NASTAVAK POLEMIKE: IVO MATANOVIĆ - MIRKO VIDOVIĆ

Toliko o Ilirima, a sada nešto o napisu na ovu temu koji dolazi, vjerovali ili ne, od niodkoga drugoga nego od mog prijatelja i osvjedočenog Hrvata i dugogodišnjeg robijaša po hrvatskim i srbijanskim uzama Akademika Mirka Vidovića, uz to još i počasnog predsjednika Zdruga udruga Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva. Vidović svoj tekst na ovu temu naslovljava: „NEMA SLOBODE IZVAN ISTINE: BOSNA JE BOSNOM POSTALA, BOSNA JE BOSNOM - OSTALA"

Priznat ćete, vrlo intrigantan naslov koji kada se ovako patetički naslovi, pa onda uvali u „bosanski lonac" današnje političke zbilje, dobijete jelo koje ni „pas s maslom ne može popapati", a kamo li bosansko-hercegovački Hrvati koji su pritisnuti uza zid i dovedeni u situaciju, da si i dan danas moraju dokazivati da li su oni uopće Hrvati?

U spomenutom Vidovićemu tekstu nalazim i ovu tvrdnju:

„Dr Ferdo Šišić, svakako najuvjerljiviji autor 'Pregleda povijesti hrvatskoga naroda', tvrdi da je broj Bijelih Hrvata bio relativno malen, no oni su, kao saveznici Bizanta, nad zatečenim Ilirima uspostavili svoju vlast (kao i Franci u Galiji) i tu 'naučili jezik zatečenog pučanstva'. N: Za vrijeme Trpimirovića 'Kraljevina Hrvatska i Dalmacija' sastojala se je od tri banovine: Posavske, Primorske i Bosanske."

Bez obzira što Vidović citira Dr. Ferdu Šišića, netočna je tvrdnja da su Hrvati „naučili jezik zatečenog pučanstva", što bi onda značilo da su Hrvati na ove prostore došli bez svoga jezika i da su naučili ilirski. Notorna neistina. Istina je sasvim obrnuta. Hrvati su porobljena Ilirska plemena preasimilirali na hrvatske običaje i hrvatski jezik, a drugi dio Ilira koji se nalazio južnije - u današnjoj Albaniji uspjeli su zadržati svoj jezik i dio svoje iskonske kulture.

Nadalje, akademik Vidović govori o hrvatskim pokrajinama: Lici, Slavoniji, Istri, Dalmaciji i drugima kao sastavnom dijelu Hrvatske - što nije sporno. Al' odmah iza toga dodaje kako se ljudi iz tih pokrajina ponose sa svojim pokrajinskim nazivljem, što također nije sporno. Međutim, sporno je to što ti ljudi ne niječu svoje hrvatstvo i ne dovode ga u pitanje, pa se postavlja pitanje gospodinu Vidoviću, što mu to znači izvlačiti ove citate iz konteksta nekog drugog sadržaja i ubacivati ga u teme „bosanski lonac". Valjda s namjerom da još više začini „novokomponovano„ jelo u novom bosanskom loncu namijenjeno isključivo bosansko-hercegovačkim muslimanskim fundamentalistama.

Pored već spomenutog, gospodin Vidović miješa u svom loncu i neke pojmove. Toponimi nisu isto što i nacionalnost, jer se po brdu, kako već rekoh, ne može nazivati jedan narod, a obratno od toga, brdo se može preimenovati po narodu. Dakle, naziv Bosne (Bassiana) nitko ne dovodi u pitanje. Ja kao rođeni Banjalučanin, dakle i Bosanac ako hoćete, nikada ne ću svoju narodnu identifikaciju vezati uz ime Bosna, već uz ime Hrvata s kojima sam genetski vezan i koji su me donijeli sa sobom i porodili u mojoj centralnoj Hrvatskoj - u Banja Luci, pa makar se ona i Bosnom zvala.

Stoga molim gospodina akademika Mirka Vidovića i kao prijatelja i kao mog predsjednika da još jednom razjasni temu. „Bosanac, Bošnjak, Bošnjanin kao nacionalnost, uz što se vežu muslimanski fundamentalisti, a poglavito molim, da s aspekta znanstvenog, objasni pretvaranje vjere u naciju. Opet slučaj muslimana.

Ako se to može negdje kupiti, ja bi si rado kupio još koju nacionalnost. Za svaki slučaj da ju imam u pričuvi.

Zadar, 10. ožujka 2008. g.

Ivo Matanović
1 komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade