FINO UNIŠTAVANJE OBITELJI

http://www.kriz-zivota.com/dan_gospodnji/3998/sveta_obitelj_i_obitelj...

KAKVA JE SUVREMENA OBITELJ?
Sveta obitelj i obitelj 21. stoljeća

Nedjelja Svete obitelji - godina B

Kao razmišljanje na ovaj posebni blagdan neka nam posluži osvrt
gospođe Mire Donadini, na predložak jednog radijskog novinara kojim je
taj isti novinar započeo svoju emisiju. A ona kaže: Katolički voditelj
emisije, Nikad nedjeljom na Radiju Splitu, g. Ivica Ursić, očekujući
da će dio slušatelja ovu emisiju označiti kao 'katastrofičnu', želio
nas je uvjeriti da nas čeka još veće i teže mrvljenje i rastakanje
naših obitelji.

Dakle, ni manje ni više, nego s knjigom Umijeće ratovanja koju je
prije više od dvije tisuće godina sastavio tajanstveni kineski ratnik-
filozof, Sun Tzu. Naime, osvajanje određenoga područja, države, grada,
utvrde; strategija i taktika, put do uspjeha, pobjede i to ne uvijek
silom, nego i milom. Navodeći sadržaj šeste stranice iz Umijeća
ratovanja pozornost je usmjerio k našim obiteljima. Tom prikazu vjerno
odgovara taktika o kojoj piše stari kineski ratnik. G. Ursić nam priča
kako se obitelj ne rastače silom niti agresijom. To se događa milom,
ne preko noći. Najprije smo zaposlili oboje roditelja, djecu predali u
vrtiće i škole, pobrinuli smo se i za treću dob.

Nema više starijega člana obitelji na čelu stola, pa je iskustvo i
mudrost pomaknuta kao suvišna. Zapravo, to nema tko ni primijetiti.
Roditelji rade do 16 sati. Na ploči piše poruka što izvaditi iz
hladnjaka i zagrijati. Ne piše da se ruča za stolom, pa se s tanjurom
ide u naslonjač, pritišće daljinski i gleda Big Brother i slične
serije, vješto planirane naslove... usput se mrvi po tepihu, s
ispruženim nogama na stolu. Kad dođu roditelji, jedno dijete mora na
engleski, drugo na trening. Kad se vrate kući, već je noć. Svi su
umorni.

Otac obitelji će pogledati vijesti. Da, donijet će i novinu, jer
jutros nije uspio sve pročitati. Majka će za sutra pripremiti ručak,
čistu odjeću, a kad djeca legnu i ona će kratko pogledati TV novosti.
Djeca su pred spavanje poljubila roditelje. Otac ih je pitao kako su,
je li sve u redu, a ona su odgovorila: OK. Dovoljno. U nedjelju se Ani
ne ide na misu. Dosadno joj je. Više ne pjeva u zboru, ne pjeva više
ni Marija, ni Petra.

Roditelj se zanima zašto je to tako, sugovornik savjetuje, da ne
pridaju tomu veću pozornost, da će to proći... Pubertet. Nakon godine
dana neće više ni Ivančica u crkvu. I njoj je to smiješno. U
međuvremenu sve drugo može i hoće. A što je to? Poistovjećivanje s
okolinom, s društvom koje neće drukčije. Tko ih je tako složio? Kao
crne trake, zibaju se u ljuljačkama s džeparcima koji se prazne u
zadimljenim kafićima.

Zajednički obrok nedjeljom? Nećemo zazvati Božji blagoslov jela. To
ćemo učiniti na blagdan. Prigodno. Umjesto razgovora, poneki komentar.
Svatko na svom listu podijeljenih novina traži zanimljivosti
miješajući mrvice kruha namazane maslacem i pekmezom. Mrvi se život,
zajedništvo. Obitelj šuti. Netko se sjeti da upravo počinje neka
serija, uzima ostatak obroka, odlazi. Ništa neobično. U naslonjaču, s
tanjurom mrvica, čaša soka na podu... u pidžami do podne. Svatko će ići
na svoju stranu. Majka će ipak otrčati na misu. Tata je muško. On će
to učiniti za Božić i Uskrs. Djeca su odrasla. Imaju svoje mišljenje.
Čije je to mišljenje, odakle stiže? Tko tako hoće? Mama? Ne. Tata je
ravnodušan. Svi šute. Obitelj šuti, a nešto se je ipak dogodilo.

Izgleda da je netko dobio bitku bez sile, bez borbe. Umijeće ratovanja
je poslije dvije tisuće godina još uvijek mudar priručnik za uspješno
osvajanje svake vrijednosti, ne silom nego milom, pa i utvrde kakva je
obitelj. Zgranuti nad naslovima crne kronike obitelj zaključuje da
nema ništa od života, da je sve vrag odnio. Oni ne znaju da im je i
djecu netko odvukao od stola, da to radi svaki dan, da ih uzima i
preuzima nepovratno, njih i njihovo vrijeme kojemu se ne mogu
suprotstaviti nikakvom silom. Djecu više ništa ne zanima. Roditelji
moraju taktizirati s njima, da ih zadrže, da budu dobri, da odlaze u
školu. Roditelji češće moraju biti poslušniji od djece. Ako u tom
malom zajedništvu svi ne misle i ne žele isto, ako radi toga šute,
onda je to izdaja.

Potražimo tu svetost, nit koja povezuje sve oko stola. Je li to samo
bračna ljubav, zajednička briga i uteg odgovornosti, trka s vremenom
da se spriječe posljedice? Da ne pitamo koje su uzore imali roditelji,
lakše je zamisliti što će djeca ponijeti sa sobom u svoje obitelji.
Njima je smiješno govoriti o obitelji. Koja je to kategorija? Brak? Za
njih su to pitanja bez veze.
Kad se današnja obitelj susreće u svojem domu, kad bi trebala
izmijeniti nekoliko riječi, podsjeća na prometnicu kod čijeg je
raskrižja zakazala signalizacija, pa se prvenstvo 'prolaza' utvrđuje
osobnom snalažljivošću i spretnošću.

Obitelj nije više na okupu, međusobno imaju različite, češće i oprečne
stavove i interese. Sve je manje zajedničkih ciljeva. Sve češće se
brani svatko sam za sebe. Obitelj je rijetko jedinstvena utvrda. Zato
je ranjiva i lako osvojiva.

Zato je zbog svega ovoga važan Isus Krist, a On je pak važan zato što
je važan Bog. Upravo On, Bog, je htio obitelj, uostalom on je to i
potvrdio svojim rođenjem i životom u obitelji.

Svake godine u nedjelju, gotovo uz sami Božić, tj. u nedjelji božićne
osmine, Crkva slavi blagdan Svete obitelji, stavljajući ispred nas ovu
svetu nazaretsku obitelj kao uzor svakoj našoj obitelji, ali isto tako
i kao potvrdu njezinog dostojanstva i važnosti. Zapravo nešto puno
više, želi nam se reći ovim blagdanom, a to je važnost Božje
prisutnosti u našim obiteljima, jer u obitelji u kojoj je Bog prisutan
po vjeri roditelja, po slušanju njegove riječi, po zajedničkoj
molitvi, neće uzmanjkati ljubavi, ili će se iza svake krize, ona
ponovno roditi. Amen.

28.12.2008 autor: Marijo Buljević, svećenik
Radio Vatikan / Križ života
1 komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade