže da je Božić svaki dan: "Bog nikad više nije napustio svijet koji je jednom prihvatio. Božić nije tek jedan dan u godini; Božić se događa svakodnevno, jer svaki dan sadrži u sebi vječnog Sina koji je postao čovjekom. On je nazočan u zajedništvu vjernika, u svojim sakramentima, u riječima Svetog pisma, u srcima ljudi dobre volje, u cijelomu svijetu na njegovu putu, sve do njegova ponovnog dolaska. Kad siromah koji posjeduje samo malo još i to dijeli, kad žedni razdaje vodu i i gladni svoj kruh; kad slabi jača onog koji je bez snage, tada 'sam Bog ide našim putovima'. Kad se govori istina tamo gdje vlada laž; kad se ljubi tamo gdje postoji mržnja; kad se navješćuje mir tamo gdje bjesni rat, tu sam Bog ide s nama našim putovima. Učovječenje traje, Riječ razvija svoje djelovanje u povijesti, Isus Krist se uvijek nanovo rađa u životu ljudi". (L. Boff, Čovjekom posta, 25.)
Primjedbe