'IZMISLJENA NACIJA - BOSNJACI'

"BOŠNJACI" SU IZMIŠLJENA NACIJA - HRVATSKAULJUDBA.HR
10 Studeni 2008



Prije nego odgovorim mome zemljaku Safetu Kurtoviću, pozivam ga da skupa sa mnom zapjeva:

"Sad u Bosni više bega nema,
Nema bega, nema begovanja...."


E moj Safete, o kakvoj ti to slobodi u Bosni govoriš? U Bosni nema slobode i ne će je biti sve dotle dok u njoj stoluju stranci, a stranci će ostati u Bosni sve dotle dok se ne ukine izmišljena nacija i izmišljena posebna država tzv. Republika Srpska.

U Bosni žive dva naroda i tri vjerske skupine. Svi skupa oni čine jednu državu - državu BiH. Država Bosna i Hercegovina je sekularnog uređenja, što će reći da vlast imaju svi njeni državljani.

Prema tome, dragi moj Safete, okani se ćorava posla i ne izmišljaj nepostojeći narod. Svi mi znamo da su Iliri obitovali u Bosni još od 1.400 godina prije Krista, a da su tu državu izgubili prije 240 godina prije Krsta ili ti prije 2.240 godina.

Po dolasku Turaka, oko 1450. naše ere, tek tada nastade neka druga država okupatora koji su, što silom, a što milom uspjeli jednu trećinu naroda prisiliti da uzmu islam kao vjeroispovijest. Koliko je od toga bilo Hrvata, a koliko Srba, i to se dade utvrditi. Dakle, od Stoljeća sedmoga Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju svoju državu, a gube ju tek 1463. godine.

Da ne bi nešto navodio po sjećanju prenosim ti jedan tekst iz Povjesnice, koja točno citira i datume.

„Stjepan Tomašević Kotromanić je bio posljednji bosanski kralj i sin iz prvog braka kralja Stjepana Tomaša. Došao na vlast nakon očeve smrti 1461. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila Tomašević je već 1461. godine u poslanici Papi predvidio tursku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć.

Budući da su Turci sve više nadirali, novi se kralj pomirio s hercegom Stjepanom i pismeno molio evropske vladare da mu pomognu u obrani Bosne. Kao znak potpore papa Pio II. poslao mu je krunu kojom je u Jajcu 1461. godine okrunjen za bosanskoga kralja. Stjepan Tomašević je priznavao vrhovnu vlast hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korvina, nadajući se obećanoj pomoći. Stoga je 3. juna 1462. otkazao sultanu plaćanje danka.

Na početku 1463. godine obratio se opet Mlecima upozoravajući ih da Osmanlije smjeraju tog ljeta zauzeti svu Bosnu i Hercegovinu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji. Ali pomoći niotkuda. Velika osmanlijska vojska pod vodstvom Mehmeda II. okupila se u proljeće 1463. u Adriano-polu (Edirnu) i krenula na Bosnu. Kralj je pobjegao iz kraljevskoga grada Bobovca, koji je bez otpora predao zapovjednik Radak 20. maja 1463. Stjepan se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na Sani. Tu se Mehmet-paša Anđelković pismeno i pod zakletvom obvezao da će mu poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad.

Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Turcima. Ujedno je sultan Mehmedovu zakletvu proglasio nevaljanom i u svom taboru pred Jajcem 5. juna dao pogubiti kralja, njegova strica Radivoja i vrlo mnogo bosanske vlastele. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala turski Bosanski sandžak. Zemaljski ostatci kralja Stjepana pohranjeni su u Franjevačkom samostanu u Jajcu, a uspomena na njega i danas je u narodu živa i mnogi hodočaste na Kraljev grob na brdu iznad Jajca.

Udovica Stjepana Tomaša Kotromanića, kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, uspjela je preko Kupresa i Dubrovnika pobjeći u Rim, gdje je i umrla 1478. godine, a grobnica joj se još može vidjeti u crkvi Santa Maria in Aracoeli na Kapitolu. Dvoje njihove djece, Sigmund, poslije smrti Stjepana Tomaševića, nasljednik bosanske krune, i mala Katarina, je zarobljeno i odvedeno u Istanbul. Tako se ugasila loza Kotromanića."

Narodom se postaje rođenjem, a ne nastajanjem pomoću prisile ili preuzimanjem neke druge vjeroispovijesti. Vjera je dogma koja se može mijenjati svaki dan, a narodnost je genetika i ona je uvijek statična.

I još nešto, dragi moj Safete, ako misliš da su bosanski muslimani direktni potomci Ilira, onda bi ti bosanski današnji muslimani morali nešto ili barem nešto znati i od jezika Ilira, kao što je to slučaj sa Albancima. Oni doista potječu od Ilira, jer su sačuvali njihov jezik i kulturu ponašanja, oblačenja i dr. Antropološki je to utvrđeno.

Prenošenjem narodni nošnji (feredžu, dimije, fes i druge obleke iz nekih arapskih zemelja) ne da je vam (muslimanima) to pravo da se identificirate s tim narodom.



Prije izvjesnog vremena izvjesni Safet Muratović oglasio se u "Hrvatskoj uljudbi" s tvrdnjom kako su Bošnjaci u B i H, (on veli Bošnjani), narod koji je nastao od Ilira, a kako znamo da su Iliri prastanovnici Balkana čije podrijetlo datira od prije 1.300 godina prije naše ere - točnije prije 3.300 godina, ispada po njegovu, da su današnji muslimani u BiH najstariji narod na Balkanskom poluotoku. Analogno njegovoj tvrdnji ispada da na Balkan nisu nikada došli Hrvati, a niti nešto kasnije Srbi.

Dakako da sam na ovu Muratovićevu podvalu odmah reagirao te objavio tekst na nekoliko Web portala pod naslovom: „Bošnjak je izmišljena nacija."

Nisam ni slutio da ću svojom tvrdnjom izazvati lavinu negacija pa i neprijateljskih uperenih strjelica prema meni, „kako se ja, uopće usuđujem negirati bošnjaštvo u BiH?"

Međutim, ja nigdje nisam niti spomenuo prastanovnike Balkana, jer to razdoblje nije uopće relevantno u priči o bošnjačkoj naciji. Poslije Ilira u BiH doseljavaju Slaveni- Hrvati, a nešto kasnije i Srbi koji sa sobom donose i svoju kulturu, svoj jezik, svoju religiju. Početkom devetog stoljeća, pod vodstvom Kralja Tomislava, Hrvati utemeljuju i svoju državu koja u kontinuitetu traje sve do 1101. god. u današnjoj Hrvatskoj, a u BiH sve do 1463,g, kada pogiba posljednji bosanski hrvatski kralj Hrvoje Vukšić-Horvatinić, zvani još i Hrvoje splitski.

Na ovu temu mislim da nije više potrebito izlagati, a još manje tvrditi, da li je „Muhamed privukao brdo k sebi ili je on otišao k brdu". U ovom slučaju treba uzeti činjenicu da je Muhamed rođen puno kasnije (622. g.) naše ere, kada Ilira u Bosni nije uopće bilo, ili ih je bilo pod tuđinskom vlašću kada gube i svoj jezik i sve druge antropološke stečevine koje jedan narod nosi sa sobom.

Ivo Matanović, Zadar
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade